Sve ostaje u familiji

Obitelj je još uvijek u šoku i ogorčena od prošlog tjedna. Ne toliko činjenicom što je barba Mirko, brat babe bodulice umro, nešto više time što je ispalo da je gej, a najviše time što su Mirkovi dvori ostali njegovom partneru Duji. A ja guštam kao malo prase što više nisam obiteljska najcrnja ovca. K vragu i dio Mirkovog stana i kuće u bodulima i dijela imanja koji me pripada, jer je osjećaj da nisi jedina ‘kriva’ Mare u familiji – neprocjenjiv. Hehe, a za sve ostalo tu je Mastercard.
Sad napokon mogu odahnuti jer me nitko više neće zajebavati da sam stara cura i propala udavača. Na bilo koju zajebanciju na svoj račun, sad imam asa iz rukava – što je to kontra toga da ti je u familiji bogati barba bio gej i da je najbližoj i najužoj rodbini ostavio ku…c od ovce u formalinu. Meni je ideja genijalna, mojima ni približno. Pitala sam nonu di će sa svojim primjerkom, dobro da mi pleščurinu po za oba uha nije odlipila…
Ma, nije samo Mirko osebujna ličnost u našoj familiji. Bio je to i muž rodice iz Rijeke. Umitnik i pisnik, Servantes smo ga zvali. Frajer koji je turbo pametan, ali nefunkcionalan i za sebe i za okolinu. Jedan od onih tipova koji ode po cigarete, pa ga doslovno nema doma po deset dana. Pitala bi rodica svaki put:
– Servantes, di si bija?
– Po cigarete.
– Pa te deset dana nije bilo doma, jesi ti normalan?
– Nije bilo na obližnjoj trafici mojih cigareta, pa sam išao dalje…
I tako je Servantes išao dalje i dalje, sve dok rodici nije prekipilo i pokrenula brakorazvodnu parnicu. Sad uživa jer se riješila Servantesa, a s njim je iz kuće izbacila i svu njegovu umjetnost: pjesme, knjige, slike, kiparije… Ostavila je samo staru električnu makinu na kojoj je još od srednje škole tipkao svoje ideje. Kad sam je pitala zašto, samo je rekla:
– Neka crkne, ova jebena makina mu je uvik bila jedina inspiracija. Od cijeloga našega desetogodišnjeg života, u brak je unio samo ovu makinu, a izaša bez nje. Ona mi je svojevrsna satisfakcija za izgubljenu mladost, ljubav, živce i sve ostalo što sam potrošila na njega.
Sad joj ta makina stoji na regalu, kao svoje vrstan podsjetnik na gorčinu koja joj je ostala.
Ma nisu ni Servantes ni Mirko jedine crne ovce naše obitelji. Bio je tu i rođak koji s rođenom materom, babom, didom i svima ostalima ne govori radi vlastite žene. Koja je svoju svekrvu poslala u tri lipe matrine kad joj se počela neduko nakon ulaska u brak miješati u život. Tetka je, inače, frik kontrol, ali našla je na sebi ravnu. Tako je rođak razapet između matere i žene, odlučio radi vlastitog zdravlja stati na stranu žene. A vlastiti mir mu je kratko potrajao, jer ga je žena ostavila radi svoga najboljeg frenda.
Ma nisu ni svi oni jedine crne ovce u familiji… Ima toga još, ali malo bi mi bilo do sutra da pišem bez prestanka. Ali ni to nije ništa strašno, jer ja ne znam ni jednog čovjeka koji ima normalnu obitelj. Uvijek postoje neki zategnuti bar imovinsko-pravni odnosi, ako ništa drugo. Zato ne bi bilo u redu da iznosim šporku robu dalje, kad je i drugima šporka. A ako mi ovo baba pročita, nagrebala sam kao žuti. Jer njezin je moto da familija uvijek mora bit skladna, pa makar to bilo i samo prema vani.
– Pogledaj Kerume kako su složni, rekla mi je jedanput.
U jaku se familiju, bome, ugledala.