Nekad se tu čekao radnički autobus…

Okupljanje počinje već rano ujutro. Nekad se čekao radnički autobus za Bagat, Kidrič, Otočanku, Zadranku, a danas se svako jutro čeka dolazak ribara ili prekupca s ribom. Tako se to ponekad pretvori u “ribanje i ribarsko prigovaranje” o svemu i svačemu

Nije kao zagrebačka špica koja je poput modnog ogledala, nisu ni tradicionalna prijepodnevna okupljanja i dokolica na zadarskom Narodnom trgu “kod sata”. Riječ je o svakodnevnom ranojutarnjem okupljanju u Sukošanu, isključivo muškaraca srednje životne dobi i onih starijih.
Iz prve ruke
– Nije predizborni skup, već tradicionalno seosko, sukošansko okupljanje, govore okupljeni uz Jadransku magistralu, tik do nimalo bezazlenog raskrižja, neposredno uz kafić “Hajduk” i poštu.
Okupljanje počinje već rano ujutro. Nekad se čekao radnički autobus za Bagat, Kidrič, Otočanku, Zadranku, danas se svako jutro čeka dolazak ribara ili prekupca s ribom. Tako se to pretvori u “ribanje i ribarsko prigovaranje” o svemu i svačemu. Iako se sastaju svakodnevno cijele godine, u zimskim mjesecima to druženje postaje glavni dnevni događaj u selu.
– Ovdje iz prve ruke doznaš najnovije vijesti i događanja, prvenstveno iz sela, ali i cijele zemlje. Razgovara se i o hrvatskoj svakodnevici te o vinogradarstvu, maslinarstvu i povrtlarstvu, otkrivaju okupljeni Sukošanci.
Svako selo ima neko slično mjesto gdje se mještani okupljaju, druže, razgovaraju, ogovaraju, razmjenjuju iskustva, mjesto gdje se prenose vijesti o novim događajima, ali i mjesta gdje se stječu poznanstva i ugovaraju poslovi. Sukošancima je to danas kod bifea “Hajduk”, pošte ili kod zgrade bivše Poljoprivredne zadruge Sukošanka, na improviziranom autobusnom stajalištu za Zadar.
 – Veliki dio naših običaja odavno je nestao, ostao je ovaj i mi ga ne damo. Čuvat ćemo ga da ne nestane kao običaji pjevanja pjesme i igranja kola nedjeljom i blagdanom, gromoglasna igra “šija-šete” i mura, uskrsno tuckanje s jajima ili božićne igre na mendule, odlučni su Sukošanci.
Muškarci o događajima, žene o emocijama
Oduvijek se ovdje njegovao duh zajedništva kako bi u slučaju opasnosti lakše obranili sebe i svoja materijalna dobra ili da bi jednostavno sve veće i teže poslove na polju ili na moru zajedničkim snagama obavljali brže, lakše i jednostavnije.
– Čovjeku kad je zdrav manjka puno stvari, a kada je, ne daj Bože bolestan, samo zdravlje fali, ističu Sukošanci.
Iako nitko ne voli da se o njemu negativno priča tračanje je sastavni dio naših života. Iako se često smatra neprimjerenim i nepristojnim, neki stručnjaci čak tvrde da je ono zdravo i da uspješno snižava stres. Sukošanske žene starijeg kova tradicionalno se u paru ili manjim skupinama sastaju na ulicama ili ispred dvorišta. Uglavnom predvečer u prvi sumrak, kad odrade dnevne obveze.
– Te razgovore i metenje tuđe prašine zaista bi bio doživljaj neprimjetan slušati, muškarčeva je vječna znatiželja.
Žene ogovaraju kad žele podijeliti nešto što ih tišti, živcira, usrećuje ili zabavlja, i to s bliskim ljudima.
– Muškarci pričaju o događajima, ne o emocijama. Tako drugima pokazuju svoje viđenje razlike dobra i zla te uglavnom uživaju u tome, uvjeravaju nas.
Htjeli su nam Sukošanci reći kako i oni imaju svoju “špicu”, no na njoj ne pokazuju garderobu i stil nego ukazuju na sve težu svakodnevicu.