SLUČAJ NARODNI LIST Odšteta dosuđena novini nije bila nužna ni društveno primjerena

Slika korisnika mkvanja
Europski sud za ljudska prava Hrvatsku proglasio krivom i naložio joj plaćanje odštete
Mediji imaju osobito važnu ulogu u demokratskom društvu i istaknuto visok stupanj zaštite koji se pruža slobodi izražavanja. Suci mogu osobno biti kritizirani u okviru dopuštenih granica, a kada djeluju u službenom svojstvu mogu biti predmet šire kritike, od kritike kojoj se mogu izložiti obični građani, navodi se u presudi ESLJP-a
Zvonko KUCELIN
ESLJP ističe kako hrvatski sudovi u slučajevima tužbi sudaca dosuđuju pretjerano visoke odštete

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu proglasio je krivom i s pet tisuća eura kaznio  Republiku Hrvatsku jer  je izdavaču zadarskog tjednika Narodni list prekršila pravo na slobodu  izražavanja zajamčeno člankom 10. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Tjednik je u prosincu 2010. godine prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu koji je potvrdio presudu  Općinskog suda u Benkovcu morao platiti 50 tisuća kuna odštete Borisu Babiću, tadašnjem sucu, a današnjem predsjedniku Županijskog suda u Zadru zbog objave članka pod naslovom "Suca Babića treba prikovati na stup sramote" dvije godine ranije. Babić je tužbu podnio radi  narušavanja ugleda i časti, no Europski sud za ljudska prava donio je  odluku prema kojoj dosuđena odšteta nije bila nužna, niti primjerena  demokratskom društvu.

Sloboda izražavanja

- Ona je predstavljala miješanje u slobodu izražavanja, ali je ta mjera  bila zakonita i imala legitiman cilj, tj. težila je zaštiti ugled suca Babića.  Međutim, takva mjera nije bila nužna u demokratskom društvu. Mediji  imaju osobito važnu ulogu u demokratskom društvu i istaknuto visok  stupanj zaštite koji se pruža slobodi izražavanja. Suci mogu osobno biti  kritizirani u okviru dopuštenih granica, a kada djeluju u službenom  svojstvu mogu biti predmet šire kritike, od kritike kojoj se mogu izložiti  obični građani. Predmetni članak odnosio se na pitanja od javnog interesa, te iako je sadržavao ozbiljne kritike, pretjerivanja i oštre metafore,  članak nije bio uvredljiv. Sarkastični navodi načelno nisu nespojivi sa  slobodom izražavanja. Uzimajući sve navedeno u obzir, Sud je smatrao  da je dosuđena naknada štete bila nerazmjerna težini povrede ugleda  suca. Stoga je presudio da je država povrijedila pravo Narodnog lista,  stoji u presudi Europskog suda.

Sukob između suca Babića i Narodnog lista započeo je još 2006. godine, posljedično zbog tadašnje sutkinje Općinskog suda u Zadru Z.S.K.  koja je zbog neovlaštenog snimanja prijavila fotoreportera Narodnog lista, a Babić kao sudac istrage u to vrijeme dao policiji nalog za pretragu  njegove foto-opreme, kao i računala u Narodnom listu. Sedam policajaca bilo je angažirano na tom poslu, no fotografiju sutkinje nisu pronašli.

Dvije godine kasnije objavljen je članak u kojem je Babić kritiziran jer  se pojavio na predstavljanju VOX-a, novine koju je pokrenuo kontroverzni poduzetnik Reno Sinovčić.

Autor teksta među ostalim je napisao:"Što Babić radi u novinarskim je  krugovima poznato samo ekipi oko Sinovčića. U zapadnom svijetu takve  se suce stavlja na stup srama".

Nakon što su Općinski sud u Benkovcu i Županijski sud u Splitu presudili u korist suca Babića, Narodni list podnio je i ustavnu tužbu, no ona  je odbačena uz obrazloženje da sloboda izražavanja nije apsolutna te da  ona može biti ograničena zaštitom digniteta, reputacije i časti drugih  osoba, čija su prava također zajamčena Ustavom.

Ustavni sud u korist sudaca

Možda se nakon ove presude Europskog suda za ljudska prava praksa  hrvatskih sudova da sucima isplaćuju daleko veće odštete za narušavanje ugleda i časti no ostalim smrtnicima promijeni. Osim Narodnog lista  kojeg su zadarski suci "zasuli tužbama" prije desetak godina zbog poprilično oštre kritike prema njihovom radu, slična se ponovilo nedavno. Zadarske medije, pa tako i Zadarski list, tužbama s pozamašnim odštetnim  zahtjevima u nezavidan položaj dovela je nekolicina sudaca Općinskog  suda u Zadru. Bilo je to za mandata Željka Rogića koji je kao predsjednik  Općinskog suda u Zadru i osoba ovlaštena za davanje informacija progovorio o raznim problemima, ali i nepotizmu na tom sudu, a novinari  su prenijeli njegove riječi. Većina tih predmeta delegirana je na Općinski  sud u Šibeniku gdje su suci mahom presuđivali u korist kolega koji su se  požalili na narušeni ugled i čast. Iznosi koje su dosuđivali u većini  slučajeva bili su identični postavljenima u odštetnom zahtjevu, a kretali  su se oko 70-80 tisuća kuna.

U jednom slučaju šibenski je sud kao iznimku odbacio tužbu sutkinje  Općinskog suda u Zadru kojom je od Zadarskog lista tražila 80 tisuća kuna, a ponajviše joj je zasmetao naslov iz kojeg je procijenila kako bi se  moglo zaključiti da je ona lijena. Iako je članak odrađen po pravilima  struke, objektivno i sa zastupljenim svim stranama u priči, na Županijskom sudu u Čakovcu ta je presuda samo preinačena na način da se sutkinji dijelom dalo za pravo, toliko da joj isplate 20 tisuća kuna i troškove  sudskog postupka naplate od Zadarskog lista. Novinari su se našli u situaciji da zapravo mogu očekivati tužbu pa i presudu u korist tužitelja  ukoliko je iz sudskih redova, čak i kada napišu notornu istinu i po pravilima struke. Ova presuda Europskog suda za ljudska prava važna je iz razloga što je na sudovima još popriličan broj neriješenih predmeta na temu "Rogić kontra drugih", ali i zbog slobode izražavanja i pisanja te razbijanja velikim odštetama nametnute cenzure.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 glasova)