Meni je stalo do recepcije mojih knjiga

Nisam umiješan ni u kakve skandale i nema ničeg senzacionalnog što bi se sa mnom moglo povezati. Uostalom, ja i ne težim za pažnjom javnosti. Meni je stalo do recepcije mojih knjiga

Ludwiga Bauera već duže vrijeme znalci smatraju neosporno jednim od najuglednijih hrvatskih prozaika. Ipak, cijeli niz godina medijska pozornost nedovoljno je upozoravala na kvalitete njegova djela pa se nerijetko događalo da svaki novi roman Ludwiga Bauera “iznenadi” pojedine književne sladokusce. Književna kritika Bauerove je romane označila kao romane naknadne recepcije.
Medijski “nezanimljiva” osoba
Dodjela Kiklopa Bauerovu romanu “Zavičaj, zaborav” za prozno djelo godine bila je povod da piscu uputim nekoliko pitanja.
Roman “Zavičaj, zaborav” prvo je dobio regionalnu nagradu “Meša Selimović”, zatim cijenjenu nagradu “Fran Galović”, a sada i “Kiklopa”. Smatrate li da za Vaše romane i dalje vrijedi oznaka romana naknadne recepcije?
– Stvari su se u posljednje vrijeme u tom pogledu jako promijenile. Nakon što sam upravo u Zadru dobio nagradu “Petar Zoranić” koju Zadarski list dodjeljuje za kratku priču, uslijedila je najviša slovačka državna nagrada Hviezdoslav za prvu hrvatsku antologiju slovačke poezije, a zatim i spomenute nagrade za moj najnoviji roman. To je pojačalo pažnju prema onome što radim. Dakle, ne stoji više u potpunosti tvrdnja Jagne Pogačnik i nekih drugih kritičara o toj naknadnoj recepciji. Ipak, nadam se da će mehanizam naknadnog čitanja pridonijeti i novom interesu za moje ranije romane. Desetak prethodnih romana dobili su jednako pohvalne kritike, i mislim da nisu ništa manje zanimljivi i dobri nego ovaj posljednji, ali bili su prilično izvan šire medijske pažnje. Recimo, sveprisutna televizija više je pažnje poklanjala nekim drugim knjigama nego mojim, nezavisno o kvaliteti.
Čime to objašnjavate?
– Prvenstveno time što se javna pažnja u današnjem svijetu poklanja više osobama nego djelu, a ja sam zapravo medijski “nezanimljiva” osoba. Nisam umiješan ni u kakve skandale i nema ničeg senzacionalnog što bi se sa mnom moglo povezati. Uostalom, ja i ne težim za pažnjom javnosti. Meni je stalo do recepcije mojih knjiga.
Slojevita i zanimljiva literatura
Vaša 70. obljetnica koja je u Hrvatskom društvu pisaca obilježena velikim književnim skupom pokazala je da među ljudima od struke Vaše djelo nije nimalo nepoznato. Slažete li se s time?
– Svakako. Nisam nikada ni mislio da moji kolege ili sveučilišni profesori koji se bave književnošću, akademici i drugi ne poznaju moje djelo. Ali i na tom skupu istaknuto je da je to istodobno i slojevita i zanimljiva literatura, i da je moj način pisanja takav da bi moje knjige trebale privući još širu čitalačku publiku. Nadam se da će ove nagrade to i učiniti.
Vi ste jedan od rijetkih pisaca koji je na istom sajmu knjiga u Puli dobio nagradu za roman godine, a istovremeno predstavio i svoj novi roman “Karusel”. Očekujete li da će i “Karusel” ponoviti uspjeh prethodnog romana?
– Bilo bi mi to iznimno drago. “Karusel” se unekoliko nastavlja na “Zavičaj, zaborav”, te dijelom baca svjetlo na žensku stranu povijesti koja je oslikana u tom romanu. S obzirom da je nastupio taj sretan trenutak pojačanog zanimanja za moju prozu, nadam se da će i ovaj roman pružiti čitalački užitak mnogima koji vole knjigu.
Pretpostavljam da pišete i dalje. Što?
– Naravno da pišem – novi roman.