Nogometni spektakl i navijački primitivizam

Treba istaknuti prisebnost mladog zadarskog nogometaša Marka Raše koji je svojom brzom reakcijom spašavajući doslovno život unesrećenom sudcu Vladi Svilokosu pokazao altruističnost u situaciji kad se većina prisutnih zaledila od šoka.

Šest dana nogometnog ludila u Zadru je završeno. U čak 43 odigrane utakmice gledatelji su mogli uživati u vrlo zanimljivom i dinamičnom nogometu prepunom uzbuđenja i preokreta. Prvo mjesto pripalo je Hajduku koji su obranili naslov sa stopostotnim učinkom, deset pobjeda.
Slaven i Osijek razočarali
 Sa 45 postignutih pogodaka Splićani su bili i najefikasnija momčad prvenstva te su svojom dominacijom obilježili ovih šest uzbudljivih zadarskih dana. Na krilima najboljih igrača turnira Ibričića i Gabrića koji su predvodili Mišinu “kažnjeničku bojnu” obračunali su se sa svim protivnicima na vrlo atraktivan i učinkovit način. U tih deset Hajdukovih pobjeda najviše strše one dvije pobjede nad Dinamom koje su najava velikih uzbuđenja u nastavku Prve HNL-e. Na drugom mjestu su pomalo iznenađujuće završili Zadrani koji su oduševili s kvalitetnim pristupom i željom tako da ne bi bilo nezasluženo da su otišli i do samog kraja. Velika pobjeda protiv Dinama na otvaranju svoje skupine sigurno je podigla psihu zadarskih igrača koji su nastavili na istoj razini sve do finala u kojem su pružili dostojanstven otpor moćnom Hajduku. Na kraju su najveću korist iz ovog natjecanja izvukli upravo Zadrani i Splićani koji su tako uspjeli podignuti atmosferu i zajedništvo u momčadi pred početak priprema za nastavak prvenstva. Pogotovo se to odnosi na Zadrane koji su na najljepši mogući način započeli sa operacijom ostanka u ligi, jer u proljetnom dijelu nemaju prava na kiks ako misle zadržati prvoligaški status. Trener Zebić ima priliku iskoristiti ovaj val pozitivne atmosfere te pokušati veliku borbenost i žar svojih igrača prenijeti sa Višnjika na Stanove i gostujuće terene kako bi se izvukli s dna prvenstvene ljestvice. Na trećem mjestu je završio Dinamo koji je realno gledajući, po prikazanom, odigrao ispod svojih mogućnosti. Došli su u Zadar s dalekom najvećim igračkim fondom (25 igrača), a pružili vrlo blijedu igru koja bi samo povremeno dostizala željenu razinu, kao protiv Rijeke. Iako im u prilog nije išla ni atmosfera u dvorani ni činjenica da su u hotelu bili zatvoreni svih šest dana turnira, ipak se od modrih na ovom prvenstvu očekivalo puno više. Standardno na visokoj razini odigrali su Zagrebaši koji su plijenili odličnom organiziranošću na terenu i učinkovitošću što ih je svrstavalo uz rame Hajduku. No, uspjeli su pokvariti ukupan dojam lošom prezentacijom u drugom dijelu polufinala protiv Zadra kad su uspjeli inkasirati čak pet golova u mreži. To ih je na kraju koštalo neosvajanja medalje iako su po prikazanom trebali završiti u tom društvu. Ostale momčadi su imale povremene bljeskove, ali ne i kontinuitet dobrih igara što se na kraju i odrazilo na njihovim pozicijama na ljestvici. Najveće razočarenje su definitivno momčadi Slaven Belupa i Osijeka koje su prije početka prvenstva i po prikazanom do pauze na velikim terenima bili konkurenti za najbolja mjesta.
Lice i naličje navijanja
Pored nogometnih uzbuđenja, velika su uzbuđenja vladala i na prepunim tribinama Dvorane Krešimira Ćosića. Odlična posjeta (35000 gledatelja u šest dana), organizacija turnira na visokoj razini je zasjenjena raznim incidentima u i oko same dvorane. Najveću podršku imali su splitski bili koji su na svojim utakmicama bodreni od strane brojnog kontigenta Torcide koji su se novačili uglavnom iz mjesta iz zadarske okolice, dok su na svojoj tribini vjerno bodrili svoje Zadrane i pripadnici Tornada. Od petka je u Višnjiku po prvi put gostovala i manja skupina BBB-a što je, uz prisustvo šibenskih Funcuta istog dana na tribini do drukera modrih, otvorilo Pandorinu kutiju hrvatskog navijačkog primitivizma koje je vladalo u dvorani pogotovo posljednja tri dana turnira.  Kako drukčije nazvati nego primitivizmom paljenje baklji u dvorani što je strogo kažnjivo i na otvorenom sportskom borilištu, kiše upaljača ubacivane na teren, scene fizičkih obračuna samih navijača i batinjanja od strane interventnih postrojbi do rasističkih ispada sramotnim hukanjem tamnoputim igračima do samih nepromišljenih i primitivnih reakcija pojedinih igrača koji su još dodatno dolijevali ulje na vatru. Neprijateljsko raspoloženje koje je vladalo prema zagrebačkim modrima u šest dana Dvoranskog prvenstva je pokazalo svu besmislenost i niskost manjine koja je dominirala atmosferom javnog linča pogotovo prema samim nogometašima Dinama. Nemile scene koje su se mogle vidjeti u dvorani, primjerice gađanje bakljama između Torcide i BBB-a ili pokušaji masovnog provaljivanja Torcidaša u sektor gdje su bili drukeri modrih je najniži oblik primitivizma koji se nažalost u današnjem društvu pogotovo među mladima gleda kao ogledni primjerak poželjnog navijanja i praćenja sportskih događaja. Ružne scene kad se baklje bacaju po očevima i majkama s djecom je nešto što pod hitno treba iskorijeniti sa hrvatskih sportskih terena. Ili će se po starom dobrom hrvatskom običaju čekati da se dogodi tragedija, pa da se netko (?) sjeti postaviti stvari na svoje mjesto. Gledajući izljeve bijesa razularene mase, čovjek se zapita odakle dolazi ta mržnja koja izlazi iz očiju tih navijača i ozbiljno razmatra smisao posjećivanja bilo kakvih sportskih priredbi.
Tornadu zatvorena vrata Višnjika
No, da ne bi ispalo da su se u šest dana nogometnog ludila u Zadru događale samo ružne stvari treba istaknuti neke stvari koje su pokazale i onu drugu, puno ljepšu stranu. Na prvom mjestu treba istaknuti prisebnost mladog zadarskog nogometaša Marka Raše koji je svojom brzom reakcijom spašavajući doslovno život unesrećenom sudcu Vladi Svilokosu pokazao altruističnost u situaciji kad se većina prisutnih zaledila od šoka. Pored velikih minusa navijačkog dijela tribina treba upisati i veliki plus za odličnu atmosferu pripadnika Torcide koja je u većini vremena upravljana pjesmom, ali najveći i najjači pljesak izazvala su skandiranjem imena nesretno poginulog Hrvoja Ćustića što je vidno dirnulo u srca sve prisutne Zadrane.
Za kraj bismo mogli spomenuti zadarski Tornado koji je potvrdio reputaciju najbolje navijačke skupine jer je svojim ponašanjem (osim verbalnog dekora) pokazao najprimjerenije ponašanje na tribinama uz dva simpatična navijača Zagreba. No, ostaje nejasno zašto se u gradu Zadru u zadarskoj dvorani ne dopušta ulaz čak 300 pripadnika Tornada na utakmice polufinala i finale. Od kada to prednost u Zadru imaju Torcida, BBB-i i ostale navijačke skupine, a zanemaruju se oni zbog kojih je i sama dvorana izgrađena. Takve stvari su sigurno jedna velika mrlja na sve odgovorne, jer kako drukčije objasniti takvo ponašanje prema Tornadu koji su svojim navijanjem i ponašanjem osvjetlavali obraz Zadrana zadnjih godina.