Stanovnici Luke i njihovi gosti dan i noć slavili tradicionalnu koledu

Unatoč vlažnom i kišovitom vremenu koje je vladalo u posljednje vrijeme, vrijedne ruke nekolicine najmlađih članova „Luškog šušura” nisu dozvolile da propadne stoljetna tradicija
Običaj je da se na blagdan Tri kralja zapali istrošeni brod, upravo onako kako nalaže tradicija hrvatske maritimne kulture. Druga je godina kako brodova za otpis nema, te kako se čulo na koledi izostale su suze za umrlim i krik novorođenog
Uz dobru okrepu, kvalitetna bijela i crna vina, glazbu koja je pratila pjevače domoljubnih pjesama i onih starinskih posvećenih običajima mještana, ribara i mornara, uz smijeh i šale, fešta je trajala do ranih jutarnjih sati
Kralj daje vino selu, odnosno svim sudionicima kolede. Toga vina bilo je napretek jer je i onih koji su ga pili na koledi bilo ih je mnogo. Zbog toga kralj nije mogao biti bilo tko, već bogati vinar

Slikovito mjesto Luka na  Dugom otoku bilo je na blagdan sveta Tri kralja, Bogojavljenju 6. siječnja, središte  okupljanja dugootočana. Kako povijesni izvori govore, ove  godine zapalila se jubilarna  250 koleda.
U pitanju je blagdan, ali i  pučka fešta, običaj kada se  pale stari brodovi. Naime, bez  obzira na ratne vihore koji su  vladali u burnom 20. stoljeću,  sve do 70-ih godina prošlog  stoljeća Lučani su slavili svoj  pučki blagdan s tri kolede godišnje: na Badnjak, na Staru  godinu i na blagdan Tri  kralja.
Ekipa Zadarskog lista prisustvovala je onoj potonjoj, na  blagdan Bogojavljenja. Tradicija je u Luci znad svega. Uz  dobru okrepu, kvalitetna bijela i crna vina, glazbu koja je  pratila pjevače domoljubnih  pjesama i onih starinskih posvećenih običajima mještana,  ribara i mornara, uz smijeh i  šale, fešta je trajala do ranih  jutarnjih sati.
Najveća koleda
Najstariji mještani tvrde da  je ovo bila najveća koleda.  Barjak koji je postavljen u prvoj fazi od 6, 5 metara zamijenjen je onim od 10,3 metra. Širina kolede iznosila je 23  „paša”, što je također rekord.
Prema usmenoj predaji prosječni barjak luške kolede iznosio je nešto više od 7 metara, a širina do 15 „paša”. S  visinom od 10,3 metara  Lučani su htjeli  proslaviti svoj  slavni tradicijski 250. koledski  jubilej. Naime, strategija o  gradnji kolede započela je  23.  prosinca prošle godine kada  su Luku preplavili učenici iz  Zadra, čiji roditelji su rodom  iz Luke ili su s Lukom rodbinski povezani.
I unatoč vlažnom i kišovitom vremenu koje je vladalo u  posljednje vrijeme, vrijedne  ruke nekolicine najmlađih članova „Luškog šušura” nisu  dozvolile da propadne stoljetna tradicija. Pod vodstvom Renata Milata i uz asisitenciju  starijih Luke, Jure, Žarka I  Marka u gradnji kolede sudjelovali su Davor Škara, David  Bubica, Filip Marčina, Domagoj Milat, Toni Marčina, Jerko  Hunjed, braća Petar, Ivan i  Dominik Žuvić, Anđelo Bilaver i Lucijan Ramov, brat i  sestra Raljević. Kristina  Bačica i Antonela Žuvić bile  su zadužene za nabavu „kića”,  drvca za potpalu. 
Već treću godinu za redom  koleda se gradi na Škveru, na  burnoj strani, a ne kao što je  običaj bio ranije, na njezinom  povijesnom kultnom mjestu,  „japršnjoj strani” u neposrednoj blizini nekadašnjeg  „Pupka”, otvorene pozornice  mjesta.
No bez obzira što je u Luci  postavljen prvi spomenik svetom Nikoli, u narodu zvanom  Mikula, na području Zadarske  županije pa i šire, daleke 1926.  godine, običaj je ipak da se na  blagdan Tri kralja zapali istrošeni brod, upravo onako  kako nalaže tradicija hrvatske  maritimne kulture.
Druga je godina kako brodova za otpis nema, te kako se  čulo na koledi izostale su suze  za umrlim i krik novorođenog. 
Na blagdan Tri kralja, neposredno nakon svečane mise  koju je u crkvi Svetog Stjepana  predvodio don Filip Kucelin,  župnik Sali, Žmana i Luke,  peteročlana komisija na čelu  agilnog predsjednika MO Rina Bubice u svom stručnom  pregledu kolede odlučila je da  je sve u naboljem redu, s pisanim opisom kako u svojim  elementima slaganja kolede  nema opasnosti od izazivanja  požara. Međutim, unatoč tome, vlasnik broda Golužarija  Frane Škara je uz pomoć  Lučana premjestio brod na sigurnu udaljenost od kolede.
Točno kako je bilo i predviđeno koleda je zapaljena u  19. sati, ali prava fešta započela je tek dva sata kasnije,  nakon što su mještani pogledali tursku seriju Ezel.
Spiza za prste polizati
Ono što se tu večer održavalo u kuhinji i na  dvoru poznatog dugootočkog kuhara  Nikole Žuvića za svaku je pohvalu. Spremao se u velikom  vojničkom loncu fažol sa kobasicama, suhom slaninom i  pancetom. Pešt za prste polizati. Desna ruka šefu Nikoli  bio je Nenad Škara, vojni  kuhar u mirovini, te naučnik  David Bubica. Kulinarska  mjesta – kuhinja i oganj na  dvoru stalno su bila na meti  posjetitelja, a njih  su predvodili meštri – brodski kuhar  Zdravko Picić Bobić i pomorac Neven Perić.
Neki od nazočnih nisu ni  okusili fažol, znajući da ih  čekaju kotleti i pancete spremljene na žaru u režiji Marka  Bobića Picića, Žarka Marčine,  Marka Kranjca i Mira Bubičinog. Bilo je i onih nevista  koji su žar kolede sa karijolom  prevozili do turističke destinacije Barbenica.
Nažalost, bolest Silvija  Žuvića spriječilo je njegovu  suprugu Branku da nazoči  proslavi, a samim time nedostajao je i prepoznatljiv alt  jedne od voditeljice Crkvenog  zbora Luke. Nakon što je glavni kuhar Nikola Žuvić pred  mnogobrojnim mještanima i  gostima kušao svoj uradak,  pučku kuhinju svečano je otvorila prva dama Luke, Marija  Bubica. Za domaće fritule pobrinule su se Snježana Zekova  i prva dama Marija Bubica,  koja je svojim optimizmom  prenosila veselje.
Dugootočki orkestar
Dugootočki orkestar pratio  je pisme Lučana i njihovih gostiju. Narodi se Kralj nebeski,  Veseli se Majko Božja i U sve  vrime godišta samo su neke od  pisama koje su pjevane uz  pratnju mandoline, majstora  Romana Bonje, gitarista Dina  Žampere i Borisa Grandova,  harmonikaša Rade Mihića,  bubnjara Nenada Škare i  Alena Škare, majstora austrijskog instrumenta  pod nazivom teufel violine.
Pjevačke vodilje bile su Sinaj Bubica, poznati solo gitarist zadarskog glazbenog  sastava Hatari iz 60-ih i 70-ih  godina prošlog stoljeća, luški  slavuj Ivica Žuvić, trgovačka  poduzetnica Vojna Marčina, a  njih su u stopu pratile Luške,  Žmanke i Saljke, građevinski  poduzetnik Jure Vidulić,  žmanski smetlhigijeničar Lovorko Hrboka i Žmanac na  privremenom radu u Australiji Nenad Bukulin.
I ovaj puta kao i prošlih  godina pila su se vina poznatog luškog ugostitelja Alena  Škare i luškog zeta Marka Bilavera, te „dupina” Ivice  Žuvića.  Nakon odlaska nazočnih sa kolede organizirano  je dežurstvo. Za prvu smjenu  izabrani su oni stariji graditelji  kolede: Toni i Filip Marčina,  Davor Škara, dok su jutarnju  smjenu sačinjavali David Bubica, braća Renato i Domagoj  Milat, te Jerko Hunjed. Mjera  opreza je svakako bila potrebna. U neposrednoj blizini kolede privezani su brodovi, te je  dovoljna i jedna iskra da zapali  brod, a još lakše cerade s kojima su brodovi pokriveni.

Marinko Bubica o luškim običajima

Prema pisanju luškog kroničara i književnika Marinka Bubice  prva koleda ona na Badnjak je zajednička, vlasništvo svega  sela, pa svi mještani sudjeluju u njenoj gradnji. Drugu gradi  jedna strana sela, a treću druga strana.
Usprkos tome na njima sudjeluju svi mještani. Rezlutati su  različiti. Književnik Bubica u svojim izvorima zbori o drevnim  seoskim običajima. U vrijeme koleda navodi u svojim spisima  postojali su kraljevi i njihovi pomoćnici. Za kraljeve su  odabrani ugledniji i imućniji ljudi. Njihovi pomoćnici bili su  kandidati za kraljeve iduće godine. Oni su tada bili kraljevi a  za njihove pomoćnike izabirali su se drugi mještani.
Kralj daje vino selu, odnosno svim sudionicima kolede. Toga  vina bilo je napretek jer je i onih koji su ga pili na koledi bilo ih  je mnogo. Zbog toga kralj nije mogao biti bilo tko, već bogati  vinar. I zato, da bi se običaji poštivali poručivao je prije  dvadesetak godina pokojni književnik Bubica, Lučani bi trebali  da krenu u sadnju vinograda i to što je prije moguće, kako bi  se nastavili običaji sa bogatim vinarima. Osim toga, navodi  Bubica, u slučaju da bi oganj zapalila nepozvana i nečista  ruka, koleda bi zapalila čitavo selo. U tom vjerovanju ima  dosta mistike, ali i više od toga.
Postoje brojne legende s time u vezi. Sve one govore o  opasnosti koja bi zadesila selo kada pored kolede ne bi bilo  stražara. Jedan je momak slučajno nastradao kada se maknuo  od svojih kolega. Momak je imao dugu kosu, da ju je mogao  tri puta oviti oko glave. Kada su ga njegovi kolegi donijeli kući  mrtva, njegov je otac sjedio na stolici. Vidjevši svog sina  jedinca mrtvoga, umro je, i dalje sjedeći na stolici.