Dugovječna zadarska kulturna institucija

Glasovito hrvatsko pjevačko glazbeno društvo “Zoranić” već punih sto godina nosi časno ime pisca Petra Zoranića. Naime, u sklopu glazbene manifestacije “Susret zborova Hrvatske” “zoranićevci” su obilježili 100. obljetnicu svoga postojanja (izvodila su se djela domaćih autora), koja se navršava ove godine (osnovano 1908.). Ovo je prigoda da se osvrnemo na njegovo osnivanje i djelovanje.
Društvo je nastalo iz pjevačkog odjela “Zadarsko sokola”. Bilo je to kulturno-prosvjetno društvo, u kojem je djelovao tamburaški zbor i pjevački zbor. Osim glazbenih priredbi Društvo je znalo prirediti i kazališne predstave, te znanstvena predavanja. Njegovi članovi nastupali su u poznatim europskim središtima, Prag, Sofija… Tijekom svog djelovanja “Zadarski sokol” preimenovan je u “Hrvatski sokol”. Postepeno su se osnivale njegove podružnice u Arbanasima (upravu su činili: Ivan Bajlo, Ante Kalmeta, Mate Krstić, Ivan Marušić, Šime Marušić), Biogradu, Filip-Jakovu, Novigradu. U međuvremenu se osniva Zoranićeva glazbena škola, koja je u početku počela skromno s odjelima za klavir, violinu, tamburu i solo pjevanje, s predavačima, prof. Franom Ledererom, pedagogog Ergovcem, vojnim kapelnikom Chladekom. Dolazi sve više nastavnog osoblja. Tako Anita Salvi poučava violinu i klavir, Josip Bervar drži zborno pjevanje, prof. Frano Lederer postaje ravnatelj Zoranićeve glazbene škole, koji se postepeno istakao kao dirigent Zoranićevog zbora. Frano Lederer rodio se 1868. godine u Stonu kraj Dubrovnika. Umro je u Dubrovniku 1931. godine. Učio je bogosloviju u Zadru, Grazu, Beču. Daljnje učenje glazbe nastavio je u Beču, Milanu, Varšavi.
Došavši u Zadar 1906. godine postaje zborovođa Hrvatskog glazbenog pjevačkog društva “Zoranić”, te profesor pjevanja na Preparandiji u Arbanasima. Napisao je poznate crkvene skladbe za zborove u Zadru i Dubrovniku, te svjetovne za đačke zborove i hrvatska pjevačka društva. Od njegovih djela vrijedno je spomenuti: Kog ste vidjeli pastiri?, Te Deum, Domine salvum fac, Proslava Sv. Vlaha u Zadru. Bio je i dirigent đačkog pjevačkog zbora na Realnoj gimnaziji. Napisao je muzički rad, pod nazivom Teoretičko praktična pouka u pjevanju za preparandije. Pjevačko društvo “Zoranić” održalo je svoj prvi koncert 21. prosinca 1908. godine. Zborom je dirigirao prof. Frano Lederer, a orkestrom Josip Chladeka. Tom prigodom izvedena je “Poputnica Zoraniću”, koju je spjevao Rikard Katalinić Jeretov (1869. – 1954.), književnik pisao domoljubne pjesme, crtice, priče, satire, te političke članke. Uglazbio je prof. Lederer. Na toj je priredbi bilo istaknuto društveno geslo (moto) “Hrvatskom pjesmo k hrvatskoj svijesti”.
Tijekom svog djelovanja ovo glasovito Društvo intenzivnije organizira značajnije priredbe. Takav je i “Hatzeov” koncert, održan 28. ožujka 1912. godine. Sljedeći koncert, koji je uslijedio iste godine, održan 8. lipnja u čast skladatelja Hatzea, organiziralo je u rodnom mu Splitu Splitsko pjevačko društvo “Zvonimir” i tadašnje Srpsko pjevačko glazbeno društvo “Branko” (osnovano 1904. godine), na kojem je nastupio operni pjevač Nikola Zaninović, koji se školovao u Americi. Pratili su ga Bersa i Antun Dobronić, skladatelj, muzički pisac. Završio konzervatorij u Pragu i postao predavač na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Bio je pobornik i ideolog obnovljenog nacionalnog smjera u hrvatskoj glazbi. Skladao je 8 simfonija, 13 opera, 5 baleta.
Blagoje Bersa, skladatelj i pedagog, svoje glazbeno obrazovanje dobio je u Zagrebu i Beču. Radio je kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je predavao kompoziciju i instrumentaciju. Stvara pod utjecajem velikog Wagnera. Djela: solo pjesme, najpoznatija “Zora puca bit će dana” i “Oj sanci vi šareni sanci”, opere, Oganj, Jelka, Postolar od Delfta,  Srećine kaljače. Napisao i glazbu za nijemi film “Neretvanska vila”.
Josip Hatze jedan je od najpoznatijih splitskih skladatelja, čije ime nosi čuvena glazbena škola. Završio konzervatorij u Pesaru, u Italiji, 1906. godine postao zborovođa Pjevačkog društva “Zvonimir” u Splitu. Poznat po oratorijskim djelima i operama, Povratak, “Adel i Mara”, te scenskom glazbom za drame, Seoske dangube i Mila Gojsalić. Publika koja redovito prati otvorenje našeg “Splitskog ljeta”, pamti ga po himni Grguru ninskom.
U doba talijanske okupacije u Zadru su sva hrvatska društva prestala djelovati. Nakon Drugog svjetskog rata oživjelo je Hrvatsko glazbeno društvo “Zoranić”, uslijedili su proljetni i zimski koncerti. Značajniji se održao 28. ožujka 1946., prigodom obilježavanja 100. obljetnice prve hrvatske opere Vatroslava Lisinskog “Ljubav i zloba”. Sljedeće godine, 1947. Zoranić je pomagao izvoditi glazbeno scenska djela Gradskoj filharmoniji u Zadarskom kazalištu. Među izvedbama različitih glazbenih vrsta, izvedena je opereta Franza Lehara, mađarsko-austrijskog skladatelja “Zemlja smiješka”. Društvo krajem 1947. godine promijenilo je ime u Kulturno umjetničko, da bi nedugo nakon toga Hrvatsko pjevačko glazbeno društvo “Zoranić” dobilo naziv Radničko kulturno umjetničko društvo.