MILJENKO DUJELA U RAI-ju sam samo "odrišio cimu" i vratio se u raj

Velika mi je čast i sreća primiti nagradu svoga grada iz  kojeg zapravo nikad nisam otišao. U RAI-iju sam samo "odrišio cimu" i vratio se u raj, tim je riječima Miljenko Dujela (73) komentirao priznanje - Nagradu Grada Zadra, koje će mu biti uručeno na  Svečanoj sjednici u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu u  povodu Dana grada Zadra i blagdana svetog Krševana 24. studenog.

Naime, Miljenko Dujela cijeli je svoj radni vijek proveo u glavnom gradu Italije, Rimu, radeći na talijanskoj televiziji RAI kao redatelj, novinar, producent, putopisac...

Prije osam godina otišao je u mirovinu i vratio se u rodni grad.  Na televiziji, kako je objasnio, nikada nije bio u onom klasičnom  stalnom radnom odnosu, već pod ugovorom jer između ostalog, nije mogao zamisliti svoja ljeta bez Zadra. U slučaju Miljenka Dujele,  ljubav prema rodnom gradu doista, kao da se može "prstima opipati".

Mnoge izložbe i humanitarna pomoć

O njegovu životu i radu doista bi se mogla napisati knjiga jer samo iz onih, najosnovnijih podataka iz njegove bogate životne biografije sasvim je jasno da je Nagradu Grada Zadra i više nego zaslužio. Svojim je radom Miljenko Dujela dao nemjerljiv doprinos u  promociji Zadra i Hrvatske osobito u vrijeme Domovinskog rata, ali  je organizirao i mnoge humanitarne akcije za ratom pogođena područja i nastradalo stanovništvo.

Snimio je i preko 15 spotova te dokumentarnih filmova o Zadru i  Hrvatskoj kao što je primjerice, Zadre moj galebe - moja slobodo,  potom Zašto Dubrovnik, Bombardiranje Zadra 1991. godine, Ranjena crkva u Zadarskoj nadibiskupiji, Vukovarske majke, Tužan Božić  1991. u Hrvatskoj... Većina dokumetaraca je prikazana na TV RAI, a  neki od njih su poslani i dalje u svijet među Hrvate koji su prikupljali humanitarnu pomoć u vrijeme Domovinskog rata. Od 1991.  do 1995. godine je kao snimatelj bio na četiri ratišta i to ne samo  zadarskom, već i dubrovačkom te vukovarskom.

Gradu poklonio zemlju

U to, za Hrvatsku najteže vrijeme, organizirao je i mnoge "ratne"  izložbe po cijeloj Italiji, a u Nacionalnom muzeju u Rimu upriličio  je i veliku izložbu "Krhotine jedne čarolije" o razaranju Dubrovnika  gdje je prvi put prikazan i njegov dokumentarac - Zašto Dubrovnik?  Sva dobit od prodaje dokumentarca na VHS kaseti, išla je za obnovu krovova u Dubrovniku. Izložba je trajala mjesec dana i imala je  veliki odjek u medijima u Italiji. Organizirao je i veliki broj konferencija i susreta s mladima u školama i župama na kojima im je govorio istinu o Domovinskom ratu. Već 20 godina popularizira život  blaženog Jakova Zadranina te je autor i niza reportaža o Međugorju.

Bio je predavač i voditelj više radionica i projekata vezanih uz  posao kojim se bavio, pa je tako mladima govorio na temu - "Novinari između rata i mira", predavao je i o načinu komuniciranja i  ulozi televizije u suvremenom svijetu.

Do sad je u životu dobio niz nagrada i priznanja, ali kako je rekao, Nagrada Grada Zadra je nešto - posebno jer koliko doista voli  svoj rodni grad govori još jedna gesta. On je naime, Darovnim ugovorom Gradu poklonio dio svog zemljišta na Stanovima kako bi se  Ulica Kraljice mira, mogla proširiti.