Majka i suborci godinama posjećuju grob i čuvaju sjećanje na Sinišu

Slika korisnika valentinam
Slavonci došli u Zadar odati počast branitelju Obreniću
Iako sam rođena Brođanka, gdje sam provela cijeli rat u kojem sam izgubila sina, nakon „Oluje“ donijela sam odluku o preseljenju u Zadar. Nešto me je jednostavno vuklo da svoj život, tada već u mirovini, nastavim upravo u Zadru, kaže ova 73-godišnja žena koja se u svega par mjeseci od donesene odluke preselila u novu sredinu, kamo je ubrzo premjestila i grob svoga Siniše
Slavonaci na posljednjem počivalištu svog nezaboravljenog prijatelja i dragovoljca Domovinskog rata

Već 26 godina suborci i prijatelji poginulog hrvatskog branitelja Siniše Obrenića posjećuju njegov grob i čuvaju sjećanje na žrtvu ovog slavonskog mladića koji je poginuo 12. rujna 1992. godine na području Slavonskog Broda. Tako je i protekloga petka devetero Slavonaca došlo u Zadar obići počivalište svog nezaboravljenog prijatelja i dragovoljca Domovinskog rata, odajući mu počast i zahvalnost za sve što je učinio za domovinu.

Iako je Siniša prvotno pokopan u rodnome Brodu, gdje se borio kao pripadnik saniteta 139. postrojbe HV-a, već 23 godine njegovo tijelo počiva na zadarskom groblju Belafuža. Naime, Sinišina majka Veronika Obrenić njegovo je tijelo premjestila u Zadar, kamo se preselila 1995., ubrzo nakon vojno-redarstvene akcije „Oluja“, o čemu kaže:

- Iako sam rođena Brođanka, gdje sam provela cijeli rat u kojem sam izgubila sina, nakon „Oluje“ donijela sam odluku o preseljenju u Zadar. Nešto me je jednostavno vuklo da svoj život, tada već u mirovini, nastavim upravo u Zadru, kaže ova 73-godišnja žena koja se u svega par mjeseci od donesene odluke preselila u novu sredinu, kamo je ubrzo premjestila i grob svoga Siniše. Zbog odluke o preseljenju, kako kaže, nikad nije požalila, a u novom gradu vrlo brzo se uklopila i pronašla prijatelje.

- Vjernica sam i svoje prve prijatelje u Zadru upoznala sam u crkvi. Oni su mi i dali snagu da nastavim svoj život i na neki način krenem ispočetka, kaže Veronika Obrenić, koja je zbog problema s vidom dugo vremena bila članica slavonskobrodske Udruge slijepih i slabovidnih osoba. Jedno vrijeme bila je i predsjednica tamošnje udruge, a danas je članica zadarske Udruge slijepih i slabovidnih osoba, pa je na neki način i poveznica između ovih dviju udruga koje ostvaruju uspješnu suradnju.

Veronikin sin Siniša kao dragovoljac je otišao u rat, a kako je po struci bio medicinski tehničar, bio je djelatnik saniteta 139. postrojbe, a na tom je radnom mjestu i poginuo. Svake godine njegov grob obilaze njegovi suborci i prijatelji, što za Veroniku puno znači.

- U današnjem vremenu kad je svatko okrenut sebi, ovakva humana gesta je još vrjednija. Svake godine u danima obljetnice njegove pogibije, Sinišini prijatelji iz Slavonije, koji danas žive u Osijeku, Zagrebu i drugdje, okupe se na njegovom grobu i time na najbolji način pokazuju da ga nisu zaboravili, kaže Veronika Obrenić, čija starija kći još od kraja 80-tih godina živi u Kanadi.

Kako kaže Igor Dimitarević, jedan od Sinišinih prijatelja i organizator ovog tradicionalnog odavanja počasti, na ovaj način najbolje iskazuju koliko je živo sjećanje na Sinišu.

- Osim pisanog sjećanja koje redovito svake godine objavljujemo u lokalnom slavonskom listu, okupimo se u Zadru, gdje sa Sinišinom majkom, obiđemo grob. Za nas hrvatske branitelje i ratne vojne invalide obljetnice smrti naših suboraca su svetinja. Tako čuvamo spomen na njih, ali i promičemo vrijednosti Domovinskog rata, kaže još Igor Dimitarević.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)