U Baru korak naprijed, ili…

Jutro je pametnije od večeri, ali jutro poslije pobjede Zadra nad Hermesom Analiticom u 6. kolu A 1 lige i nije donijelo neke nove ‘mudrosti’ o igri družine Ante Matulovića. Ako se o nečemu i treba razglabati (mimo struke, ona uvijek ima i treba nešto reći igračima) onda bi to mogle biti dvije pojedinosti iz statistike:
* 11 izgubljenih lopta Hermesa Analitice
* 42 poena igrača koji su ušli kao zamjene
Zašto je ovdje donekle zanimljivo koliko je zagrebačka momčad izgubila lopta? Trener Hermesa Analitice Zdravko Mravak smatra da je riječ o boljoj kvaliteti igre njegovih igrača u odnosu na prethodne utakmice (gubili po 20 lopta) što je nominalno točno, ali iza toga stoji činjenica da Zadar nije uspostavio i održao visoku razinu pritiska na igrača s loptom i na loptu. Osim dvaju, triju presijecanja lopte proizašlih iz pravodobnog i ispravnog čitanja suparničkih ideja, te reagiranja, te uz nekoliko nespretno izgubljenih lopta igrača H. Analitice, nije bilo pritiska takve naravi koji bi posve obezglavio igrače gostiju s loptom. Ne radi se o cjepidlačenju, riječ je samo o iznošenju činjenica i zaključku koji je i sam Ante Matulović post festum koristio kao dio svoga viđenja utakmice. Nije, ukratko, bio zadovoljan prvim poluvremenom posebno, drugim jest tek za nijansu – dvije i to ponajviše zato jer je H. Analitica u drugoj polovici treće četvrtine dosegla zenit i priča (oko pobjednika) je mogla završiti. Jasno je da nitko nije ni tražio ni očekivao da će Zadar ukrasti, recimo, 25 lopta, ali načelno se momčadi može prigovoriti što intenzitet i kvaliteta obrane nisu bili na višoj razini.
Klupa na 45, 7 posto poena
Druga pojedinost o 42 poena što su ih ubacili igrači s klupe – razgovorni termin jer bi u stvarnosti trebalo biti nebitno tko je s klupe, tko nije, svi su prva momčad – također je ‘poškakljala’ Antu Matulovića i ponukala ga da ustvrdi da je dio tih igrača unio i energiju i pridonio ukupnom broju (92) ubačenih poena. Klupa (vidi okvir) je zabila 45, 7 posto poena pri čemu, ipak, treba istaknuti neke detalje. Npr. s klupe je ušao Boris Barać i zabio 16 u relativno velikoj minutaži, Toni Jelenković najveći dio svojih minuta ubacio je kad se rezultat više nije lomio, Lovro Mazalin u realizaciji je bio nešto iznad prosjeka, što je neloše, dok Kristijan Krajina i Luka Tomas u skromnoj minutaži nisu ni zapucali prema suparničkom košu, a Mario Špaleta u osam minuta imao je tek jedan (neuspjeli) šut iz igre. Neki od ovih podataka i nisu toliko bitni, ali ipak daju nekakve obrise o pojedincima ili, pak, učvršćuju već poznate spoznaje. Kad se jednom bude podvlačila crta za sezonu vjerojatno će se u kontekstu ocjenjivanja poslovanja iskristalizirati zaključak i o tomu što je tvrtka/klub profitirao iz ovakvih i sličnih situacija.
Još ima ‘mentalnog olova’
Realno, s Hermesom Analiticom nije bilo moguće očekivati ‘svemirsku’ košarku. Vidljivo je bilo da igra Zadra i natrag i naprijed pati od povremenoga izostanka komunikacije ili od smetnji u komunikacijskom kanalu, da su igrači više ili manje pod utjecajem ‘mentalnoga olova’ što je posljedica prethodnih beskrvnih igara i teških poraza. Situacija je sve prije nego dobra, jasno je to svakomu tko redovito prati utakmice Zadra. Koloplet različitih subjektivnih i objektivnih okolnosti uvjetovao je da Zadar jednostavno nije uspio ući u kontinuitet prepoznatljive igre i pitanje je kad će nastupiti toliko očekivana točka preokreta. U četvrtak odigranih 40 minuta s Hermesom Analiticom nikako ne smijemo smatrati preskakanjem barijere, a u tom kontekstu možda će nešto više odgovora dati sutrašnja utakmica s Mornarom u Baru u ABA ligi.