Subota, 27. travnja 2024

Weather icon

Vrijeme danas

9 C°

London majka svih metropola

11.11.2010. 23:00
London majka svih metropola


London je prvi segnuo preko milijun stanovnika, onda kada je svjetskog gradskog stanovništva bilo još malo – Iako već odavno nije srce kraljevstva “u kome sunce nikad ne zalazi”, ostaje grad koji ne spava i srce svjetskog biznisa
London je postao srce svijeta onda kada je krvotok čovječanstva preseljen sa Sredozemlja na Atlantik, a Britanci zgrabili primat kolonijalizma Španjolcima, Portugalcima i Nozozemcima i stvorili carstvo u “kojem sunce nikad ne zalazi”. London je prvi grad na svijetu koji je segnuo preko milijun stanovnika, ako ostavimo po strani neke procjene povjesničara o tome da je Rim u zlatno doba carstva imao toliko, što je ipak procjena. London je to dosegnuo u 18. stoljeću u vremenu bez asfalta, elektrike i metroa, s pokojim kamenim pločnikom i beskrajem blatnih cesta, dokovima uz rijeku, mrakom, mornarima i prostitutkama i obezglavljenim ljudima što su se sjatili u grad u vremenu kada su “ovce pojele ljude”.
Svijet je u međuvremenu postao globalno selo, milijunski gradovi nisu više rijetkost, a i London sa svojih sedam osam milijuna, odnosno 10-12 s okruženjem prestao je biti najveći megapolitanski centar čak i u Europi (gdje sada vodi Istanbul). No i danas kada su mnogi gradovi nadmašili London, on ostaje najjači svjetski financijski i biznis centar, a ovdje se sliva kapital sa svih meridijana, američki, arapski, židovski, ruskih oligarha i tko zna čiji sve, i odavde mjeri prilike i plasira diljem zemaljske kugle.
Pupak svjetskog biznisa
Srce tog nadmoćnog svjetkog Londona je City. To nije oznaka za centar grada kako većina pretpostavlja, već za poslovni London nedaleko njega u kojem stoluje svjetski biznis. Danju je to 200-300.000 ljudi u odijelima. Noću manje od 4.000. City ima svog gradonačelnika mimo londonskog i svoju upravu.
Naš posjet Londonu ne prolazi nikad bez javljanja u jedinom zadarskom uredu ovog “pupka” svjetskog biznisa. Onog koji je Tankerska plovidba osnovala tu početkom 70-ih.
Joško Jurin je domaćin koji ovdje već pet godina, kapetan duge plovidbe s dugim stažem i u komercijali Tankerske. Ured je uz Bank of England, Lloyds je vrlo blizu, kao sve što vam u ovom poslu nešto znači.
Zgrada u kojoj djeluje ovdašnja tvrtka Tankerske plovidbe Alan Shipping je u Londons Wall Building 2, impresivnom zdanju u srcu Cityja.
Oduševljeni smo Jurinom i tradicijom koju Tankerska ne napušta, da njihova tvrtka ostaje zadarska, ali s ljudima koji su doma u cijelom svijetu, a Zadrani po svom izboru i uvjerenju, a ne zato jer su nesposobni za što drugo. Uostalom, brodarsku tvrtku koja posluje s najuglednijim svjetskim kompanijama, a čiji pomorci u krajnjoj liniji mogu otići (i često odlaze) raditi za najuglednije brodare svijeta, ne mogu voditi drukčiji kadrovi.
– Kriza je. Vlada, sadašnja konzervativna koja je zamijenila laburiste kreše sve troškove i stiska ‘remenje’. No za nas je u toj krizi, a s povećani brojem brodova, bitno naći posao, a u tome se uspijeva. Teška su vremena ali mi smo ipak tvrtka s tradicijom i reputacijom, navikli broditi i u dobru i u zlu. Vjerujemo u naše snage, kazuje nam Joško.
Londonske udaljenosti i promet
Naš posjet Londonu rezultat je poziva Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice i posjete Svjetskoj turističkoj burzi (WTM) jednom od najvećih svjetskih turističkih okupljanja početku svake turističke godine koja se, eto, događa dva mjeseca pred istek stare. Ovdje se ugovoraju poslovi i projicira iduća godina. Čini to i WTM kao i Svjetska turistička organizacija pod UN-om. No o tom pišemo zasebno, ali ovdje spominjemo radi ilustracije značenja i veličine Londona i tom poslu. To je značenje. Veličina znači da se od hotela u centru, gdje smo bili ugodno smješteni u Strand Palace hotel, do ExCela gdje sajam valja provesti do kraja jedne od metro linija te nastaviti sedam stanica redovnim prigradskim vlakom što je udaljenost približna Gračacu iz centra Zadra, ali s gužvom centra Zadra u špici sezone na cijelom putu prelaska. Savršeni sustav metroa jedva odolijeva. Prije tjedna dana, kaže nam Joško, bio je štrajk radnika metroa. Nemoguće je zamisliti kako je promet izgledao. Unutar grada osobne automobile domaćini rijetko upotrebljavaju jer prilazi centru podliježu posebnoj taksi za ulazak od 10 funti, a i promet je nezamisliv te su crveni dvokatni autobusi i čuveni taksiji sveprisutni. Najpametnije se kretati kupnjom dnevne karte za podzemnu, ali je naša za ExCel obuhvaćala četiri zone što stoji oko 8,60 funti (poslije rush houra je jeftinija).
Vaš je reporter iskoristio blizinu Temze da se u pravcu sajma odveze brodom koji je dio redovnog prometa, ali i izletničkih tura. Odradi prolaz od zgrade Parlamenta preko Londonskog oka (onog koji se već dvije godine najavljuje u Zadru), Shakespeareova teatra, galerija itd. do Towee Bridgea.
Sajam je na nekadašnjim dokovima danas preraslim u velikoj mjeri u nove stambene i poslovne zone Londona.
Babilon današnjice
London je 24 sata živ grad u kojem je desetak svjetskih jezika u svakom trenutku nadohvat ušima, kao i sve ljudske rase. I ponuda trgovina i hrane jednako tome. Britanske kuhinje gotovo i nema, ali upravo brandiraju svoj fish and chips, nekadašnju hranu siromaha, lučkih radnika i kočijaša koja se sad nudi kao otkriće. Na žestokoj vatri pripremljena panirana riba (list, bakalar ili oslić – što prvo naleti) s krumpirićima koji nisu pomes frites već na krupnije komade pečeni ovdašnji krumpir. Samo sad vam to servira nasmijani konobar, a ne zamataju u stare novine.
Tu su, naravno, i reš pečena rebarca sa slatkim umakom i mnoštvo pudinga, pečene krvavice, stekovi. No ovdje je pristuna sve i jedna kuhinja na svijetu. Ako imate novca – nerijetko u najboljim izdanjima na svijetu. No većina ljudi jede uz put iz ruke s tisuća štandova.
Oxford street je sjedište modne trgovine. Ima svega. Najbolje što možete kupiti skupo je. Beskrajne varijacije engleske i škotske vune u štofovima od čuvenog tvida do mnoštva varijacija kašmira. No ima i kupnje za sitne novce. Suvenirnice su na svakom koraku. Bijelce zaposlene u suvenirnicama rijetko je vidjeti. Kao i svagdje u svijetu većina jeftinijih suvenira proizvedena je u Kini.
London je najjači grad na svijetu u ponudi istinske dramske predstave, vjerojatno od Shakespearova vremena. Većina ljudi na svijetu govori nekakav engleski, ali nedostatan za istinski užitak posebice u polupjevnom i stihovanom britanskom s šekspirijanskim rječnikom koji obuhvaća deset puta više riječi nego upotrebljava prosječan Englez i tridesetak puta više od prosječnog Amerikanca. Zato su Englezi specijalizirali mjuzikle. Posebice one s razvikanim pjesmama uz nešto malo poveznica sinopsisom i scenarijem. Mama Mia (još igra) je tipičan primjer, a tu su i sve moguće muzičke varijacije od Prljavog plesa, davnih Travoltinih hitova itd. Karte za mjuzikl stoje i 80 funta, odnosno do 100 eura. Na Lachaster trgu moguće ih je dobiti za 50 posto cijena nerijetko za 20-30 funti, što također nije malo. Teatri, njih desetke i desetke manje više su puni.
U Londonu valja uvijek kiši. Nama je padala dva do tri put dnevno s pokojim (od tri provedene dana) danom bez stajanja. O odijevanju možete napisati roman. U isto vrijeme na ulici vidjeti ljude u japankama i teškim čizmama ili u kratkim rukavima i bundama sasvim je normalno.
Grad koji nikad ne spava
London ostaje jedna od najvećih košnica na svijetu. Krizu, onakvu kao je mi poimamo ovdje je strancu za malo boravka teško dešifrirati. Naime, dizalica u pogonu na prostoru šireg Londona nešto je više nego u Hrvatskoj i nekoliko susjednih zemalja zajedno. Mjesta u lokalima teško je naći. Beskućnika zamotanih u vreće za spavanje ili kojekakve krpe oko centra grada vidjeti je na desetke, ali tako je bilo uvijek.
No nezadovoljstva Vladom, koja je zamijenila prethodnu zbog nezadovoljstva istom, ima gdje hoćeš. Funta je i dalje na niskim granama, a nekretnine ne rastu. Nama koji kroz London proletimo sve to je nevidljivo. Zavodljiv šarm svjetske metropole, ne više srca kraljevstva u kojem sunce nikad ne zalazi, ali grada koji nikad ne spava, osvaja i dalje milijuna posjetitelja iz čitavog svijeta. Državni muzeji i galerije, na čelu s Britishem na sreću su i dalje besplatni.