Zdravim i razvijenim jednogodišnjim sadnicama do vrhunskih voćaka

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
SADNJA VOĆAKA - Samo rijetki poljoprivredni proizvođači vlastitim sredstvima odlučuju na nove sadnje

Sadnja voćaka na našem području može se obaviti tijekom cijelog razdoblja mirovanja, od sredine studenog do kraja veljače kada temperatura nije niža od nule. Jesenska, pa i zimska sadnja, povoljnije su od proljetne iz razloga što ranije posađene sadnice imaju snažniji vegetativni rast podzemnih i nadzemnih organa, kako u početku vegetacije tako i tijekom cijele godine.

Rijetki podižu nasade

Još ne tako davno pamtimo kako su se u ovo vrijeme užurbano distribuirale razne voćne sadnice krajnjim korisnicima uz subvenciju općina i gradova, što je nedostatkom onih državnih subvencija za nove sadnje uglavnom prestalo. Stoga se posljednje vrijeme samo rijetki poljoprivredni proizvođači vlastitim sredstvima odlučuju na nove sadnje ili proširenje voćarske proizvodnje. Međutim, tu su još uvijek brojni amateri koji bi u svoj vrt ili okućnicu posadili koju voćnu vrstu. Za sve zainteresirane donosimo osnovna pravila kojih se je potrebno pridržavati kod sadnje voćaka.

Samoj sadnji trebali su prethoditi radovi na pripremi terena i to: krčenje prethodne vegetacije, ako je potrebno, ravnanje, planiranje, agro i hidromelioracijski radovi, duboko oranje ili rigolanje, poravnavanje površine i obilježavanje (markiranje) sadnih mjesta.

Ukoliko nismo izvršili neku od spomenutih radnji, a preuzeli smo sadni materijal nužno ga je trapiti radi kraćeg ili dužeg čuvanja do sadnje. Kraće čuvanje se obavlja u plićim jarcima, u kojima se slažu sadnice jedna do druge i korijenov sustav pokriva rahlim tlom, najbolje pijeskom. Za duže čuvanje kopaju se dublji jarci u koje se slažu sadnice jedna do druge i pokrivaju također rahlim tlom ili pijeskom. Trapljenje se može obaviti u pijesku u zatvorenim prostorijama, pri čemu treba voditi računa o uvjetima dobrog čuvanja sadnica do sadnje (vlažnost, temperatura, svijetlo).

 Klasiranje sadnica

Najbolji sadni materijal je dobro razvijena i zdrava jednogodišnja sadnica, s dobro razvijenim i zrelim preuranjenim mladicama, dobro sraslog cijepljenog mjesta i razgranatog, snažnog korijenova sustava. Prilikom dopreme sadnice do mjesta sadnje, kao i prilikom pripreme za sadnju, treba voditi računa da sadnice budu što kraće izložene suncu i vjetru. Na mjestu sadnje potrebno je izvršiti klasiranje sadnica prema debljini i to obično u dvije do tri klase. Tom prilikom se detaljno pregleda nadzemni dio u pogledu kvalitete, zdravstvenog stanja i mehaničkih oštećenja, a zatim se pristupa pregledu i pripremi korijenova sustava za sadnju. Kod debljih žila obnavlja se rez nastao vađenjem u rasadniku. Rez škarama treba biti gladak i poprečan na pružanje žila, jer se time omogućuje brzo stvaranje novog staničja i brzo zarašćivanje rana. Prakticira se skraćivanje žila na 20-25 cm dužine. Tanko, vlasasto korijenje nije potrebno prikraćivati, osim kod mehaničkih i drugih oštećenja. Korijenove žile u presjeku moraju biti svijetle boje i svježeg izgleda, jer odsutnost svijetle boje i svježine najčešće je posljedica niskih temperatura, suvišne vlage u rasadniku, slabog trapljenja ili dugog stajanja na otvorenom. Pregledane, pripremljene i klasirane sadnice potapaju se do korijenova vrata u otopinu ilovače i goveđe balege radi navlaživanja korijenova sustava i boljeg priljubljivanja s tlom.

U kućnom vrtu

Na pripremljenom, rigolanom i markiranom tlu otvaraju se voćne jame za sadnju, neposredno uz marker unutar reda i uvijek na istoj strani. Obično su jame dimenzija 40-50x40cm. Otvorena jama prije sadnje zaprašuje se sredstvima za zaštitu od zemljišnih štetnika (ličinke žilogriza, grčice hrušta, klisnjaci i sl.), a zatim se po potrebi doda na dno jame organsko ili mineralno gnojivo (NPK), ali pazeći pritom da ne dođe u dodir sa korijenom sadnice.

Sadnju obično obavljaju dvije osobe. Sadilac drži sadnicu u voćnoj jami tako da korijenov vrat, odnosno mjesto do kojeg se sadnica nalazi u rasadniku, bude na površini tla. Pomoćnik nasipa sitno tlo, a sadilac pažljivo raspoređuje žile, nastojeći da one zauzmu prirodan položaj i da sitno, rahlo tlo ispuni sve praznine između žila. Pomoćnik dalje nasipa sitno tlo iznad korijena i zatim ga lagano nagazi kako bi što bolje prilegao uz korijenje. Sitno tlo se dodaje i dalje, ali se pritom pazi da iznad korijenova sustava ostane odgovarajući prostor za dodavanje zrelog stajskog ili drugog organskog gnojiva. Pritom treba paziti da prilikom sadnje organsko gnojivo ne dođe u dodir sa korijenom, a dodaje ga se u količini od 15-30 kg, zavisno od raspoloživih količina u tlu.

U kućnim vrtovima uglavnom nismo u mogućnosti vršiti duboko oranje ili rigolanje, te sadnju obavljamo u voćne jame. Pritom, voćna jama mora biti što šira, najmanje 1,2 m, ako se nalazi u vrtnom zemljištu fine strukture, pa do 2 m na glinastijim, težim tlima. Preporučuje se prosječna širina 1,5 m. Dubina jame kreće se oko 50 cm na laganijim tlima, a na težim i do 1 m. Ako je na dnu kamena podloga ili lapor potrebno ih je razbiti. Gornji sloj zemlje do oko 25 cm je mekši i plodniji i zovemo ga mekota. Taj se sloj iskopa i izbaci na jednu stranu. Donji sloj, oko 35 cm debljine, a na težim tlima i deblji, izbacuje se na drugu stranu. Taj sloj zemlje zovemo zdravica i on predstavlja manje plodno tlo. Sada se jama ostavi prazna kako bi izmrzla i prozračila se. Zasipavanje jame i meliorativna gnojidba obavlja se tako, da se jedna trećina izbačene zemlje (zdravica + mekota) izmiješa sa organskim (do 10 kg) gnojivom ili s 2 do 3 kg mineralnog NPK gnojiva. Ostali dio jame zatrpamo sa ostatkom zemlje i pustimo da se slegne. Kada se zemlja u jami slegla, prilazimo sadnji. Zemlju mekotu otkopamo i u nju postavimo korijen, koji rasporedimo po jami, a zatim pokrijemo slojem zemlje debljine 2-3 cm i dobro ugazimo kako ne bi ostale šupljine uz korijen. Za taj posao potrebna su dva radnika. Jedan drži sadnicu, a drugi stavlja korijen u zemlju i zagazuje. Ponovo se nabacuje plodno tlo do debljine od desetak centimetara, nagazuje i preostalim tlom napuni do vrha. Stajski gnoj stavlja se i nakon završene sadnje oko voćke u promjeru 1-1,5 m i pokrije se zemljom. Uz sadnicu zabodemo kolčić i povezujemo ga za deblo grubim vezivom u obliku osmice, čiji je gornji kraj uz deblo. Vez ne smije biti čvrst, tako da se sadnica može nešto spustiti slijeganjem zemlje. Nakon sadnje, potrebno je sadnicu zaliti.

 PREPORUČENI SORTIMENT TREŠNJE

Od mnogobrojnih raspoloživih sorata trešanja, za naše ekološko područje preporuča se sljedeći sortiment:

BURLAT - sazrijeva oko 25. svibnja, plodovi su srednje krupnoće, tamnocrvene boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, osrednje kakvoće. Dobri oprašivači su joj Giorgia, Lapins, Van i dr.

CELESTE - sazrijeva oko 5. lipnja. Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, tamnocrvenog i dosta čvrstog mesa dobre kakvoće. Samooplodna je.

GIORGIA - sazrijeva oko 10. lipnja. Plodovi su krupni, svjetlocrvene do tamnocrvene boje, crvenoga i srednje čvrstog mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj Adriana, Burlat, Ferrovia i Van.

VAN - sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni do vrlo krupni, svjetlocrvene do tamnocrvene boje, srednje čvrstog mesa, odlične kvalitete. Dobri oprašivači su joj Sue, Bing, Napoleonova i dr.

SUE - sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni, žute boje s crvenim pramenovima, svjetložutog i čvrstog mesa odlične kvalitete. Dobri oprašivači su joj Bing i Van.

SUNBURST - sazrijeva oko 15. lipnja. Plodovi su krupni, narančastocrvene boje, crvenog ali ne i čvrstog mesa, dobre kakvoće. Samooplodna.

STELLA - sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su vrlo krupni, tamnocrvene boje, zagasitocrvenog i srednje čvrstog mesa, vrlo dobre kakvoće.

FERROVIA - sazrijeva oko 20. lipnja. Plodovi su krupni, otvoreno crvene boje, crvenog i čvrstog mesa, dobre kakvoće. Dobri oprašivači su joj Sunburst, Durone nero i dr.

LAPINS - srednje krupni plodovi, tamnocrvene boje, crvenog i srednje čvrstog mesa, dobre  kakvoće. Samooplodna je.

HEDELFINGER - sazrijeva oko 25. lipnja. Plodovi su krupni, intenzivno crvene boje, crvenoga i vrlo čvrstog mesa, izvrsne kakvoće. Dobri oprašivači su joj Bing, Germersdorfska i Napoleonova.

GERMERSDORFSKA - sazrijeva oko 25. lipnja. Plodovi su krupni, tamnocrvene boje, crvenog i vrlo sočnog mesa, odlične kakvoće.

SWEET HEART (SUMTARE) - sazrijeva oko 1. srpnja. Plodovi su krupni, intenzivne sjajnocrvene boje, svjetlocrvenog i vrlo čvrstog mesa, dobre kakvoće. Samooplodna je.

 

 PODLOGA ZA BRESKVU, NEKTARINU I TREŠNJU

Ukoliko se odlučite za jednu od ponuđene tri voćne vrste bilo u plantažnom uzgoju ili okućnici potrebno je voditi računa o podlozi kao i o sorti koja je na nju nacijepljena. Donosimo najkraći pregled podloga i sorti koje se preporuča u našem uzgojnom području.

Kod breskve i nektarine podloga koja se najčešće koristi na tlima sa povećanim sadržajem fiziološki aktivnog vapna (do 12%) je križanac breskva x bajam GF 677. Sjemenjak vinogradarske breskve koristi se na tlima do 5% fiziološki aktivnog vapna. Obe podloge dobro uspijevaju na tlima povoljnih fizikalnih svojstava, lakšeg mehaničkog sastava, dobre strukture i propusnosti, te povoljnog vodozračnog režima.

Sorte breskve prikladne za uzgoju su: Early Maycrest (-37), Maycrest (-28), Springcrest (-23), Dixired (-15), Royal Gem (-12), Iris Rosso (-9), Royal Glory (-5), Flavorcrest (-3), Redhaven (0), Rich Lady (+2), Maria Marta (+8), Elegant Lady (+18), Suncrest (+19), Fayette (+32), Early O' Henry (+38).

Sorte nektarine prikladne za uzgoj su : Armking (-20), May Grand (-17), Supercrimson (-10), Weinberger (-4), Caldesi 2000 (-3), Early Sungrand (0), Big Top (+1), Springred (+2), Indipendence (+7), Red Diamond (+10), Summer Grand (+16), Flavortop (+17), Stark Redgold (+21), Nectaross (+25), Maria Aurelia (+27) i Venus (+31).

Minus i plus u zagradi odnosi se na razdoblje sazrijevanja u odnosu na sortu Red haven i Early Sungrand koje u našem uzgojnom području sazrijevaju od 10. do 15. srpnja.

 Razmak sadnje kreće se od 4,5 - 5,5 m red od reda i 3,0 -3,5 m razmak u redu što po 1 ha iznosi 571-741 stablo.

Kod trešnje kao podloga najviše se koristi rašeljka (Prunus mahaleb), a uz nju i njen klon Santa Lucia 64. Podloge slabe bujnosti ne preporuča se u uzgoju našeg klimata.

 DOBRA I REDOVITA RODNOST BAJAMA

Bajam se u našem području može uzgajati na sjemenjaku gorkog ili slatkog bajama ili na podlozi GF 677 (križanac breskva x bajam) već prema rezultatima kemijske analize tla, odnosno prema sadržaju fiziološki aktivnog vapna. Naime, na svim spomenutim podlogama sorte bajama imaju dobar afinitet, bujno rastu, imaju dobru rodnost. Razmak sadnje se 5 m x 4,5 -5,0 m. Preporuča se sljedeći sortiment: FERRADUEL, FERRAGNES, TUONO, SUPERNOVA i GENCO. Odlika tih sorata jest dobra i redovita rodnost, kasna cvatnja, dobar randman jezgre (od 33-38%), malo dvostrukih jezgri, polutvrda koštica i dobra kvalitativna svojstva jezgre. Zadnje tri sorte su autofertilne.

Kategorija: 
Tag: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno