Slavlje vina kroz sliku i stih

Okupljene je u ime Narodnog muzeja Zadar kao i autora izložbe, te sudionike izložbe vina pozdravila Renata Peroš, ravnateljica Muzeja, upozorivši na simboliku slavljenja blagdana sv. Martina kada se pije vino, jer, kazala je Peroš, Martin simbolizira dijeljenje i pomaganje drugima
Gradska je loža Narodnog muzeja Zadar jučer u podne udomila dvije paralelne izložbe. Pred velikim brojem uzvanika i posjetitelja u podne je otvorena izložba slika “Povratak Tigra” Tomislava Marijana Bilosnića, poznatog zadarskog književnika i slikara, a odmah nakon nje je otvorena izložba vina zadarskog kraja “Kultura pijenja vina”.
Okupljene je u ime Narodnog muzeja Zadar kao i autora izložbe, te sudionike izložbe vina pozdravila Renata Peroš, ravnateljica Muzeja, upozorivši na simboliku slavljenja blagdana sv. Martina kada se pije vino, jer, kazala je Peroš, Martin simbolizira dijeljenje i pomaganje drugima.
O izložbi Tomislava Marijana Bilosnića i o vezi umjetnosti i vina pokoju riječ je kazao Ivo Govorčin, predsjednik HDLU-a Zadar, čiji je Bilosnić član. Potom je Bilosnić, samo ovaj put u funkciji pjesnika, pročitao svoju poeziju naslovljenu “Zdravica o vinu”, a pjesničkom slavljenju vina priključio se kazivanjem svojeg soneta o vinu i Fabijan Lovrić, zadarski pjesnik.
O Bilosnićevim slikama predstavljenim na ovoj izložbi u katalogu je izložbe likovni kritičar Igor Šipić u tekstu naslovljenom “Još jedna likovna autobiografija” napisao: “Vječiti claire-obscure početak je svake, pa i ove artističke artikulacije. Sluti se ona na svakom koraku nekonvencionalnog stvaralaštva Tomislava Marijana Bilosnića, kojeg se ne može uhvatiti niti za “Isuvišna čovjeka”, niti za “Pollockovu svjetlost”. Širina je to kao da gledamo u sva povijesna razdoblja, liburnski mitološki zdenac, lucidnost koja se može izvesti iz “pakla” tek riječima gaženih riječi, ili pak bojama sviknutih boja… U glavinjanju, u potrazi za praroditeljima, Bilosnić se svađa, raspravlja s kaosom sve ljudske mane i vrline, sva rađanja i smrti, sporazume mira i zlokobnost umjetnika. Uvijek nešto nedokučivo podsvjesno nanovo potvrdi njegovu originalnost: bez obzira na predbacivanja mu, Pollocka se ne može kopirati, ali Bilosnić mora reći da sve može. Kao da nabacuje krv poraćja koja je sledila crvenost pakla, kao da ruke skrvavljene na vratima maternica daju novo jagnje koje će sutra biti zaklano… Usuprot, što je smisao pollockovski snažnog Povratka tigra, ako poetski ciklus Tigar snaša filozofiju Pollockove svjetlosti? Autor mora potvrditi poziciju motritelja nakon što je “tigar” prošao sve zemlje, krunjen kruništima, bjelodanjen jezicima, blagovan narodima. Mora se nastaviti na rubu Pollockove ostavštine, mora sići u nedovršenost “duhova” da bi odložio svoje spisateljske alate i svoje kistove. U bit ovog umjetnika utkana je sloboda u koju unosi svoje šutnje, svoja ruha, svoja usta, bojama na čuvanje. Uistinu, kako sam reče, živi potrebu za tematskom i formalnom metamorfozom, suživljuje uronjenost u duhovne i duševne sfere. U njemu trajno titra čista ideja svjetlosti koja dolazi iz izvora akcije (tigrovska skoka) i energije (tigrovske nestalnosti) – još jedna likovna autobiografija, iskrena, bez glavnog lika i teatarski nužne šminke.”
Bilosnićeva će izložba, kao i izložba vina, u Gradskoj loži biti postavljena do 13. studenog.