Urbani jestivi vrtovi, ozelenjene čekaonice, košnice u parkovima ...

Slika korisnika mkvanja
Je li moguć suživot pčela i ljudi u Zadru?
Ova ideja je svakako izvediva, samo je problem kako bi ju građani prihvatili. Naime, još uvijek postoji određeni strah od pčela te bi bilo potrebno provesti edukacije građana, ali pčele nikome ne bi trebale smetati. U Zadru već i postoji nekoliko dvorišta u kojima ima košnica i gdje žive pčele i do sada nije bilo nikakvih problema, rekao nam je Zlatko Elveđi, predsjednik Udruge pčelara Dalmatina
Anamarija BILAN
Na balkone je dobro posaditi poljsko bilje (menta i matičnjak)

Jeste li se ikad upitali je li moguć suživot ljudi i pčela u urbanim sredinama? Mogu li u Zadru biti postavljene košnice kako bi pčele oprašivale urbane vrtove, koji bi rasli na ravnim krovovima pa čak i na krovovima čekaonica za autobuse? Iako bi ovo moglo zvučati kao znanstvena fantastika nekog utopijskog društva okrenutog prirodi, ovo je u zapadnoeuropskim gradovima postala uobičajena praksa. Naime, u Nizozemskoj, Švedskoj, pa i u ne tako dalekom Beču pčele su implementirane u svakodnevni gradski život gdje oprašuju cvijeće, drveće i služe obogaćivanju gradske flore.

Zapadnoeuropski primjeri

U Amsterdamu tako primjerice prilikom dizajniranja parkova koriste izvorne biljne vrste, ali i ostale biljke primamljive pčelama za oprašivanje, a investitore stambenih objekata raznim subvencijama potiču na postavljanje krovnih i vertikalnih vrtova na zgrade. Također na ravne krovove autobusnih stanica postali su zelenilo s divljim cvijeće koje privlači pčele. U Beču su pčele i više nego dobrodošle. Naime po gradskim zelenim površinama raspoređeno je oko 5.000 košnica u kojima tijekom ljetnih mjeseci živi do 200 milijuna pčela. Neke od košnica raspoređene su po gradskim parkovima, ali i u krugu bolnice, na gradskom groblju, na vrhu gradske vijećnice... O njima se brinu privatni pčelari, udruge pčelara, ali i djelatnici gradskih institucija. Također, građane se educira o važnosti ovih kukaca te ih se savjetuje da na balkone i vrtove sade šareno poljsko cvijeće. Da se košnice mogu postaviti zaista svugdje dokazuje i slučaj katedrale u Notre Dameu na čijem su krovu postavljene košnice još 2013. godine, te koje su nekim čudom preživjele veliki požar od prije nekoliko mjeseci.
Naoružani ovim pozitivnim primjerima sa zapada provjerili smo kod naših gradskih vlasti koliko je ovo moguće i ostvarivo u Zadru. Zanimalo nas je je li moguće postaviti zelene površine na čekaonice autobusa te smo nazvali Liburniju čiji nam je direktor Edvin Šimunov rekao kako oni nisu nadležni za čekaonice već je to u nadležnosti Upravnog odjela za komunalne djelatnosti u Gradu Zadru. Ipak, podržao je ideju i smatra da je dobra inicijativa.

Dobra inicijativa, ali...

Razgovarali smo i s Robertinom Dujelom, pročelnikom UO za komunalne djelatnosti koji nam je rekao kako je inicijativa dobra.
- Struka bi trebala dati svoje mišljenje u svezi ove inicijative, prvenstveno obzirom na klimatsku različitost područja gdje su pokrenuti slični projekti u odnosu na naše. U slučaju implementacije projekta posebnu pažnju trebalo bi pokloniti analizi potencijalnih lokacija u dijelovima grada. Realno je da bi na putu od ideje do realizacije naišli na brojne prepreke. Prakse nema te ne možemo zaključiti koliko bi u istom bili uspješni, odgovorio nam je Dujela.
Za mišljenje smo upitali i Nives Rogoznicu iz udruge Eko Zadar, koji su u svojim projektima imali razna predavanja i projekte o revitalizaciji urbanih gradskih vrtova, kao i jestivim gradovima.
- U ovoj inicijativi ima dosta stvari koje bi trebao razmotriti netko tko se bavi hortikulturom i prilagoditi je našim uvjetima. Tako se postavlja pitanje mogu li ti ravni krovovi izdržati našu buru? Međutim, ne moraju rješenja biti ista već neka koja će biti adekvatna za naše klimatske uvjete. Mi smo nešto slično i pokušali pokrenuti tribinom za ozelenjavanje grada, a što je dosta primijenjivo. Predlažemo da sadimo zelenilo koje je jestivo, voćke koje će imati cvjetove, a koje bi mogle privlačiti pčele, rekla je Nives Rogoznica, dodavši kako je u zapadnim zemljama popularno imati košnice na krovovima zgrada te se stanari zgrade brinu o pčelama i imaju med. Zaključuje kako je ovo zanimljiva tema o kojoj bi se trebao otvoriti razgovor.

Pčele kao spasitelji prirode

O temi smo razgovarali i s pčelarom Zlatkom Elveđijem, predsjednikom Udruge pčelara Dalmatina.
- Ova ideja je svakako izvediva, samo je problem kako bi ju građani prihvatili. Naime, još uvijek postoji određeni strah od pčela te bi bilo potrebno provesti edukacije građana, ali pčele nikome ne bi trebale smetati. U Zadru već i postoji nekoliko dvorišta u kojima ima košnica i gdje žive pčele i do sada nije bilo nikakvih problema, rekao nam je Elveđi pozdravljajući ovu ideju.
Istaknuo je kako bi se postavljanjem košnica na pojedina mjesta omogućilo oprašivanje cvjetova i biljaka, ali bi se i zaštitile pčele.
- Svugdje u svijetu ove ideje su prihvaćene, osim kod nas. Ne znam u čemu je problem, možda u mentalitetu. Mi smo pokrenuli inicijativu da postavimo košnice na krov Poljoprivredne škole, ali to je još uvijek u status quo. Ako bi košnice bile postavljene visoko, pčele se ne spuštaju do zemlje. One uvijek nađu cvijeće i biljke koje im odgovara, a najbolje im odgovara poljsko cvijeće, rekao je Elveđi. Istaknuo je kako bi bilo dobro da se sadi što više autohtonog poljskog cvijeća, kao što je lavanda ili kadulja, a koje jako privlači pčele.
- U gradovima bi bilo zaista dobro imati pčele jer ima jako mnogo cvijeća - imamo mnogo lavande posađene uz prometnice i koja se tijekom cijele godine održava i zalijeva. Osim toga i brojni građani održavaju i zalijevaju cvijeće na balkonima tako da bi suživot pčela i ljudi u gradovima bio moguć, samo je pitanje dobre volje lokalne zajednice i lokalnih vlasti.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)

Komentari

Slika korisnika monika
sa pcelima svugdije je problem; ali dobro sto u velikih gradova stvljaju na krovah kosnice; treba vise i vise, ali nije cisti zrak....
Slika korisnika genije
Svaki put kad nam se svidi dobra ideja iz neke civilizirane drzave i pomislimo "pa i mi mozemo tako" uvijek zaboravimo na bitnu varijablu svake formule - ljude! Ove sirovine nisu u stanju separirat kucni otpad sto se u drugim gradovima manjim od zd radi godinama...instalacije se redovito bez razloga unistavaju itd itd...a s duge strane od zelenila realno imamo 2 parka (Perač Voja) jelena-nazor i vruljica jer samo se sjece a ne sadi se nista..naj nezeleniji smo grad u hr...naravno bilo bi super i genijalno kopirati parkove,zelenilo ,pcelice al to ce bit moguce 150-200 godina i to mozda