Police Nadbiskupskog arhiva čuvaju zadarsku povijest

Ova je ustanova s radom započela u svibnju 2006. godine kada je prvi put u povijesti otvorena za javnost te dostupna široj publici, znanstvenoj, kulturnoj, crkvenoj… Ranije se arhivsko gradivo nalazilo u prizemlju Nadbiskupskog doma, a premještanjem u novu zgradu Nadbiskupskog ordinarijata u adekvatne prostorije sačuvat će se od propadanja
Arhiv Zadarske nadbiskupije (AZDN) djeluje već drugu godinu zaredom. Ova je ustanova s radom započela u svibnju 2006. godine kada je prvi put u povijesti otvorena za javnost te dostupna široj publici, znanstvenoj, kulturnoj, crkvenoj… Ranije se arhivsko gradivo nalazilo u prizemlju Nadbiskupskog doma, a premještanjem u novu zgradu Nadbiskupskog ordinarijata u adekvatne prostorije sačuvat će se od propadanja. Ovaj događaj od velike je važnosti ne samo za zadarsku Crkvu i nadbiskupiju, nego i grad Zadar, njegov kulturni, crkveni, povijesni i društveni identitet. Djelovanje, sadržaj, značenje i način korištenja Arhiva predstavio nam je prof. Oliver Modrić, djelatnik u Arhivu Zadarske nadbiskupije. Uz njega, odgovoran za ovu ustanovu je i don Josip Lenkić, kancelar Zadarske nadbiskupije.
Istraživanje rodoslovnih stabala
– Arhiv Zadarske nadbiskupije je povijesni, ali se od drugih takve vrste razlikuje po svojoj crkvenoj tematici i građi, a mogu se naći i dokumenti iz opće povijesti, rekao nam je arhivist prof. Modrić. Arhiv je pod videonadzorom, protupožarnom i protuprovalnom zaštitom. Čitaonica Nadbiskupskog arhiva u Zadru prima stranke radnim danom od 9 do 14 sati, a petkom od 9 do 13 sati. Telefonski broj čitaonice Nadbiskupskog arhiva je 208 – 662. Arhiv posjeduje preko dvije tisuće svezaka, a novi materijali stalno pristižu. Iz raznih župa, kaže naš sugovornik, donosi se staro gradivo koje nije adekvatno zbrinuto. Restauracija pojedinog gradiva obavlja se u Državnom arhivu u Zadru, a ukoliko je potrebno u Zagrebu. Mnogo kutija takvog gradiva treba još razvrstati i spremiti. Uglavnom se radi o crkvenim spisima i maticama iz župa, najčešće gradivu iz npr. 19. stoljeća ili početkom 20. st., koje se više ne koristi u svakodnevnoj upotrebi, ali ima svoju vrijednost kao povijesni dokument. U Hrvatskoj djeluje nekoliko nadbiskupskih arhiva – u Zagrebu, Dubrovniku, Splitu, uglavnom u većim hrvatskim gradovima koji su bili (nad)biskupska središta. Interes za Arhiv, kako kaže prof. Modrić, je dobar, a uz odrasle posjećuju ga studenti te većinom osobe iz kulturnih i povijesnih djelatnosti.   
*Na koji način se odvija rad Arhiva?
 U sklopu Arhiva nalazi se čitaonica u kojoj se mogu posuditi različiti spisi i proučavati. Postoji i spremište u kojem su smješteni dokumenti i gradivo Arhiva, klasificirani prema arhivističkim pravilima. Arhivski posao je dosta opširan – od potraživanja gradiva, sređivanja, pomaganja korisnicima, izdavanja raznih potvrda, izvoda iz matičnih knjiga, raznih kopija dokumenata, itd., što je svakodnevna praksa, do nadgledanja rada korisnika u čitaonici. Također mnogi istražuju svoje rodoslovno stablo.
Matične knjige iz 16. stoljeća
*Što sve Arhiv sadrži?
 Važnije cjeline sadržaja Arhiva Zadarske nadbiskupije su tzv. parice matica, to jest istovjetne kopije matičnih knjiga, uglavnom iz 19. stoljeća. Zatim su tu i najstarije matične knjige Sv. Stošije, kao najstarije župe u Zadru na Poluotoku, od 16. stoljeća pa nadalje. Slijede spisi zadarskog Kaptola Sv. Stošije, od najranijih vremena do danas, zatim arhiv bivše Ninske biskupije koja je ukinuta 1828. U tim ninskim spisima koji nisu dovoljno proučeni ni istraženi mogu se naći zanimljivi materijali za područje Ravnih kotara i podvelebitskog dijela u doba turske vlasti. Zanimljivo je ovdje navesti zbirku pergamena, također od najstarijih srednjovjekovnih razdoblja. Tu su i spisi Ordinarijata, to jest ureda same Nadbiskupije, od uspostave austrougarske vlasti krajem 18. stoljeća pa do danas, kojih je velik broj. Uglavnom sadrže korespondenciju nadbiskupa s državnim službama, pokrajinskim vlastima u Dalmaciji, s drugim nadbiskupijama. Arhiv sadrži i školske spise inspektorata školstva od 1819. do 1849., od čega je jedan dio neistražen, a važan je za školstvo. Riječ je o počecima školstva u Dalmaciji. Zanimljiva je i zbirka fotografija iz života Crkve i iz društvenog života, prije svega vezane uz crkvene velikodostojnike. U Arhivu se nalazi Fondacija zaklade “Zmajević”, zatim spisi Sjemeništa “Zmajević” od njegova osnivanja pa nadalje, spisi vezani uz Ordinarijat, među kojima su spisi vjenčanja, metropolitanski spisi vezani uz vrijeme kad je Zadarska nadbiskupija postala metropolija za cijelu Dalmaciju, crkveni sudski spisi, spisi Zaklade Sv. Dimitrija, razni beneficiji, manji dio spisa Dubrovačke biskupije, spisi nekadašnje zadarske Bogoslovije, osobni spisi poznatijih svećenika, spisi pojedinih zadarskih bratovština, studija teologije, ženske škole Sv. Dimitrija, spisi dekanata Zadarske nadbiskupije, školski spisi – dnevnici i imenici škola iz vremena prvih škola u Dalmaciji, spisi Nadbiskupskog inspektorata školstva (1849. -1869.). Slijede kronike župa, kartografsko gradivo, spisi župnog ureda Sv. Stošije, različiti spisi pod nazivom “Miscelanea”, spisi zadarske Nadbiskupske gimnazije. Bogat arhivski fond sadrži i različite tiskovine, među kojima su časopisi i novine. Velik je broj spisa iz vremena kolonata u Dalmaciji. Tu je i popis inventara župa, spisi zaklada, samostana, sirotišta, Vojne bolnice Sv. Dimitrija.
Kaptolska knjižnica
*Koji su najstariji spisi?
 U najstarije spise ubrajaju se pergamene, već iz 13. stoljeća. Izdvojio bih dvije, od kojih je jedna još starija. Prva je od 19. prosinca 986. kojom zadarski prior Majo ponovno poklanja obnovljenom samostanu Sv. Krševana sva pokretna i nepokretna dobra koja su mu prije pripadala, a čuva se u SICU. Druga pergamena je priznanje Ivana Zadranina da duguje novac opatu i samostanu Sv. Krševana, od 28. studenog 1321., na latinskom jeziku, na pergameni. Ukupno je 95 registriranih pergamena, a Arhiv ih posjeduje više od dvjesto. Kad je riječ o pergamenama uglavnom su to bili ugovori, ili ostavinski inventari, itd. Uz to, spomenuo bih stare spise Ninske biskupije iz 16. stoljeća, a od tih najstarijih spisa, neki se javljaju u originalu, a neki u prijepisu.
*Koje bi reprezentativne primjerke Arhiva izdvojili?
To je uglavnom starije gradivo, među kojima su svakako pergamene koje su povijesno zanimljive istraživačima. Tu se ubraja najduža pergamena duga oko tri metra, iz sredine 15. stoljeća.      
*Postoji inicijativa otvaranja stare Kaptolske knjižnice koja je i dosad postojala, sa sređenim inventarom.   
 Gradivo Kaptolske knjižnice prebačeno je u prostore Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru, a ima knjige već od početaka tiskanja, od 16. stoljeća pa sve do početka 20. stoljeća. Njezinu građu bit će potrebno inventarno ponovno popisati po standardima današnjeg knjižničarstva. Tako bi ubuduće bila dostupna javnosti.  

 PRAVILNIK O KORIŠTENJU ARHIVSKOG GRADIVA

Don Josip Lenkić informirao nas je o najvažnijim odredbama Pravilnika o korištenju arhivskog gradiva Zadarske nadbiskupije.
– Njime se određuju način, uvjeti i postupak korištenja gradiva, osnovna pravila o njegovom korištenju u čitaonici te prava, dužnosti i odgovornosti korisnika. Prava na korištenje arhivskog gradiva imaju pod jednakim uvjetima svi korisnici. Arhivsko gradivo daje se na korištenje u službene svrhe, za znanstveno istraživanje, za potrebe nastavnog procesa, za izložbe i objavljivanje, radi ostvarenja i zaštite osobnih prava i u druge opravdane svrhe. Građa se koristi po odobrenju koje u pravilu izdaje nadbiskup ili od njega ovlaštena osoba. Arhivsko gradivo može se koristiti: uvidom u gradivo, pomagala, izradom snimaka, ovjerenog prijepisa i posudbom. Uglavnom je zabranjeno iznošenje gradiva. Sadržaj Arhiva iznimno se može koristiti i izvan Nadbiskupskog arhiva ako su poduzete potrebne mjere osiguranja od oštećenja ili uništenja. U tu svrhu sastavlja se ugovor o posudbi s točno određenim uvjetima korištenja gradiva i rokom u kojem se materijali moraju vratiti u Nadbiskupski ordinarijat. Taj rok ne može biti duži od tri mjeseca. Arhivsko gradivo iz vremena do 15. svibnja 1945. godine u pravilu je pristupačno javnosti. Noviji materijali mogu se koristiti uz posebno odobrenje nadbiskupa. Osoba koja želi koristiti arhivsko gradivo, ispunjava prijavu za rad u čitaonici na propisanom obrascu. U prijavi se navode podaci o korisniku i temi njegova istraživanja. Korisnik mora sa sobom imati identifikacijske isprave (osobnu iskaznicu i sl.)