Prof.dr. Ivica Kostović: "Mlade hrvatske znanstvenike stipendijama se može zadržati u domovini!"

Slika korisnika mkvanja
Organizator kongresa neuroznanosti u Zadru
Ne mogu se ljudi spriječiti da odlaze, ali ih se može vezati stipendijama - da idu pa da se vrate s projektima. Treba poboljšati uvjete. Kod nas se, nažalost, ne cijeni znanost i ti ljudi ne mogu doći do izražaja. Treba ih dobiti da se vrate u domovinu, kaže prof. Kostović
BORIS SCITAR/VECERNJI LIST/PIXSELL
Akademik Ivica Kostovic, profesor na Institutu za istraživanje mozga

U Zadru danas započinje VII. hrvatski kongres neuroznanosti na kojem će se okupiti vrhunski stručnjaci iz cijeloga svijeta, a većina ih korijenje vuče iz Lijepe naše. Kongres će trajati tri dana, od od 12. do 15. rujna, a organiziraju ga Hrvatsko društvo za neuroznanost (HDN), Hrvatski institut za istraživanje mozga (HIIM) Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Znanstveni centar izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost (ZCI - Neuro), Razred za medicinske znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Sveučilište u Zadru. Zadar nije slučajno odabran za jedan ovako važan skup, a najzaslužniji za to je akademik, profesor emeritus Ivica Kostović, inače i redoviti profesor te bivši dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, bivši potpredsjednik Vlade, ministar znanosti i tehnologije, predstojnik Ureda predsjednika Republike, saborski zastupnik i potpredsjednik Hrvatskog sabora te ravnatelj Hrvatskog instituta za istraživanje mozga.

Zadar je ponovno odabran za domaćina ovog važnog skupa, a kako smo doznali, upravi Vi ste »krivac« za to. Zašto Zadar?

Zadar zaslužio ovaj kongres

- U Zadru smo imali prvu međunarodnu vrhunsku školu, a potom i jedan kongres, pa bi ovo sada bio drugi, odnosno treći koji je vezan uz neuroznanost. Zadar je sveučilišni grad, ima bogatu povijest i kulturu, a uz to i prirodne ljepote poput nacionalnih parkova i parkova prirode koji su mu u okruženju. Treba spomenuti i da je upravo u Zadru otvorena prva medicinska škola, prvo sveučilište, napisan je prvi roman, pokrenute su prve novine, pa elektrana... Moglo bi se nabrajati u nedogled. Ja tu imam i puno prijatelja, a zaljubljenik sam u more i ribolov. Kad se sve to spoji eto – smatram da je ovaj grad zaslužio jednu ovakvu promociju.

Kome su namijenjena predavanja koja će se moći slušati tijekom tri dana kongresa i koje će se teme obrađivati?
- Sama predavanja su manje važna za kongres. Ono što je važnije su posteri koji će biti prezentirani i koji prikazuju tijek istraživanja i rezultate do kojih se došlo. Svi govornici zapravo su orijentirani prije svega prema mladim znanstvenicima koje žele uputiti i dati im uvid u to što su to danas trendovi u istraživanju mozga.

Kongres započinje predstavljanjem Znanstvenog centra izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost (ZCI - Neuro) te javnim predavanjem »Building the human brain: molecular logic of neural circuit formation« prof.dr.sc. Nenada Šestana s Yale Universityja, a inače Zadranina. On se sa svojim timom nedavno upisao u znanstvenu povijest jer su uspjeli izvantjelesno oživjeti mozak svinje nekoliko sati nakon smrti. Što taj njihov uspjeh znači za znanost i zdravlje ljudi?

Genijalac iz Zemunika

- Nenad Šestan je jedan genijalac koji je rodom iz Zemunika, a odrastao je i odškolovao se u Zadru. Na Medicinskom fakultetu u Zagrebu pokazao je talent i sve ostalo što treba imati netko tko se želi baviti istraživačkim radom, tako da je vrlo mlad otišao na Yale. Tamo je dobio određena sredstva za istraživanje mozga i tim od oko 40-ak ljudi. Njegov je tim uspio mozak mrtve svinje nakratko oživjeti, čime je otvorio neslućene mogućnosti. Poenta u tome što je Šestan sa svojim timom napravio je projekt prijepisa transkripcije. Rekonstruirao je to i napravio klastere mreže gena. Dao je veliki doprnos inovativnom pristupu, ali sve o tome ćemo moći čuti i od njega samoga

Znanost, pa tako i neuroznanost, stalno napreduje i podiže ljestvicu prema više. Što neuroznanstvenici kažu i predlažu za zaštitu i očuvanje zdravlja mozga?
- Nas neuroznanstvenike nitko ništa ne sluša, pa ni oni koji izrađuju kurikulume. A mi stalno ističemo kako se bez jednog sata fizičke aktivnosti dnevno djeca ne mogu normalno razvijati. Kretnja u prirodi je prednost, ona je prirodna našem mozgu ovakvom kakav je i potrebna da bi se razvijao kako treba. U Švedskoj, primjerice, djeca svakodnevno moraju provesti pola sata vani, pa makar bio i snijeg. Svjesni su koliko je to važno za učenje i razvijanje. Mozak je sustav. Onaj socijalni dio jako je važan, a on kreće još iz uterusa, preko odnosa s majkom, kasnije odgojiteljem i sve do duboke starosti. Jako puno za razvijanje nekih sklonosti znači okolina. Neuroznanstvenici mukotrpno pokušavaju naći podlogu ponašanja. Vanjskim utjecajem mijenjamo mozak. Pokušavamo otkriti što nas čini ljudima i kako se to manifestira. Zanimljivo je da dijete tek iza treće godine shvati da može biti prevareno. Burno razdblje je adolescencija. Smisao neuroznanosti je da ta razvojna razdoblja sve do dubokog starenja istraži i da vidimo što je ranjivo.

U najavi ovog skupa stoji kako će 13. rujna održati predsjednički simpozij na kojem će sudjelovati ugledni neuroznanstvenici s Yale University, King’s College London, Rutgers University, Harvard Medical School, Boston University, Universidad de la Laguna, University of California San Francisco i University of Nebraska te da će oni predstaviti najnovija istraživanja i trendove u neuroznanosti. Možete li barem natuknuti o čemu je riječ?

Istraživanje funkcije neurona

- Dolaze nam zaista vrhunski stručnjaci, a primjerice troje ih je s Yalea. Kad govorimo o trendovima jasno je kako se sve više pažnje polaže u istraživanje funkcije neurona i njihovih mreža. Kreće se od molekula pa do cijeloga mozga, ali se pokušava vizualizirati to – tzv. imagining molekula i neuroni da se vidi kako se geni ekspermiraju u bolestima. Na razini stanice i membrane stanice to se radi da se vidi koliko možemo analizom prodrijeti u etiologiju složenih duševnih bolesti, odnosno što do njih dovodi. Novi trend je i što nitko ne želi velika istraživanja ako nema primjene u dijagnostici. Ono o čemu se možda premalo piše i govori je to da je 90 posto istraživanja u molekuarnoj biologiji potaknuto od farmaceutske indsustrije. Privatne kompamije su financirale istraživanja kojima se došlo do ljudskog genoma. Opasnost koja se tu krije je čije je to vlasništvo. Zato države trebaju ulagati u takva istraživanja kako bi bili vlasnici tih nekih važnih pronalazaka, a isto tako kako bi sve ono što je korisno bilo dostupno svim ljudima. Što se imagininga tiče, treba skrenuti pozorost na cijenu tih uređaja. Radi se o milijunima eura.

Kongres završava u subotu, 14. rujna, predavanjem prof.dr.sc. Zoltana Molnara s University of Oxford. O čemu će on govoriti?

Molnar o Kostovićevom otkriću

- To je vrhunski mađarski istraživač, profesor na čuvenoj katedri na Oxfordu. On istražuje razvitak moždane kore, produktivan je, a organizirao je i dva simpozija na kojima smo i smo i mi bili pozvani. Prijavio je da će predavati o sloju mozga s nepoznatom funkcijom – onome koji sam ja otkrio i 1974. godine ga opisao da su zapravo neuroni u njemu enigma, ali sam rekao što radi u razvitku. Osobno mi je čast što je baš to izabrao za svoju temu predavanja.

Vi ste od samog početka involvirani u rad Instituta za mozak. Možete li povući neku paralelu kako je to bilo na početku i do kuda se došlo danas te koja su najznačajnija potignuća i pomaci?
- Kad smo osnovali Institut bili smo prvi. Nije ga bilo u Europi. Krenuli smo dobro, ali nismo imali dovoljno sredstava za ulaganja, pa smo danas iza nekih koji su nastali daleko iza nas. Naši rezultati i otkrića bez obzira na sve ostaju.

I na koncu pitanje koje se samo po sebi i nameće. Puno je predavača na ovom kongresu i same njihove titule govore o njihovoj stručnosti. No njihova imena govore nam i da su to Hrvati. Danas je veliki problem iseljavanja »mozgova« iz Hrvatske. Zašto upravo oni najbolji odlaze u inozemstvo i zbog čega ne mogu svoje talente iskoristiti u domovini? Što bi trebalo napraviti da ostanu?
- Ne mogu se ljudi spriječiti da odlaze, ali ih se može vezati stipendijama - da idu pa da se vrate s projektima. Treba poboljšati uvjete. Kod nas se, nažalost, ne cijeni znanost i ti ljudi ne mogu doći do izražaja. Treba ih dobiti da se vrate u domovinu i da tu doprinose svojim znanjem i sposobnostima.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (1 glasova)