Višnjik neće zaživiti dok se ne napravi otvoreni bazen

Velimir Friganović, predsjednik kluba skokova u vodu Zadar i saveza za skokove u vodu Hrvatske, odgovorio je na pitanja, koja su mu čitatelji Zadarskog lista postavili putem naše internet stranice www.zadarskilist.hr. Pitanja je bilo dosta, pročešljane su mnoge teme pa krenimo redom.
Koliko ste i kojih medalja osvojili za Zadar svojim skokovima?
– Svojim skokovima u bivšoj državi osvojio sam desetak medalja na republičkim natjecanjima, a doprinio sam i osvajanju momčadskog seniorskog prvenstva države.
Je li vas sram kada predstavljate sebe i vaš klub kao perjanicu sporta u Zadru, kada dobro znamo da u RH nemate konkurencije, a čim iziđete izvan granica posljednji ili pretposljednji?
– Dok u RH nemamo konkurencije, znači da smo automatski perjanica tog sporta. Što se tiče nastupa izvan naše zemlje, mislim da u posljednje dvije-tri godine imamo evidentan napredak, jer je Marcela Marić osvojila sedmo mjesto na juniorskom prvenstvu Europe u Helsinkiju, što je do sada najbolji rezultat. Ujedno je i prva juniorka, koja je nastupila na seniorskom prvenstvu Europe. U budućnosti očekujemo još bolje nastupe.
Što vam znači nagrada Franjo Bučar?
– U bivšoj državi smo po broju osvojenih medalja uvijek bili ravnopravni s košarkašima, veslačima i stolnotenisačima. U današnjoj državi su tu došli i jedriličari. Uvijek smo bili nosioci kvalitete i jedan od imidža grada. S ovom nagradom je definitivno potvrđen naš rad za sve postignute rezultate i doprinos razvoju hrvatskog sporta. To je najveća sportska nagrada u Hrvatskoj i na to sam ponosan.
Koliko novaca dobivate za klub od Grada Zadra a koliko od sponzora? Jeste li s tim zadovoljni?
– Od Grada Zadra je za ovu godinu iz proračuna izdvojeno 180 tisuća kuna, a pitanje je hoćemo li to dobiti, s obzirom na recesiju. Do sada nismo dobili polovicu novac, koju smo trebali dobiti. Što se sponzora tiče, koliko god nam treba za natjecanja, uvijek imamo. Otkad sam ja u klubu, uvijek je bilo da koliko dobijemo od Grada, toliko namaknemo od sponzora, tako da naša natjecanja nikada nisu upitna. Sponzori su nam uvijek najjače organizacije u gradu, Tankerska plovidba, Turisthotel, Marina Dalmacija, Aluflex pak i Croatia osiguranje.
U kakvim ste odnosima s Arnom Longinom? Mislite li da mediji favoriziraju njegov klub? Ako da, po vašem mišljenju, zašto je to tako?
– S Arnom Longinom sam u normalnim odnosima. Normalno je da više ne surađujemo, kao što smo surađivali dok je on bio trener u našem klubu. Mislim da mediji ne favoriziraju njegov klub, nego netko trči pred novinare, a to nismo mi.
Netko radi u klubu iz ljubavi, a netko iz interesa
Jesu li Zadru potrebna dva kluba skokova u vodu ili dva plivačka kluba? Ne bi li bilo bolje da se sve trenerske i skakačke snage usmjere u jedan klub?
– U bivšoj državi smo imali jedan klub, Jedinstvo, koji je imao tri sekcije. S obzirom da sam i ja bio u jednom mandatu predsjednik, mogu reći da smo se odlučili razdvojiti u tri kluba tako da ima svoje financije, jer smo ovako prigovarali da netko više doprinese klubu, a onaj drugi više troši. Što se današnjeg vremena tiče, netko radi u klubu iz ljubavi, a netko iz interesa. Kada kažem interesa, mislim da neki klubovi imaju po dva, tri, pet trenera i svak traži neki honorar. Mi u našem klubu još uvijek nemamo plaću trenera. Konkurencija je možda dobra, ako će doći do bolji rezultata, ali mi smo mali grad i uvijek smo imali jedan klub. Nismo mi krivi što je Arno osnovao svoj klub, a bio je još u našem klubu.
Zašto ne radi spravljač mjehurića na bazenu Višnjik. Osjećate li se odgovornim što ste baš vi inicirali narudžbu tog, za sada “beskorisnog” uređaja “probivši” investiciju za više od 200.000 eura?
– Tzv. bubble uređaj još ne radi zbog toga što nije izvršena zvanična primopredaja, iako je Grad za to platio 50 tisuća eura. A tko je za to kriv i zašto uopće nema projekta tog uređaja, to bi se netko trebao zamisliti u Gradu ili na SC Višnjik. Mnogi kažu da sam ja kriv što je Grad izdvojio znatna sredstva za skakaonicu na zimskom plivalištu. Moram reći da po prvom projektu, kako je to bilo predviđeno, nije zadovoljavalo norme FINA-e, a ja sam doprinijeo dosta tome da se taj projekt promijeni. Danas je projektant Bašić zadovoljan s našim preinakama. Klub skokova u vodu je nosioc kvalitete vodenih sportova u Zadru, a da bi mogao napredovati mora imati bubble uređaj i hidrauliku. Da nije mene, bazen bi bio bez tih uređaja, koje imaju svi skakački centri u Europi. Investicija od 200 tisuća eura se odnosi na hidrauliku, za koju od strane Grada još uvijek nije napravljen natječaj, iako je u prvom natječaju za opremu bazena bila i hidraulika. Zašto još nije došlo do novog natječaja za taj uređaj, to morate pitati odgovorne u Gradu ili na Višnjiku.
Šime Perić najbolji skakač svih vremena
Tko je prema vašem mišljenju najbolji skakač u Zadru ili u Hrvatskoj?
– Svaki skakač, koji je bio prvak bivše ili sadašnje države ima nešto specifično. Zato bi radije složio idealnog skakača. Uzeo bih eleganciju Alda Stošića, zatim siguran naskok na dasci Valtera Sutlovića, eksplozivnost u zraku Šime Perić, a možda najsigurniji u zraku bio je Jurica Kurjak, koji je prestao skakati. Kada bi od tih kvaliteta uspio napraviti skakača, taj bi sigurno već skakao na Olimpijadi. Ako moram nekoga izabrati, onda ću reći da je najbolji skakač svih vremena u Hrvatskoj Šime Perić, jer ima najteže skokove. A kada imaš najteže skokove, onda ti je i koeficijent težine skoka veći i možeš skupiti više bodova.
Tko je bolja skakačica, Nikolina Tokić ili Marcela Marić?
– Marcela Marić je trenutačno seniorska prvakinja države u dvije discipline, s daske visine tri metra i tornja, dok je Nikolina Tokić prvakinja s daske visine jedan metar. A daska visine jedan metar još uvijek nije olimpijska disciplina. Tako je bilo i prošle godine. Treba još naglasiti da je Marcela proizvod našeg trenera Sutlovića, a Nikolina Tokić je isključivo proizvod iz Kanade. Iako ona skače za Hrvatsku reprezentaciju, to uopće nije za usporedbu, tko je bolja skakačica.
Red, rad i disciplina
Tko je bolji trener, Marko Sutlović ili Arno Longin?
– Arno je bio trener u klubu više od 20 godina, a Marko Sutlović je trener mlađe generacije, koji pristupa treningu sasvim drugačije nego Arno. Arno ima svoje kvalitete kada treba privući malu djecu, s njima se lagano igrati i igrom postiže da oni skaču. Dakle, ništa na silu, nego kroz igru i tu je bez premca. Marko Sutlović je dosta strog i traži red, rad i disciplinu i na drugačiji način postiže kvalitetu skokova svojih skakača. Ja se uvijek priklanjam ovoj drugoj kombinaciji.
Tko su po vama najbolji sportaši u Zadru?
– Na prvom mjestu bih izdvojio veslače. Oni treniraju po nenormalnim uvjetima i treniraju prije škole. Nebrojeno puta smo prošli u rano jutro kroz Jazine i vidjeli smo da oni od 6 do 8 treniraju. To je jedan od razloga zašto imaju uspjehe, a uz to vodi ih izvrstan trener Romano Bajlo.
Smatrate li da je Višnjik pravilno podijelio termine između tri sporta, vaterpola, plivanja i skokova u vodu?
– Znam da je teško podijeliti da budu svi zadovoljni, naročito zato što je to mali bazen, koji treba zadovoljiti uvjete i skakača i vaterpolista i plivača. Po mom mišljenju, svi možemo trenirati, ali ne kvalitetno. Jedino što sam nezadovoljan što su vaterpolisti dobili večernje termine od 20 do 22 cijeli tjedan, a mi smo tražili samo jedan ili dva dana taj termin, kako bismo mogli trenirati u tišini. U ranijem terminu to ne možemo, a tišina je potrebnija skakaču kod novog skoka, nego vaterpolistima. Nadam se da ćemo to uspjeti promijeniti.
Smatrate li da je pravilna raspodjela novca od strane Grada među sportskim klubovima?
– Grad se trudi da pravilno raspodijeli novac, ali mislim da nema pravilne raspodjele ako nemate kriterije na papiru, po kojima svaki klub može unaprijed znati koliko će dobiti. Zadar je jedan od rijetkih gradova koji nema pravilnik o raspodjeli sredstava. U te kriterije se mogu staviti masovnost, uvjete rada, rezultate, zatim koliko tko ima trenera, jesu li treneri honorarci ili redoviti, primaju li još negdje plaću… To su sve parametri, koji u Zadru nisu definirani.
Koja je veza između gimnastičkog kluba Salto i kluba skokova u vodu Zadar?
– Salto je klub za sebe. U njemu radi Marko Sutlović kao trener, a osnovan je s ciljem da privučemo djecu da se bave sportom, jer ćemo prije doći do kvalitetnog skakača kada ga primjetimo u gimnastičkom klubu pa ćemo ga izdvojiti, ako ima sklonosti akrobatici, eksplozivnosti. A velika je stvar da, nakon vježbanja, djeca od pet, šest, sedam godina mogu ići u one sportove za koje imaju sklonosti. Mislim da je osnivanjem kluba Salto grad Zadar dobio puno, a i ja sam malo doprinio tome. Osim toga, želim reći još jednu stvar, kada je riječ od djeci. Trebalo bi najprije osigurati da u svim osnovnim školama nitko nema pravo zauzeti dvoranu poslijepodne, nego dvorane treba prepustiti učenicima. Jer kroz školu se dobivaju sportaši.
S čim ste na Višnjiku zadovoljni, a s čim niste?
– Bazen na Višnjiku smo čekali 50 godina, no još uvijek nije završen kako treba. Skakači, plivači i vaterpolisti su konačno dobili objekt, gdje mogu trenirati, iako je manjkav, jer nema skakaonice od deset metara. A zadarski skakači su bili isključivo tornjaši. Kada vidimo sada kako investicija zapinje, mislim da se mogao napraviti olimpijski bazen od pedeset metara pa bi isto bili u ovim problemima, ništa se ne bi promijenilo. Jedan od nedostataka je taj što skakači još uvijek nemaju semafor za sebe. Vaterpolisti su dobili bazen od 33 metra, a trebao je biti napravljen 33,33. Dakle bazen nije napravljen po FINA-inim dimenzijama, a zašto nije, trebate pitati projektanta, investitora ili nadzor. Svi bazeni koji su u posljednje vrijeme napravljeni u Hrvatskoj, u Makarskoj, Varaždinu i Šibeniku su dužine 33,33. Kada smo mi napravili naš projekt skakaonice, tražili smo potvrdu od tehničke komisije FINA-e i to smo dobili. Projektant bazena je trebao to isto napraviti i vjerojatno bi dobio potvrdu sa novom dužinom. Stepenice koje vode na skakaonicu su neprimjerene, jer su neka djeca već pala i povrijedila se. Ni stepenice od prokroma, koje su u bazenu, nisu primjerene, jer nemaju gazište za nogu pa se i mala djeca i odrasli ljudi teško mogu popeti njima. Rukovodstvo na Višnjiku je obećalo da će ih zamijeniti, ali to još nisu učinili. Nedostatak je i taj što roditelji koji čekaju djecu ili djeca koja čekaju roditelje nakon treninga, nemaju gdje sjesti. Nemaju niti jedan kafić, mliječni restoran, pizzeriju, a imamo dvanaest prostora, koji u godinu i pol dana nisu ni taknuti. Isto tako, ni klubovi na bazenu nemaju svoje prostorije, a jedan od tih prostora se već mogao dodijeliti klubovima, kako bi mogli primati roditelje, držati opremu, kompjuter, faks… Jedan od najvećih problema je taj što je bazen napravljen tako da nema dva predprostora do plivališta, nego praktički odmah u bazen ulazite u cipelama i kaputu, u isti prostor gdje su plivači. Takvog bazena nema nigdje u Europi. Na kraju, ispada da su skakači najviše zakinuti na tom malom bazenu.
Zbog čega zatvoreni bazen nije napravljen većih dimenzija, kako bi se tamo mogla održavati velika natjecanja, poput europskih prvenstava?
– Nije problem veličina bazena za publiku, jer se paralelno s ovim, trebao napraviti i otvoreni bazen olimpijskih dimenzija i posebno bazen za skokove, a na tim objektima dolaze tribine za 2.000 ljudi. Time se apstrahira zatvoreni bazen, jer sva velika događanja se održavaju ljeti na otvorenom plivalištu. Onda bi to bio pravi kompleks. Dok se to ne napravi, SC Višnjik nikada neće zaživiti.
Kako objašnjavate trenutačnu situaciju na bazenu na Kolovarama?
– Na bazenu se ne događa ništa posebno. Oni klubovi koji žele trenirati i dalje treniraju, samo je pitanje rukovođenja tim objektom. Grad je izdao novo rješenje po kojemu Zadar šport upravlja tim objektom. Mi, postojeći klubovi na bazenu, dakle plivanje i skokovi, smo nezadovoljni tom odlukom, dok su vaterpolisti neodređeni. Zadar šport ne može ništa bolje i kvalitetnije napraviti na tom plivalištu. Morate znati da smo mi za rad na otvorenom plivalištu nagrađeni, skakači grbom Grada Zadra, a plivači nagradom Grada Zadra. Vjerojatno će se to riješiti do kraja ove godine jer, kako sam čuo, Grad nije vlasnik tog objekta, već je to na pomorskom dobru.
Kako je došlo do vašeg izbora za predsjednika saveza skokova u vodu Hrvatske?
– Do sada je predsjednik saveza bio Ardian Kozniku, jedan od “vatrenih”. Bio je predsjednik zato što mu kćer danas skače i reprezentativka je, a od njega se očekivalo da će kao “vatreni” lakše doći do određenih sponzora. To se nije ostvarilo, a mene su jednoglasno izabrali, zato što sam već preko pedeset godina u skokovima i od mene se očekuje da ću lakše doći do sponzora, odnosno da financijski ojačamo savez. Osim toga, u posljednja tri do četiri mandata predsjednici nisu bili iz skokova. Nakon Valtera Sutlovića, ja sam drugi predsjednik iz Zadra, što je svakako priznanje za naš klub.
Zašto skakači nisu uključeni u projekt Millenium jump?
– To je pitanje na koje ću dosta emotivno odgovoriti, jer sam mišljenja da je, kada se organizirao prvi Millenium jump u Zadru, trebalo pozvati skakače KSV Zadar. Oni su trebali prezentirati zadarske i hrvatske skokove. To je bila idealna prilika da se predstavi naš skakač Šime Perić, koji je bio na kvalifikacijama za OI u Pekingu. On je trebao otvoriti taj Millenium jump. Zašto to gospoda organizatori iz turističke zajednice grada nisu mogli prepoznati, to ostavljam njima na dušu.
 

Jadranka, parking i antena

Reci mi vodi li nas ova radijska voditeljica Jadranka Kosor u svijetlu i blistavu budućnost?
– Mislim da nas Jadranka Kosor nikako ne može voditi u svijetlu, a kamoli u blistavu budućnost.
Vele, zašto redovito ostaviš auto na pješačkom kod starog autobusnog kolodvora, upališ sva 4 žmigavca i odeš u grad mirne duše?
– Četiri žmigavca su obavijest da se ubrzo vraćam, a to je pozicija gdje mi parking služba ne može naplatiti parking, a ne smetam prometu.
Kada ću dobiti novu antenu koju ste mi obećali donijeti?
– Donio bih vam je odmah da nemate slike u kući. Budući da imate dosta kvalitetnu sliku, smatram da nije toliko hitno.

O bahatosti

Ljudi o Vama misle da ste bahati. Zašto je tome tako?
– Nisam bahat, a ako me netko takvim doživljava, to je vjerojatno zbog toga, jer sve ono što zamislim, ostvarim, jasno, u skokovima u vodu.
Izvire li Vaša bahatost iz činjenice da ste na čelu Hrvatskog saveza skokova u vodu?
– Ovo pitanje se odnosi na jedan članak u Regionalu, koji je povezan s bahatosti na taj način da nisam htio dati intervju novinaru, kojem ne znam ni ime, jer sam prethodno obećao prvi intervju, kao predsjednik saveza skokova u vodu Hrvatske, dati Slobodnoj Dalmaciji. Ako je to bahatost, onda neka tako i ostane.

O NK Zadru i novom stadionu

Kakvo mišljenje imate o trenutačnom stanju u Nogometnom klubu Zadar i kakav NK Zadar očekujete u budućnosti?
– Stanje u NK Zadru ne poznajem. Što se tiče igrača to mogu komentirati, jer sam na svakoj utakmici. Drago mi je da je Zadar ima dosta mladih, domaćih igrača i mislim da uvijek može biti prvoligaš.
Mislite li da je Višnjik primjereno mjesto za izgradnju novog nogometnog stadiona?
– Čujem da već postoje neki projekti za novi stadion, od 10 do 15 tisuća gledatelja na Višnjiku, koji je po meni u svakom pogledu neprimjereno mjesto za izgradnju stadiona. Morate znati da je promet oko dvorane, zatvorenog plivališta i atletske staze već sada nemoguć. Uopće nemate pravu prometnu komunikaciju. Zamislite onda kada bi tu bio nogometni stadion i da treba doći još pet, šest tisuća auta, a bazen i dvorana su, također, uvijek zauzeti nekima koji treniraju, to bi bio pakao. Već sada vam treba pola sata da iziđete nakon košarkaške utakmice. To treba svim silama eliminirati. Imamo, daleko, bolja mjesta do Murvice i na stadion treba doći sa četiri trake. Osim toga, uz stadion uvijek ide pomoćno igralište, a na Višnjiku za to nema mjesta.

Skakači i Olimpijske igre

Kada možemo očekivati nekog zadarskog skakača na Olimpijskim igrama? Može li to biti Marcela Marić?
– Kada sam bio mali sanjao sam da skačem u zatvorenom bazenu, to mi se ispunilo. Poznat sam kao golman malog nogometa i sanjao sam da zaigram nogomet u dvorani i to mi se ispunilo. Još jedini nedosanjani san mi je da skakač iz Hrvatske, a to će biti najvjerojatnije iz Zadra, nastupi na Olimpijadi. Marcela je veliki potencijal, ali na Olimpijske igre dolaze stvarno vrhunski sportaši. U skokovima na OI dolazi samo trideset najboljih skakača na svijetu. Ona je još uvijek mlada. Mislim da će sigurno biti na OI 2016. godine, ako bude trenirala kao do sada, ali iluzorno je očekivati da bude 2012. Danas imate takvih skakača njenih godina, koji skaču za 100 bodova kvalitetnije od nje.