Blještave ukrase zamijenila bogata ponuda svinja i peradi

Za razliku od gradskih ulica, koje su početkom prosinca svojim svečanim ruhom najavile blagdane, na Benkovačkom sajmu, blještave ukrase zamijenila je bogata ponuda svinja i peradi, koje u hrvatskom narodu na osebujan način nagovještaju kraj godine i raskošnu blagdansku trpezu

Olovni oblaci koji su prijetili kišom i južina, koju se vezuje uz loše raspoloženje, nervozu, razdražljivost… nisu spriječili da posljednje ovogodišnje, prosinačko izdanje Benkovačkog sajma bude posjećenije nego ikada.
Za razliku od gradskih ulica, koje su početkom prosinca svojim svečanim ruhom najavile blagdane, na Benkovačkom sajmu, blještave ukrase zamijenila je bogata ponuda svinja i peradi, koje u hrvatskom narodu na osebujan način nagovještaju kraj godine i raskošnu blagdansku trpezu.
Za pečenku na božićnom i novogodišnjem stolu, složili su se ovoga puta i trgovci i kupci, uvijek se nađe novca, šoldi, peneza… Zadovoljno trljajući ruke, prepričavali su i jedni i drugi, da se za Božić i Silvestrovo jede perad koja nogama kopa unazad što simbolizira da sve ono što je bilo loše u toj godini, ljudi ostavljaju za sobom. Novogodišnji stol, kako kažu na Benkovačkom sajmu, ne može proći bez pečene svinjetine, odnosno odojka jer on ruje prema naprijed. I tu je simbolika jasna, Nova godina donosi nove izazove, okretanje budućnosti, napredak…
Odojak koji “stane” u svačiji džep
– Hrvati, i kad nema novca, i kad je kriza, čuvaju tradiciju. Simbolika koja se vezuje uz perad, koja kopa unazad, i svinje, koje ruju naprijed, tko zna koliko je stara, no ljudi je i danas vole pričati i vjerovati u nju. A zašto i ne, što ima bolje od pečenke na blagdanskom stolu, kaže trgovac svinja na Benkovačkom sajmu, oko čijeg se kamiona stvarala najveća gužva, jer imao je, kako kaže, ono što drugi nemaju – odojka, koji “stane” u svačiji džep, i krmaču, koja jedva stane u kamion.
Dok su jedni odojke birali za blagdanski stol, i za njih su plaćali 400, 500 ili 600 kuna, oni koji su se spremali za kolinje, tražeći “materijal” za pršute, pancete, šokole, kobasice, čvarke… morali su izdvojiti mnogo, mnogo više, dvije pa čak i tri tisuće kuna. No za svinju, kako kažu, ne treba žaliti novca jer zima je duga i nema ništa ljepše od pršuta i pancete, koji se suši na podvelebitskoj buri.
Bučno i veselo je bilo i kod onih koji su prodavali perad. Za prosinačko izdanje Benkovačkog sajma dobro su se pripremili. Za one koji će tijekom blagdana mesnice zaobilaziti u širokom luku, bilo je svega – kokoši, pijetlova, tuka, pataka, gusaka… Raspon cijena, od 35 kuna za kilogram na više… Uz cjenkanje, moglo se proći i povoljnije. No, i dalje sve se odvijalo veoma brzo, dok su kupci prebrojavali novce i davali ih trgovcima, perad će već “pakirala” u vreće od krumpira, pa na rame i dalje u obilazak sajma. Ko na traci… “Častilice”, glupa kao kokoš, tuka ili guska, vjerojatno su nastale negdje na tom putu.
Slučajnost ili ne, nedaleko od peradi uvijek su psići, uglavnom oni koji traže svoj dom. Vezani uz žičanu ogradu, stablo ili jednostavno ostavljeni u kartonskoj kutiji, mješanci stari tek mjesec ili dva, drhteći stiskaju se jedni uz druge, teško da će dočekati novo jutro, a kamoli topli dom. Više sreće vjerojatno će imati oni, za koje vlasnici tvrde da su čistokrvni i za njih traže od 300 do 1.000 kuna, ovisno o pasmini. Stafordi, retriveri, labradori i haskiji već su se udomaćili na Benkovačkom sajmu. Ovogo puta, glasnom društvu pod borovima, pridružili su se i pinčevi, kojima je brižni vlasnik obukao i kaputiće i stavio i u košaru od pruća. Sve u smeđem tonu, bez greške, još samo da ih proda…
Hodajući dalje, nailazimo na trgovce, koji su mislili na kako kažu, finiju klijentelu, onu koja ne želi imati posla za klanjem svinja, perušanjem kokoši, tuka, patki… čišćenjem ribe…
Bogat izbor sireva
– Nije sve za svakoga. Treba misliti i na ljude koji vole dobru, domaću spizu, a nemaju želje, volje, niti vremena, za toviti i klati svinje, pa poslije se baviti mesom. Oni će lijepo doći kod nas i kupiti čvarke, kobasice i ostale suhomesnate delicije, kažu trgovci koji čvarke prodaju po 40 kuna, a raznovrsne kobasice po 80 kuna za kilogram.
Uz meso dobro je pojesti i koji komadić sira. I za to su se pobrinuti trgovci na Benkovačkom sajmu. Od 50 do 100 kuna, kreću se cijene sireva, a izbor je veći nego ikada, pa ruke zadovoljno trljaju i kupci i prodavači. Znajući da uz sir ne ide dobro samo meso, nego i riba, među njih se ugurao trgovac sa srdelama i inćunima. I on se pobrinuo i za kupce plitkog i dubokog džepa.
– Tko ima novca kupuje filete, a onaj koji nema sam će čistiti kosti. Novac nije nikakva isprika, i za takve ljude sam se pobrinuo, da i oni za blagdane mogu jesti ribu, pa makar to bile slane srdele. Svega kod mene ima, filetiranih i nefiletiranih srdela i inćuna, mariniranih i nemariniranih, za svakoga po nešto, uvjerljiv je trgovac ribom.
Na Benkovačkom sajmu, kao i uvijek, prisutni su i trgovci tekstilom i obućom, hlača, džempera, jaketa, šešira, kapa, šalova, rukavica… ne nedostaje, a čizama, cipela, tenisica i papuča ima u izobilju. Oni koji prodaju plastiku, cvijeće, voće i povrće, bili su vedri kontrast sivom benkovačkom nebu. I blagdanski pokloni u vidu parfema, ukrasa, nakita… pronašli su na Sajmu svoje mjesto. Sveprisutni su i obrtnici, staroga i novoga alata za raznovrsne zanate, drvenarija, namještaj… Istina je što kažu, nema čega nema na Benkovačkom sajmu, od igle do lokomotive, od igle do aviona…