Najbolja vina

Koje ti se vino profesore najviše svidjelo na smotri vina u Polači i Biogradu prošlog tjedna, upita me Nedo, urednik priloga zemlje i mora Zadarskog lista.
Pa ono što sam ocijenio kao najbolje dobilo je zasluženo pobjedničku kolajnu. To je vino Vrsaljka iz Nadina.
Oduševilo me i vino izvan konkurencije. Nazvah ga Bačićevom mišancijom, vino je našega Bože iz Podgrađa.
Vino me privlači bojom, a vonj osnažuje moju želju da ga kušam.
Primajući ga u čaši natočenom iz domižane Božine kćeri poljubih ga nepcem, razmutih ga ustima.
Skladišteći ga u zaustini, grgljam ga grlenom jabučicom i puštam da me osvaja povratnim putovima do trenutka kada ga nosni okusni pupoljčići i natopljene užitne stanice, naredbom vinskog središta u mozgu, otpuste u grkljan i smiraj želučanog nadražaja.
Takvo moćno i jako vino nabijeno sadržajima i tvarima koje samo vino može ponuditi ne otkriva sve tajne odjednom. Polako se one talože i razvijaju.
Valja ga pustiti da sazori i ponudi sve tajne i nagomilane vrijednosti biljne razuzdanosti:
Vinograda koji popije vode, tek toliko da veže ove užitne tvari.
Hrane, u obliku održivog biljnog komposta i stajskog dodatka.
Loze koja se sama brani od prevelikog napada štetnika, uz malu pomoć vinogradara.
Vinograda tako položenog da upije bjelinom kamena i najmanji snop sunčeva svjetla i u doba oblačna dana.
Takvom vinogradu treba se pokloniti i prihvatiti ga kako uzor vinograda  iz kojeg će proisteći i uzor vina.
 
Vaš Bage