Naše obrazovanje pati od dvije bolesti

Naše obrazovanje pati od dvije bolesti. Prva je loša praksa utemeljena na nepotpunom istraživanju, a druga nesposobnost da se razmjenjuju otkrića

Dr. sc. Dijana Vican, profesorica i prorektorica Sveučilišta u Zadru održala je u srijedu navečer zanimljivo predavanje naslovljeno “Uspjesi i neuspjesi Bolonjskog procesa – od obrazovne politike do obrazovne prakse”. Predavanje je održano u dvorani Odjela za povijest u sklopu ciklusa predavanja koje organizira Odbor za praćenje Bolonjskog procesa pri Studentskom zboru Sveučilišta u Zadru. Predavanje profesorice Vican bilo je peto u nizu predavanja koje su profesori i djelatnici zadarskog Sveučilišta održali na temu prilagodbe i provedbe bolonjskog procesa. Podsjetimo, profesorica Vican, inače pedagoginja, je do prije nekoliko mjeseci bila državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa.
Važnost Hrvatskog kvalifikacijskog okvira
Na početku je predavanja, održanog pred ne odveć brojnim auditorijem, profesorica Vican istaknula kako će govoriti prema osobnim procjenama i prosudbama koje nisu utemeljene na empirijskim istraživanjima:
– U ovom predavanju namjeravam ukazati na procese koji su se u našem obrazovanju događali prije početka provedbe Bolonje, na učinkovitost bolonjskog sustava, te ću ukazati na važnost Hrvatskog kvalifikacijskog okvira. Prije nego li smo započeli provedbu bolonjskog procesa na našim su sveučilištima deset, petnaest godina vanjski vrednovatelji proučavali naše visoko obrazovanje, posebice upisnu politiku, uspješnost studenata, financiranje visokog obrazovanja, te kompetencije i kvalitete koje studenti stječu. Istraživanja su pokazala da je kritično razdoblje studiranja prijelaz s treće na četvrtu godinu studija. Postavilo se pitanje zašto se odbacuje studente koji su uspješno završili tri godine studija i u koje je država uložila novac. Nadalje, pokazalo se kako se prije bolonjskog procesa programe kreiralo prema sadržajnoj paradigmi, dok se bolonjska temelji na efektivnosti i efikasnosti. Nažalost, valja ovdje kazati kako su u nas promjene započele obrnuto. Krenulo se od visokoškolskog, umjesto od predškolskog obrazovnog sustava, kazala je u prvom dijelu predavanja profesorica Vican nastavivši govoreti kako je provedba bolonjskog procesa pridonijela da se u nas sve manje govori o institucijama, te ističući važnost pravilnog shvaćanja ECTS bodova:
Ulog u studenta koji će on vratiti
– ECTS je dogovorna jedinica koja izražava koeficijent opterećenja studenta, a valjalo bi ga shvatiti kao kredit, ulog u studenta koji će on vratiti. Prilikom uključivanja našeg obrazovnog sustava u bolonjski proces poštovan je naš društveno kulturni kontekst, te povijest hrvatskog nacionalnog školstva. Pedagoško – psihološko – didaktički zahtjevi nažalost su ostali na niskoj razini. Zahtjevi koje bolonjski proces postavlja pred naše visoko obrazovanje su: horizontalna i vertikalna prohodnost, u čemu se, nažalost, nije uspjelo, priznavanje stečenih kredita, što se teško događa na nacionalnoj razini, certificiranje i ujednačavanje kvalifikacija. Naše obrazovanje pati od dvije bolesti. Prva je loša praksa utemeljena na nepotpunom istraživanju, a druga nesposobnost da se razmjenjuju otkrića. Problemi koji su sada prisutni na preddiplomskoj razini studija su: nesklad planskog i programskog opterećenja studenata i nastavnika, nesinkroniziran sustav po razinama jer nije osigurana horizontalna i vertikalna mobilnost, centralizirano i predmetno orijentirani nastavni plan i program, negativna konotacija “prvostupnika”, izjednačavanje kvalifikacija za isto zanimanje, ne prepoznavanje obujma kvalifikacije od strane tržišta rada, nepovezanost srednjoškolske razine. Problemi prisutni na diplomskoj razini studija su: integracija preddiplomske i diplomske razine, nefleksibilan sustav, nastavak studija na doktorski nije kreiran prema jedinstvenim kriterijima, praćenje duljine studija i prolaznosti studenata, nedostatak izbornih kolegija i modula, neintegriranost znanstvenih smjerova, te razlika međunarodno priznatih kvalifikacija i onih koje bi trebale biti nacionalno priznate i međunarodno konkurentne.
Predavanje je profesorica Vican nastavila govoreći o problemima u nastavnom radu, problemima doktorskih studija, te o pozitivnim aspektima bolonjskog procesa.