Štandovi puni, a džepovi prazni

Ovisno o godišnjem dobu, sajam je tako i obojen da svaki mjesec ima svoje udarne proizvode. Hit desetog ovogodišnjeg sajma svakako su bile inoks bačve za vino, svinje i ribani kupus koji se prodavao po 3 kune po kilogramu

Više od 15.000 ljudi, stalni posjetitelji procjenjuju da ih je bilo čak i 20.000, proteklu je subotu iskoristilo za posjet Benkovačkom sajmu koji se već tradicionalno održava svakog desetog u mjesecu i među najvećim je u Hrvatskoj pa i šire.
Sunčano i lijepo vrijeme izmamilo je dosad najvjerojatnije rekordan broj onih koji su kroz izuzetnu gužvu uglavnom šetali, razgledali, prodavali, a najrjeđe i kupovali. Na benkovački “dernek” se, naime, dolazi i radi običaja i ugođaja, da se vidi i bude viđen. Oni koji su ga već posjetili tvrde da je iskustvo očaravajuće.
Povoljan geoprometni položaj i stoljetna tradicija Benkovačkog sajma učinila je da se iz cijele Zadarske županije, Dalmacije, Like, Slavonije, iz cijele Lijepe naše slijevaju kolone poljoprivrednika, stočara, trgovaca, nakupaca, obrtnika, znatiželjnika, seljaka i građanina ne bi li upravo tu pronašli robu zbog koje im treba.
Parkirnog mjesta ni “za lijek”
U subotu je šest hektara sajmenog prostora izgledalo poput mravinjaka.
Od ranojutarnjih sati na prilaznim cestama Benkovačkom Selu počele su se stvarati prve kilometarske kolone motornih vozila iz pravca Zadra, Šopota, Pridrage i Karina. Već negdje oko 9 sati djelatnici benkovačkog komunalnog poduzeća “Benković” zatvorili su sajmeno parkiralište, parkirnog mjesta nije bilo ni za “lijek”. Unatoč trudu policajaca ceste su bile gotovo zakrčene. Premda se parkiralo i više kilometara od glavnog ulaza u sajam, manje-više strpljive vozače i njihove suvozače ovog puta ništa nije moglo spriječiti da se dokopaju sajmišnog prostora.
Dodatnu veliku gužvu od 10 do 12 sati stvorio i predsjednički kandidat dr. Andrija Hebrang, njegova brojna svita, simpatizeri i znatiželjnici. Kad je iza 11 sati gužva malo po malo počela jenjavati s druge strane sajma stigao je i bivši ministar Dragan Primorac, nezvanični predsjednički kandidat.
Ovisno o godišnjem dobu, sajam je tako i obojen da svaki mjesec ima svoje udarne proizvode. Hit desetog ovogodišnjeg sajma svakako su bile inoks bačve za vino, svinje i ribani kupus koji se prodavao po 3 kune po kilogramu. Svinje su imale različitu cijenu, ovisno o težini. Odojci su se mogli kupiti za oko 500 kuna, “gudini” do 120-130 kilograma žive vage po 16-17 kuna, a “prasci” i “krmače” preko 200 kilograma po 14-15 kuna za kilogram žive vage. Na sajmu je sve brujalo od šušura, mjerkanja, cjenkanja i od povika “pošto kume”, “prodano”, “kupljeno”…
Biti što glasniji
To je jedna od čari sajma koju treba doživjeti pa makar vas to i koštalo više nego ste planirali. Iskustvo kakvo doista teško gdje možete doživjeti. Toliko da i zaboravite je li Trst sada hrvatski, slovenski ili talijanski.
Ni prometne muke i velika gužva nisu omeli one koji su došli prodavati, niti one koji su došli kupovati, a još više one koje je dovela znatiželja. Na prvi pogled svi štandovi dobro posluju, nitko od prolaznika nijedan štand ne zaobilazi. Istinska seoska burza, svega i svačega. Nema čega nema.
Biti što glasniji, privući veliki broj kupaca i na kraju otići sa što više novaca, cilj je brojnih prodavača koji je pomno pripremaju za sajmeni dan. No, neki od trgovaca su nam se potužili da mnogi samo razgledaju i cjenkaju se sve dok “pametniji ne popusti” i spusti cijenu. Naravno, u skladu s dobro znanom financijskom situacijom, na sajamskoj ponudi, upravo je novca najviše nedostajalo. Jedan stočar od ranog je jutra pokušavao prodati jedno june, a na kraju ga je ipak morao vratiti kući.
– Kada u mesnicama i prodavaonicama kupujemo meso, onda je cijena za sve jednaka, a kada mesari otkupljuju stoku, onda cijene variraju jer pronalaze stotinu mana. Ili im je tele previše sivo, ili ima prevelike uši i čudne noge, jada se.
Dakako, Benkovački sajam je dan prije, na sam dan sajma i dan poslije, pod potpunom kontrolom benkovačke veterinarske stanice. Na ulazu je rampa i nitko tko doveze stoku, a nema ispravne papire, ne može ući na sajam, a onda ni prodavati stoku. Kontrolira se svaki ulazak i izlazak stoke i peradi na sajam. Ništa mimo veterinara ali i raznih inspekcijskih službi ne može proći.
Po ovakvoj neviđenoj gužvi zaista treba dosta vremena da se sajam obiđe i vidi sve. Puno vremena se potroši i u pozdravljanju prijatelja i poznanika. Zabole i noge, a ožedni i ogladni se nadasve brzo. Vrijeme je za marendu bez koje se i ne može zamisliti dolazak na sajam, naročito bez “po ili kil” pečene janjetine s ražnja – benkovačkog sajmenog brenda.