Vatikan nije rezerviran samo za europski kler

Slika korisnika admin
papa benedikt XVI
FaH
Benedikt XVI. ostao je lucidan i smiren nakon svoje odluke

Odlazećem papi Benediktu XVI. prije deset godina, dakle i prije nego što je izabran za papu, ugrađen je pacemaker, objavio je na konferenciji za novinare u utorak pročelnik Tiskovnog ureda Svete Stolice Federico Lombardi i dodao da Papa nije bio lošeg zdravlja te da je ostao lucidan i smiren uoči odluke o napuštanju Petrove stolice. Javnosti je bilo poznato da je 86-godišnji Benedikt XVI. imao i srčanih tegoba, ali ne i da mu je ugrađen pacemaker. Prije tri mjeseca manjom rutinskom intervencijom Papi su zamijenjene baterije na tom uređaju, ali to nije imalo nikakvu ulogu na odluku da se odrekne dužnosti.

- Razlog je bio u njegovoj percepciji da je u poodmaklim godinama izgubio snagu, izjavio je Lombardi.

Na odluku je Ratzingera posebno nagnalo prošlogodišnje apostolsko putovanje u Meksiko i na Kubu gdje je shvatio da su fizički napori takvih prekooceanskih putovanja, a koja su danas sastavni dio papine službe, preveliki. Ove je godine Benedikt XVI. trebao putovati u Brazil gdje se održava Svjetski dan mladih.

Lombardi je najavio da Benedikt XVI. neće imati nikakvo ulogu u vođenju Katoličke crkve nakon 28. veljače u 20 sati kad njegova odluka o odstupanju stupa na snagu. Svoj je pontifikat Joseph Ratzinger odlučio zaključiti u 20 sati jer u to vrijeme obično završava njegov radni dan.

Latinoamerički kandidati

Konklave će započeti između 15 i 20 dana nakon što Papa odstupi, odnosno nakon što Stolica bude ispražnjena. Dio kardinala okupit će se u Rimu 22. i 23. veljače na ranije dogovorenom sastanku i moguće je, nagovijestio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, da će se tada dogovarati i o datumu početka konklava. Do ulaska kardinala u Gostinjac svete Marte i Sikstinsku kapelu mnogo će se vremena potrošiti na raspravu o tome koji su sve kardinali "papabili", odnosno mogući nasljednici Benedikta XVI. na Petrovoj stolici. Mnogi pretpostavljaju da je vrijeme da se izabere izvaneuropski papa i da je, dapače, vrijeme za prvog papu iz Latinske Amerike. Taj argument podupire se time što u tom dijelu svijeta živi najviše katolika. Prema procjenama 2010. godine na svijetu je živjelo 1,168 milijardi katolika, a u Latinskoj Americi njih 483 milijuna. Odluče li se kardinali izjašnjavati prema zemljopisnoj pripadnosti, što je malo vjerojatno, kandidat iz tog dijela svijeta ne bi trebao imati velike šanse. Naime, kardinala iz Latinske Amerike je 19, od njih 117 koliko ih ima pravo birati novoga papu.

Među kardinalima koji su "papabili" njih čak šest je iz Latinske Amerike. Brazilski kardinal Joao Braz de Aviz, 65-godišnji prefekt Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života na tom je položaju mnogo mekši od svog prethodnika, tvrdog konzervativca, slovenskog kardinala Franca Rodea. Minus mu može biti to što je kardinal tek od lani, ali i to što dolazi iz Brazila koji jest država u kojoj živi najviše katolika na svijetu, ali i država u kojoj udio katolika u stanovništvu opada.

Kao nešto izgledniji kandidat spominje se također Brazilac Odilo Scherer, nadbiskup Sao Paola. Njemu se u pozitivni dio salda upisuje to što je studirao na Gregoriani u Rimu i što ima dobre veze u Vatikanu. Protivnik je teologije oslobođenja, u Brazilu ga smatraju teološki konzervativnim, ali u Europi ga svrstavaju u umjerenu struju. Mnogo je govorio po "evagelizacijskom deficitu", zasigurno i na temelju iskustva svoje nadbiskupije u kojoj bilježi odljev katolika što mu ne ide u prilog.

Spominju se i dva argentinska kardinala. Bez većih šansi je nadbiskup Buenos Airesa, 76-godišnjem isusovcu Jorgeu Bergogliju minus je životna dob. Smatraju ga konzervativcem koji traži puno poštovanje za homoseksualne osobe, ali se protivi istospolnim brakovima. Osobnim primjerom zalagao se za pomoć oboljelima od AIDS-a.

Za razliku od njega, kardinal Leonardo Sandri, prefekt Kongregacije za istočne crkve jedan je od izglednijih favorita i možda najjači latinoamerički kandidat. Iskusan je vatikanski diplomat koji je službovao u više država, uključujući i Sjedinjene Države. Ima i upravljačko iskustvo jer je bio zamjenik državnog tajnika Svete Stolice, a u prilog bi mu moglo ići i to što je porijekom Talijan. No, kongregacija kojoj je na čelu ne donosi mnogo izbornika u konklave.

Među "papabile" svrstan je i nadbiskup Tegucigalpe Oscar Maradiaga. Inzistira na pomoći siromašnima, uređenju pitanja duga zemalja Trećeg svijeta. S nevelikim izgledima spominje se i nadbiskup Ciudad de Mexica Norberto Rivera Carrera, konzervativac koji inzistira na čvrstoj disciplini unutar crkve i koji je kao biskup Tehuacana zatvorio jedan crkveni seminar jer ga je ocijenio marksističkim.

Afikanac ili Europljanin?

Mnogi smatraju da je vrijeme za prvog crnog papu. Afrika ima deset kardinala izbornika, na "crnom kontinentu" živi oko 180 milijuna katolika i upravo na njemu najbrže raste broj vjernika Katoličke crkve. Dva afrička kardinala koja se svrstava u "papabile" odlično stoje na britanskim kladionicama, ali realnost bi ipak mogla biti nešto drugačija. Nigerijski kardinal Francis Arinze svrstavan je među favorite i prije osam godina kada je izabran Ratzinger, a sada mu je minus poodmakla životna dob. U studenom će napuniti 80 godina.

Ganski kardinal Peter Turkson prvi je favorit tih kladionica. Za njega se navodi da je umjerenjak, posvećen humanitarnom radu. Afričkim kandidatima može biti minus upravo to što dolaze iz Afrike. O tome da je vrijeme za crnog papu govori se dugo, ali u konklavama ne dobivaju veliku podršku, a rijetko su prisutni i na najistaknutijim dužnostima u Vatikanu.

Europa, u kojoj danas živi četvrtina katolika svijeta (početkom 20. stoljeća živjelo ih je oko 70 posto), po običaju nudi najviše kandidata, a, također po običaju, pretežu talijanski kardinali. U prvom je planu milanski nadbiskup Angelo Scola koji je bio blizak i Ivanu Pavlu II. i Benediktu XVI. Milanski nadbiskup tradicionalno se smatra snažnim kandidatom. Nadbiskupa Genove Angelo Bagnasco smatraju konzervativcem, svakako kad je riječ o istospolnim zajednicama. Njima se oštro protivio zbog čega je došao na udar aktivista za prava homoseksualnih osoba koji je bio toliko žestok da su mu dva puta prijetili smrću zbog čega je imao policijsku zaštitu. U socijalnim i radnim pitanjima tvrdi da svatko ima pravo na svoje radno mjesto, te da treba ograničiti fleksigurnost. U plus mu se upisuje to što je u lošim odnosima s državnim tajnikom Tarcisiom Bertoneom, a minus mu je to što ga netalijanski kardinali slabo poznaju.

Prikriveni favori mogao bi biti predsjednik Papinskog vijeća za kulturu Gianfranco Ravasi. Iznimno je obrazovan, otvoren prema drugim i drugačijim kulturama, a njegovu otvorenost mnogi uspoređuju s onom Ivana Pavla II. Upitno je koliko je vješt u lobiranju i privlačenju glasova. Talijanski se krug kandidata završava s prefektom Kongregacije za kauze svetaca Angelom Amatom. Tom bi salezijancu minus mogla biti dob i njegovih 75 godina. Zabilježen je kao prva osoba koju je nakon izbora 2005. u privatnu audijenciju primio Benedikt XVI.

Vješti komunikatori

Među ostalim europskim kandidatima valja spomenuti nadbiskupa ostrogonsko-budimpeštanskog Petera Erdöa i bečkog mu kolegu Christopha Schönborna. Erdö je mlad, rođen je 1952. godine, što može biti i prednost i mana u slučaju da se kardinali ustraše dugog pontifikata kakvoga je imao primjerice Ivan Pavao II. Da ima potencijala, veza i poznanstava potvrđuje i činjenica da je bio biran za predsjednika Vijeća europskih biskupskih konferencija. Schönbron je najpoznatiji po tome što je u jeku pedofilskih skandala koji su potresali Katoličku crkvu prije tri godine javno kazao da treba ponovo promisliti pitanje celibata.

Među izglednicima spominje se i ime nadbiskupa njujorškog Timothyja Dolana kardinala koji se možda i najvještije ophodi s medijima, što u Sjedinjenim Državama gdje je Katolička crkva bila teško pogođena pedofilskim aferama doista nije nevažno. No, činjenica da je iz Sjedinjenih Država mogla bi mu biti i minus. Kanađanin Marc Ouellet svrstava se u najuži krug favorita. Kao prefekt Kongregacije za biskupe odlično pozna Crkvu iznutra.

Kao kardinal iz Azije kojeg se svrstava među "papabile" figurira nadbiskup Manile Luis Antonio Tagle. Godine (tek mu ih je 55) mu mogu biti minus, ali činjenica da ga azijski kolege uvažavaju kao najvećeg autoriteta donekle snaži njegov položaj. Smatraju ga vještim u ophođenju s javnosti, a budući da je iz siromašne zemlje inzistira na skrbi za siromašne.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno