MALI PRINC Martina Šango: "Rad s ovom djecom je odmor, svaki naš trening počinje grljenjem"

Slika korisnika mkvanja
Sportska udruga osoba s intelektualnim poteškoćama postiže zavidne rezultate
Autor: 
U finskom Tamperu održano je Europsko prvenstvo u atletici za osobe s Downovim sindromom, gdje je Ivica Vidulić osvojio srebro u bacanju koplja, Filip Kulonja je na 200 metara bio četvrti, dok je Lucija Mijolović uzela dvije medalje, a na 1500 metara je srušila i europski rekord
HINA
TRENING POČINJE GRLJENJEM - Ivica Vidulić i Martina Šango

Finski Tampere ugostio je Europsko prvenstvo u atletici za osobe s Downovim sindromom na kojemu su sudjelovali članovi udruge »Mali princ« iz Zadra pod vodstvom trenerice, profesorice kineziologije i predsjednice Udruge Martine Šango te volonterke i odgojiteljice predškolskog odgoja Martina Sladić. Oni su, kao članovi hrvatske reprezentacije postigli odlične rezultate. Srebro je osvojio Ivica Vidulić i to u bacanju koplja. Hitac od 24.15 metara donio mu je drugo mjesto. Isti je atletičar imao još jedan odličan rezultat. Naime, bacio je kuglu 8.05 metara što mu je u konačnici donijelo peto mjesto i novi osobni rekord. Poznata zadarska plivačica Lucija Mijolović, iskazala se i u atletici. A očito joj odgovaraju dulje staze, pošto je osvojila dvije medalja, a bila je blizu i treće. Lucija je osvojila zlato na 1500 metara, srebro na 800 metara, a četvrta je bila na 400 metara. Na 1500 metara je trčala 8.46,79 minuta i postala europska rekorderka, a srušila je rekord za gotovo minutu i 30 sekundi. Portugalka Jennifer Nogueira je do ove utrke bila vlasnica rekorda sa 10.15,36. Lucija je 800 metara je završila za 4.13,29, dok je svoju najkraću dionicu, 400 metara istrčala za 1.48,86, što je i njen osobni rekord. U Finskoj je vrlo dobar nastup imao i Filip Kulonja. On je na 100 metara imao rezultat 14.95 sekundi, što mu je u skupini bilo dovoljno za osmo mjesto. To je dosta ispod njegovog osobnog rekorda koji neslužbeno iznosi 13.19 sekundi. Na 200 metara nastupio je u finalu te je sa 30,62 osvojio četvrto mjesto, a srebro je izgubio za »dužinu nosa«. Nastupio je Filip i u skoku u dalj gdje je sa 1.67 metara završio kao 12.

- Filip Kulonja je izuzetno talentiran sprinter i zaista je brz, ali ima sreću ili nesreću da je konkurencija u tim sprinterskim disciplinama izuzetno jaka. U svakom slučaju četvrto mjesto u Europi na 200 metara zaista nije mala stvar - rekla je trenerica Martina Šango, koja se nadovezala i na cijelo natjecanje.

- Izuzetno smo zadovoljni postignutim rezultatima naše male, ali srčane atletske reprezentacije Hrvatske osoba sa Down sindromom, iako ni rezultat, ni medalje nisu bile u prvom planu. Prije svega, ovo je bila jedna fantastična smotra prijateljstva, ljubavi, zabave, smijeha i druženja. Naši klinci nisu skidali osmijehe sa lica i doista su uživali u svakom trenutku, kao uostalom i mi treneri i dvoje roditelja koji su putovali sa nama, Marija Kulonja i Juraj Vidulić). Ovim putem im se od srca zahvaljujem jer bez njih ovo ne bismo »izvukli« sami.

Reprezentacija Hrvatske sveukupno je osvojila sedmo mjesto i to sa samo tri natjecatelja.

- Nadamo se da ćemo ubuduće uspjeti pripremiti još djece i da ćemo financijski uspjeti pokriti naš odlazak na Trisome games u tursku Antalju iduće godine - dodala je Martina Šango, koja je zahvalila Gradu Zadru, Snježani Jurinić i Upravnom odjelu za kulturu i šport grada Zadra te svim sponzorima koji su pomogli u ovoj priči.

- Bez pomoći Grada bi tapkali u mraku. Hvala i direktorici Supernove Ivi Surić koja nas je lijepo obukla u boje Hrvatske. Marini Čondrić iz EVN-a. Mnogo su nam pomogli i atletičari na Višnjiku, koji su znali trčati s nama i biti nam sparing partneri i zečevi. Popis ljudi koji nam je pomogao je zaista velik i ne bih željela nikoga preskočiti.

Inače Mali prin, sportska udruga osoba s intelektualnim poteškoćama postoji tek kraće vrijeme.

- Na samom početku, prije otprilike tri godine, počela sam raditi s djecom s downovim sindromom u okviru Škole košarke Zadar, zahvaljući  voditelju škole i mojem prijatelju Alenu Zdriliću koji je imao sluha i srce za tu djecu.  Ali radi atletskih natjecanja i obujma posla stvorila se potreba za odvajanjem te djece i rad kroz udrugu. Tako da danas funkcioniramo u sklopu naše udruge Mali princ, ali ne bavimo se samo atletikom, već djelujemo kao mala univerzalna sportska škola.

U ovom trenutku magistrica kineziologije i viša trenerica atletike radi s 13-ero djece, ali očekuje da bi se od rujna taj broj mogao i povećati.

- Želimo oformiti i mlađu skupinu djece i s njima raditi na kompletnoj motorici, a uskoro želim među sportove dodati i stolni tenis. Imamo već i nešto rekvizita za one najmlađe, ali kada čovjek ima želju i motiv onda i obični balvan može poslužiti kao švedska klupa.

A iduće godine ponovno se održava jedno veliko natjecanje.

- Plan nam je ići u tursku Antaliju na »Trisome games« i zaista se veselimo tome. Nema druge nego zasukati rukave i krenuti jako s pripremama.
A sami treninzi s ovom djecom, kaže Martina Šango, su nešto posebno.

- Za mene je rad s tom djecom odmor i svaki trening s njima je jedno predivno iskustvo. To su djeca puna ljubavi, bez predrasuda, potpuno iskrena. Svaki naš trening započinje grljenjem, onda kroz 10-15 minuta svatko od njih ispriča priču što je radio taj dan, što ima novo i to postane kao jedno obiteljsko okupljanje. I tako kroz zabavu i druženje krenemo s treningom, ali morar reći da svi ti klinci s guštom odrade svaki zadani motorički zadatak. No, veselja i zafrkancije nikada ne nedostaje.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)