Rasteže se mijeh, bez kraja i konca

Slika korisnika asaric
TV SVEKRVA
Ja bih, da mi se da vlast, malo proradio na tome tko smije svirati po gradu, a tko ne, a pogotovo kolika pojačala se smiju koristiti, a da i ne govorimo o onim performerima koji zauzmu cijelu Kalelargu
Vedran SITNICA
Ilustracija

TUŽNA PRIČA O HARMONICI I HARMONIKAŠU – ZADARSKE TUGE

Baš tužna priča je sinoć bila, mislim na RTL-Direktu. Čovjek se zove Stanoje, svira po ulicama Slavonskog Broda i netko mu je ukrao harmoniku. Kada? Prije mjesec dana. Malo čudno. Ali, ajmo prvo malo o harmonici. Mi u Zadru imamo dva koji povremeno sviraju po Kalelargi, jedan je iz Doma za starije, a drugi nije. Oni sviraju. Ovom barbi iz doma tu i tamo nešto ostavim, iako mi nije običaj davati novce kolegama muzičarima, jer ih nitko ni meni ne daje kada sviram po književnim večerima, promocijama i sličnim sumnjivim okupljanima. Ali dobro. Čovjek zbilja nema, a vidi se da je nekada i znao svirati. Toliko o njemu. Problem je s tim uličnim sviračima kada su dosadni i preglasni, a harmonika je u svakom slučaju i jedno i drugo. Pa onda imamo situaciju da se taj mijeh samo rasteže bez kraja i konca, mijenjaju se akordi bez nekog smisla i logike, a uz to se nešto mumlja, stvara se buka i mene živcira. A tko sam ja da mene živcira? Ja sam, dragi moji, član Strukovne organizacije skladatelja Hrvatske, molim lijepo. Ustvari, ja bih, da mi se da vlast, malo proradio na tome tko smije svirati po gradu, a tko ne, a pogotovo kolika pojačala se smiju koristiti, a da i ne govorimo o onim performerima koji zauzmu cijelu Kalelargu koliko je god široka i smetaju ljudima i meni. Ali, vratimo se mi našem Stanoju...

TUŽNA PRIČA O HARMONICI I HARMONIKAŠU – TUŽNI STANOJE

Dakle, Stanoje svira po Slavonskom brodu i svi ga vole, a on je, nesretnik, dok je žurio u pučku kuhinju odložio harmoniku i zaboravio je, a kada se vratio, više je nije bilo. Doduše, u pučku je kuhinju žurio vlastitim automobilom, ali preskočimo taj podatak. Cijela priča je malo čudna. Jako voli harmoniku, ali je bio toliko gladan da je žurio na ručak i zaboravio je i sada je nema i svira na posuđenoj. Sve je to malo tužno, ali mi se svidjelo to što on svira repertoar koji uopće nije za baciti, pa smo npr. mogli čuti kako izvodi »Blue Suede Shoes« što na harmonici baš i nije jednostavno, a oprostit ćemo mu onaj narodnjak koji smo čuli, jer moramo razumjeti da primitivaca koji to vole ima svugdje pa i u Slavonskom Brodu. S druge strane, ima još jedna stvar koja je tužna i pretužna, a radi se o godinama koje taj čovjek ima. Tip izgleda jako loše i staro, a mlađi je od mene. Trčim do ogledala i pažljivo se gledam. Godine tulumarenja, neprospavanih noći, a da i ne spominjemo prežderavanje, ostavili su traga, ali da tako loše izgledam baš i ne. Bit će ipak da on izgleda puno starije nego što bi trebalo.

DOKLE VIŠE O ĐOKOVIĆU!?

Isuse Bože, kada će više prestati ovo oko Đokovića? Na RTL-Direktu je ovaj novi, simpatični voditelj (mislim Vrdoljak) najavio prilog na sljedeći način – »A sada jedna vijest iz Australije, ali ne bojte se, nije o Đokoviću!« Pa zbilja, što je previše je previše. Te je ovaj rekao ovo, te je onaj rekao ono, što kaže njegov otac (taj je pak pametan za pozvizdit!), a što brat, što misli kosač trave na terenu, što misli stadionska klozet frau, a što o svemu misli Serena Wiliams (a i ta ima jako zanimljivog oca)... Ustvari, to s očevima tenisača je jako zanimljivo – ispada da ih je pola skroz ludo ili su poludili kada su stigle pare. U svakom slučaju, do ovoga slučaja mi je bio baš nekako simpatičan iako ne podnosim taj pompozni i elitistički sport (a najviše mrzim one sakupljače lopti koji kada podižu ruku u kojoj je loptica imaju držanje kao oni napredni omladinci koji bi na stadionu JNA predavali štafetu drugu Titi), ali sada mi je svega na vrh glave. Dajte više kalmajte!!! U Africi djeca umiru (ma umiru svugdje za pravo reći), lopovluka na sve strane, ukidanja ljudskih prava i da sada ne nabrajam čega sve nema, a oni danima i tjednima o Đokoviću i Australiji. Uostalom, tko gleda televiziju sjeća se onih dokumentaraca o graničnim kontrolama na australskim granicama i koliko pažnje poklanjaju očuvanju svoje zemlje. E pa trebali bi znati da prijeći njihovu granicu nije isto kao ono kada opljačkaš par milijuna novaca, a onda zbrišeš u Hercegovinu kao da ništa nije ni bilo. Bože sačuvaj!

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 glasova)