Dva francuska erotska prizora

Odigrana su tri programa: performanceu nazvanom “Duchampovi svjedoci”, “Dva francuska erotska prizora: Lysiane & Joseph” u režiji Ivice Buljana okarakteriziranim kao work in progress, te u reviji kratkog hrvatskog igranog filma
Četvrtoga dana 14. izdanja međunarodnog festivala suvremenog kazališta “Zadar snova” posjetitelji su mogli pogledati tri programa: performanceu nazvanom “Duchampovi svjedoci”, “Dva francuska erotska prizora: Lysiane & Joseph” u režiji Ivice Buljana okarakteriziranim kao work in progress, te u reviji kratkog hrvatskog igranog filma.
Miljana Babić, autorica koncepta i izvedbe, svoj je performance “Duchampovi svjedoci” započela šetajući od Foruma do Sv. Dominika djeleći prolaznicima letke u maniri Jehovinih svjedoka, a kojima se propagira umjetnost slikara Marcela Duchampa. Autorica koja je uspjela zainteresirati nekolicinu prolaznika o svom performanceu piše: “Duchampovi svjedoci propovijedaju suvremenu umjetnost i šire glas svojeg proroka Marcela Duchampa, dijeleći istoimenu brošuru Probudite se!. Brošura je pisana jednostavnim rječnikom i edukativnog je karaktera. Njezin Jehovin ton može biti bezbrižan, ali i provokativan, u smjeru religije ili umjetnosti same.”
Predstava “Dva francuska erotska prizora: Lysiane & Joseph” u režiji Ivice Buljana igrana je u crkvi sv. Dominika. Produkciju djela okarakteriziranog kao work in progress potpisuju Novo kazalište, Teatar&TD, Mini teater Ljubljana i Queer Zagreb. Glumci Ana Karić i Stipe Kostanić čitaju ulomke romana “Querelle de Brest” Jean Geneta, odnosno “Brana na Pacifiku” Marguerite Duras.
Roman “Brana na Pacifiku” pripovijeda o bijedi obitelji sitnih kolonista, udovici i njezino dvoje djece u Francuskoj Indokini s kraja dvadesetih godina prošlog stoljeća. U želji za pristojnim životom, majka je od kolonijalne uprave kupila zemlju koja se pokazala jalovom, jer ju periodično poplavljuje ocean. Ona se buni protiv katastra koji ju je opljačkao, bori se protiv prirode i podiže brane u unaprijed izgubljenoj bitci. ‘Imala je toliko nevolja od kojih je postala neman neodoljive privlačnosti da su joj djeca, tješeći je u nevoljama, bila u opasnosti da je nikada ne napuste; pokoravaju se njezinoj volji i propadnu sa svime ostalim.’ U izabranom odlomku Joseph postaje pripovjedač koji sestri govori o trenutku kada je prekinuo pupčanu vrpcu osjećaja što ga vežu za obitelj. Dvadeset mu je godina i dok očekuje ženu koja će ga otrgnuti od majke i sestre, on je odmah prepoznaje dok prolazi pred njim. Lina će u njegovom životu igrati dvije uloge, erotsku i majčinsku, kao ljubavnica i zaštitnica. Učinit će ga drukčijim muškarcem: ‘Lice mu je odavalo takvu sreću da ga više nisu prepoznavali.’
Roman “Querelle de Brest” (1947.) posljednji je objavljeni naslov iz “prvog Genetovog života” napisan prije pomilovanja i prije Sartreove monumentalne studije o autoru i njegovom djelu. U romanu pratimo priču o mornaru Querelleu koji na dopustu u Brestu zapliće mrežu seksualnih odnosa i ubojstava, što započinje poznatom epizodom neobične igre u čuvenom baru/bordelu La Féria, u kojoj Querelle vara na kocki da bi ga sodomizirao vlasnik bara Nono. Nonova žena Lysiane ljubavnica je Querelleova brata Roberta koji je fizički identičan s mornarem. Lysianein tekst je scenarij fantazija koje ona sebi priča o (seksualnom) identitetu ljubavnika i traži vlastito mjesto spram njega. U igri dvostrukosti između Querellea i njegovog brata, u nemogućnosti nalaženja svog fiksnog mjesta u (fizičkom) razlikovanju hetero i homoseksualnog identiteta, (koji se razrješava tek žrtvovanjem jednog u korist drugog) Lysiane se nađe gurnuta iz odnosa, izvan seksualnosti.
Najzad, u crkvi su sv. Donata prikazani kratki filmovi (u zagradi je ime redatelja): “Pola ure za baku” (Jure Pavlović), “Welcome” (Maja Milanović), “Ta tvoja ruka mala” (Sara Hribar), “Ništa osobno” (Marko Šantić), “Šampion” (Kristijan Milić), “Guliver” (Zdenko Bašić), “Moj put” (Veljko Popović), “Miramare” (Michaela Müller), “Tišina mora” (Vjekoslav Živković), “Povratak” (Magda Dulčić).