Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Prosinečki je trebao odigrati igru za obitelj Tuđman

11.10.2013. 22:00
Prosinečki je trebao odigrati igru za obitelj Tuđman


U reagiranju na intervju bivšeg gradonačelnika Zadra Duška Kučine Zadarskom listu, gdje je izjavio da se ni sada ne zna tko je pravi vlasnik Tankerske plovidbe, Banić prvi put iznosi neke detalje o privatizaciji najveće hrvatske brodarske kompanije


Kažete „Ni sad se ne zna tko je pravi vlasnik Tankerske”, kako ste izjavili u razgovoru za Zadarski list.
Kratak odgovor na gornju glupost trebao bi biti: Od svih zaposlenika Tankerske plovidbe, bivših i sadašnjih, samo Duško Kučina ne zna tko je pravi vlasnik Tankerske.
S obzirom na to da se osjećam prozvanim, a i sam članak vrvi insinuacijama, poluistinama i kontroverzama, neke ću stvari pojasniti radi informiranosti vaših čitatelja i javnosti.
Mogli ste saznati tko je vlasnik
Dakle, privatizacija je završena pred punih 13 godina, a ako netko ni danas ne zna pravog vlasnika, to je njegov osobni problem, a ne Tankerske. Umjesto govora mržnje, gosp. Kučina se je trebao potruditi saznati vlasnika. Vrlo jednostavno, u 13 godina održano je 15 Skupština dioničara, pa se postavlja pitanje zašto gosp. Kučina, kao mali dioničar, nije nazočio nijednoj. Tamo se iznose stavovi i dobivaju odgovori, a ne putem medija.
Nazivati ondašnje čelnike Društva „igračima”, sklonim zakulisnim igrama, a sebi pripisivati zasluge za spas od neprijateljskog preuzimanja, jednostavno nije istina, nego udarac ispod pojasa, za što mi je teško naći motivaciju.
Ispada, da je g. Kučini žao, što naša privatizacija nije učinjena po modelu recimo INA-e, PLIVA-e, DIOKI-ja, banaka itd. U takvoj bih varijanti ja danas sjedio na nekoliko milijuna eura, ali sam siguran, da ne bih bio ništa sretniji, nego čekajući penziju.
Tankerska je privatizirana po ESOP modelu (radničko dioničarstvo), što nismo isisali iz prsta. Rastrčali smo se po svijetu tražeći najoptimalnije varijante, jasno i transparentno, a osobni interes nije jednostavno postojao. Usuđujem se ustvrditi, da nam danas MMF ne bi bio za vratom, da se je većina hrvatskog gospodarstva privatizirala po našem modelu.
Prosinečki je bio pijun iz dijaspore
No nije bilo lako, iz više razloga. Mnogi nam nisu vjerovali, jer u to vrijeme nastupati tako časno i pošteno nije se uklapalo u privatizacijske trendove. Nadalje, nisu nam pomogli ni „veliki Hrvati”, koji su nam dovodili potencijalne kupce, kao g. Kučina Igora Prosinečkog. Danas se još time i hvaliti graniči sa znanstvenom fantastikom. Dakle, spomenuti Prosinečki je prestao biti opasnost onog trenutka kad smo razotkrili da je običan probisvijet, koji je kao i mnogi došao loviti u mutnom, u ratom zahvaćenu Hrvatsku. Sasvim legalno smo od australskih vlasti dobili dokument, po kojem je imenovani u više navrata izbacivan s burze zbog prikazivanja krivih podataka, više puta osuđivan zbog dugova, itd. Taj smo dokument predali gosp. B. Škegri samo dva dana prije donošenja odluke Upravnog odbora Fonda, o prodaji Tankerske Prosinečkom. Predaji je svjedočio g. Šime Prtenjača, tadašnji predsjednik Nadzornog odbora Tankerske. Predali smo namjerno samo dva dana ranije, kako ne bi bilo vremena za zakulisne igre.
Sljedeće oko Prosinečkog sam mislio odnijeti sa sobom u grob, a ipak zašto da se ne kaže i to. Naime, ponudbeno jamstvo, kao zakonsku obvezu, izdala mu je CROATIA banka. Ovo nam je bilo sumnjivo, da domaća banka izdaje garanciju „australskom milioneru”, koji nema niti otvoren račun, a kamoli novčano pokriće. Sve su se kockice posložile, jer je jedan od suvlasnika banke bio unuk pok. Predsjednika. Prosinečki je trebao biti samo pijun iz dijaspore, koji će legalno dobiti popust pri kupnji od 30 posto. Ovaj postotak u našem slučaju znači stotinjak milijuna njemačkih maraka, koje smo nekomu „digli sa peruna”. Dakle, „halabuka u Zadru”, koju Vam je spominjao pok. Predsjednik, imala je ime i prezime, a bogami i lijepu paricu. Toliko o Prosinečkom s kojim ste Vi spriječili prodaju Tankerske.
Prava opasnost vrebala je od engleskog fonda
Kad smo na ovoj temi, neka javnost zna i ovo. Prava opasnost od neprijateljskog preuzimanja dolazila je od engleskog fonda, koji je kupovao Dalmatinsku banku. Kao predsjednik Nadzornog odbora banke bio sam im domaćin na jednoj večeri. Uz čašicu, šef delegacije mi se je pohvalio, da nakon Dalmatinske, preuzimaju Istarsku banku. U tom trenutku obje su banke zajedno držale 30 posto udjela u Tankerskoj. Kako su došle do tih udjela ćemo nekom drugom prigodom. Upaljena su sva crvena svjetla i mi smo te dionice otkupili i stavili ih u vlastiti trezor. To je zapravo jedini prekršaj u dugoj i složenoj privatizaciji Tankerske. Da nije tako bilo, danas bi Vam pisao netko drugi.
Nema državne institucije koja u tom razdoblju nije prošla kroz kuću, tražeći upravo ono što Vi zovete „zakulisne igre”. Dakle, porezna, devizna inspekcija, Saborska komisija za vrijednosnice, revizija pretvorbe i privatizacije, krim-policija, Interpol, nisu našli ništa, samo naš dragi Duško zna za „igrače” i njihove malverzacije.
Nego Duško, zašto ste ono smijenjeni nakon niti polovine mandata, ako ste bili tako uspješni gradonačelnik?
Sa štovanjem,
Stanko Banić