Zdravstvo pod teretom dugih listi čekanja, manjka novca i liječnika

U zdravstvenom resoru u posljednje su četiri godine započete reforme na svim poljima, ali praktički ni jedna nije dovedena do kraja. Posljednji se ministar, osim uvođenjem novih davanja kojima je od građana prikupio prijeko potreban novac za krpanje rupa u svom sektoru, može pohvaliti s nekoliko dovršenih zahvata

Duge liste čekanja na preglede i pretrage, samo dopola provedene reforme, neriješeni odnosi javnog i privatnog zdravstva, nestašica liječnika i upitna financijska stabilnost zdravstvenog sustava, goruća su pitanja s kojima će se morati suočiti osoba koja nakon izbora zauzme čelno mjesto u Ministarstvu zdravstva. Pacijenti i danas predugo čekaju na zdravstvene usluge, obiteljskom liječniku idu samo onda kad im zatreba recept ili uputnica, hrle u velike bolničke centre koristeći se vezom i poznanstvom kad god to mogu, a na lijekove uglavnom mogu računati ako su na listi lijekova i ne ovise o bolničkom proračunu. U ljekarne idu bez recepta, ali zato će radije otići privatniku i platiti pregled nego otići u malu lokalnu bolnicu. 
U zdravstvenom resoru u posljednje su četiri godine započete reforme na svim poljima, ali praktički ni jedna nije dovedena do kraja. Posljednji se ministar, osim uvođenjem novih davanja kojima je od građana prikupio prijeko potreban novac za krpanje rupa u svom sektoru, može pohvaliti s nekoliko dovršenih zahvata. Obiteljski su liječnici iz zakupaca danas pretvoreni u koncesionare koji vade krv i šivaju rane, papirnate su recepte zamijenili e-recepti, bolnički su dugovi sanirani, a poslovanje HZZO-a dovedeno u plus, suprotno dugogodišnjoj praksi financijskih injekcija iz državnog proračuna kojima se zdravstvo spašavalo od bankrota.  Reformi koje bi tek trebalo provesti puno je više. Pacijenti bi u efikasnom sustavu zdravstva 80 posto zdravstvenih usluga morali dobiti kod svog obiteljskog liječnika, koji danas i dalje služi uglavnom za štancanje recepata i uputnica. Bolnice bi morale obavljati više usluga u kraće vrijeme da smanje liste čekanja, a da je to moguće pokazalo se u zadnjih mjesec dana, kada su gotovo sve uvele rad poslijepodne i drugu smjenu. Ugovori privatnih poliklinika s HZZO-om na čiji račun mnoge od njih žive morat će se preispitati ako se u tom sustavu želi postići transparentno trošenje zdravstvenog novca. Treba dovršiti reformu bolničkog sustava, provesti akreditaciju bolnica, a od novog se zdravstvenog ministra očekuje i da dovrši reformu hitne medicinske pomoći u koju je uložen velik novac bez vidljivih rezultata.
U odlukama o rezanju izvora prihoda koji su na snazi zadnje četiri godine, a to su participacije, zdravstveni doprinos za umirovljenike i police dopunskog osiguranja, budući će ministar morati dobro razmisliti odakle će nadoknaditi taj novac. Lijekovi će mu biti poseban izazov, jer potrošnja lijekova raste, a farmaceutska industrija na tržište plasira sve više novih i mahom skupih lijekova koje pacijenti moraju dobiti. Uz sve nedaće na domaćem planu, budućem ministru zdravstva dogodit će se i ulazak u EU, koji je na području zdravstva posebno škakljiva tema. Ako se dobro ne pripremi za taj dan, mogao bi mu se ponoviti poljski scenarij, gdje je u dvije godine EU-članstva zemlju napustilo 4.000 liječnika. Ambulante i bolnice u takvom scenariju mogle bi naglo opustjeti, a zanimanje liječnik postati najtraženije na burzi rada.