Matej Levačić: Ljepota šaha je u dinamici razmišljanja i povlačenju poteza

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika isikiric
STRASTVENI ŠAHIST - Juniorski prvak Hrvatske u šahu želi studirati matematiku
Iza sebe ima brojna natjecanja i osvojena priznanja, bio je prvak Hrvatske do osam godina te je 2011. godine sudjelovao na Prvenstvu Europe u Bugurskoj, a posebno je ponosan na Prvenstvo Hrvatske do 17. godina, koje je održano u Vinkovcima od 27. srpnja do 3. kolovoza, na kojem je odnio prvo mjesto
Vedran SITNICA
Na Prvenstvu Hrvatske do 17. godina u Vinkovcima Matej je osvojio prvo mjesto

Volim igre koje navode na razmišljanje. Lijepo je pobijediti, ali nije isto pobijediti u šahu ili u »Čovječe, ne ljuti se«, priča sedamnaestogodišnji, ali strastveni majstorski šahovski kandidat Matej Levačić, inače sin poznatog međunarodnog majstora šaha i profesora na Sveučilištu u Zadru, doktora znanosti Patricka Levačića.
Osim što šah igra od svoje pete godine u koji ga je uveo otac, Matej i dalje nastavlja šahovsku izobrazbu u klubu Kasper pod budnim okom velemajstora Saše Martinovića. Oduvijek je, kako priča njegov otac, pokazivao sklonost prema glazbi, šahu ali i matematici. Osim genetske predispozicije koju je naslijedio od oca, Matej je ipak svoj i samostalan, a njegov otac kaže da mu nije ni na kraj pameti da ga stvori svojom kopijom, ni u čemu, pa tako niti u šahu, te da će mu uvijek pomoći informacijom ili savjetom koji će mu pomoći za daljnje napredovanje.
- Iako s tatom ne igram jako često pravila igre se poštuju i nema popuštanja. Ne popušta ni on meni ni ja njemu, kroz smijeh priča Matej, dodajući kako je kultura igre u šahu potrebna kao i u svakom drugom sportu i da u šahovskoj borbi u tijeku igre nema milosti te da se to mora prihvatiti. Pobjeđuje onaj tko je bolji, a nakon završene partije opet se nastavlja sve po starom.
Mladi Matej, koji iza sebe ima brojna natjecanja i osvojena priznanja i koji je bio prvak Hrvatske do osam godina te je 2011. godine sudjelovao na Prvenstvu Europe u Bugurskoj, posebno je ponosan na Prvenstvo Hrvatske do 17. godina, koje je održano u Vinkovcima od 27. srpnja do 3. kolovoza, na kojem je odnio prvo mjesto. Međutim, ovaj učenik četvrtog razreda Gimnazije »Vladimir Nazor« planira upisati studij matematike nakon srednje škole pa ističe kako mu je škola jako važna i da nastoji odraditi prvo svoje školske obaveze, nakon kojih se tek posvećuje šahu.
- Šah mi nije u oprečnosti s nastavom, jer pazim da sve svoje zadatke i obaveze odradim kako bih imao vremena posvetiti se šahu koji treniram tri puta tjedno po sat i pol, nakon čega nastavljam još i kod kuće vježbati, ako mi dozvole školske obaveze, priča Matej koji vidno poštuje svoje učeničke obavezete ističe kako se do sada pokazalo da bez problema usklađuje školu i šah, koji traži jako puno treninga i samodiscipline.

Svjetsko prvenstvo u šahu održano prije nogometnog

Iako šah po strogim pravilima, ali i po struci kineziologije, ne bi bio u kategoriji sporta, on je ipak sport, objasnio je kako je objasnio Matejev otac, naglasivši da iako šah u sebi nema onaj oblik klasičnog eksport - import kretanja, je sport jer ima tradiciju, ali i instituciju prvaka svijeta, što mu daje legitimitet da se s punim pravom šah naziva sportom. Također, kao bitan podatak Patrick Levačić ističe kako je prvi meč prvaka svijeta u šahu bio još davne 1886. godine u New Yorku između Wilhelma Steinitza i izazivača Johannesa Hermanna Zukertota, dok je tek 1930. godine bilo prvo svjetsko prvenstvo nogometa u Urugvaju.
Šah, kako kroz razgovor dalje objašnjava mlađi Levačić, nije sport galame i svađe kao što to zna biti slučaj u nekim razvikanijim sportovima, kao što su primjerice nogomet ili košarka. Međutim, šah se igra iznutra i kako dalje priča Matej, velika drama nastaje unutar igrača u tijeku borbe sa samim sobom, kada se odlučuje o pravom potezu i tome kako nadmudriti protivnika te da se tu znaju prijeći granice koje znaju dovesti do nekorektnih poteza.
- Iako šah nije sport od galame, zna se dogoditi da se u žaru unutarnje borbe povuku nekorektni potezi ili nešto drugo, tako da zna biti brojnih sudačkih intervencija, a pogotovo sada u ovo vrijeme pametnih telefona, kada se igrač može ustati od stola i otići na toalet i preko šahovskog programa na mobitelu pogledati kako odigrati eventualni sljedeći potez, priča ovaj mladi majstorski kandidat, dodajući kako je za očekivati da će se sudačka aktivnost zasigurno kroz vrijeme još i pojačati kako bi se izbjegle nepravilnosti u igri.
Matej vrlo ozbiljnim tonom, ali i znanjem priča o svojoj aktivnosti u šahu koji mu život znači, ali nije baš tako preozbiljan da se ne zna našaliti, već naprotiv, vrlo je druželjubljiv i voli se baviti i drugim aktivnostima koje su mu nužne radi kondicije zbog dugog sjedenja na turnirima, ali i zato jer voli druženje sa svojim prijateljima i kolegama natjecateljima.

Od poznanstva do prijateljstva

- Šah nije neka zatvorena i dosadna igra. On ima svoju ljepotu u dinamici razmišljanja i povlačenju poteza. Ali šah je zanimljiv i zbog toga što se na turnirima stvaraju lijepa poznanstva, a kasnije i prijateljstva, tako da ni u kojem se slučaju šahiste ne treba doživljavati kao neke izolirane osobe, jer nije tako. Mi se međusobno družimo, putujemo, igramo jedni protiv drugih, a na kraju si pružimo ruke i prijateljstvo se nastavlja priča Matej, dodajući kako je za šah potrebno biti u fizičkoj formi zbog dugog sjedenja pa stoga često s društvom rekreativno zaigrata košarku, dok vježbe koje bi trebao napraviti prije partije šaha ipak koji put preskoči, ali da na to nije baš ponosan.
Što se tiče bavljenja sa šahom, Matej ga preporučuje svim generacijama, ali ističe da ukoliko bi netko od roditelja želio da mu se dijete natjecateljski bavi šahom, da je onda najbolje od vrtićke dobi, pa čak već od pete godine da uđe u svijet šaha.
- Šah nema dobnu ograničenost, ali ima razlika u pristupu. Ako se netko želi sa šahom baviti samo radi zanimljivosti igre, onda godine nisu važne. Ali ako je u pitanju priprema za natjecanje, onda bih savjetovao da to bude od ranog djetinjstva. Ako bi se netko stariji odlučio baviti šahom kao natjecatelj, vjerojatno bi mu šah bio dosadan, jer ima puno pravila koja se moraju naučiti, a tek kad se pravila svladaju, onda je igrač na samom početku, tako da bi trebalo jako puno energije i truda uložiti, priča Matej ističući da je ipak bolje početi od djetinjstva ako se želi ući u natjecateljsku kategoriju.
Da je šah igra koja postaje sve prihvaćenija i prepoznatljivija, Matejev otac je čak na Sveučilištu u Zadru pokrenuo šah kao izborni kolegij koji se po prvi put u povijesti Sveučilišta pojavio u ljetnom semestru ove godine u sklopu Centra za sport.
- U izborni kolegij šaha koji vodim na Sveučilištu u Zadru uključilo se čak 30 studenata, te sam organizirao i natjecanja, jer sam vidio da mladi ljudi vole šah, što me posebno raduje, kaže Patrick Levačić, dodajući kako su išli i na natjecanja izvan Zadra, tako da su bili i u Nici, gdje su osvojili čak dvije medalje.


»U izborni kolegij šaha koji vodim na Sveučilištu u Zadru uključilo se čak 30 studenata, te sam organizirao i natjecanja, jer sam vidio da mladi ljudi vole šah, što me posebno raduje, kaže Patrick Levačić, dodajući kako su išli i na natjecanja izvan Zadra, tako da su bili i u Nici, gdje su osvojili čak dvije medalje.
Patrik Levačić


»Šah je zanimljiv i zbog toga što se na turnirima stvaraju lijepa poznanstva, a kasnije i prijateljstva, tako da ni u kojem se slučaju šahiste ne treba doživljavati kao neke izolirane osobe, jer nije tako. Mi se međusobno družimo, putujemo, igramo jedni protiv drugih, a na kraju si pružimo ruke i prijateljstvo se nastavlja.
Matej Levačić

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno