Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

KUP KREŠIMRA ĆOSIĆA Zadrani bi da Krešo ostane kući, »žuti« pak priželjkuju ‘od Roka do Roka’

13.02.2021. 09:54


Grad na ušću Cetine ugostit će danas, s početkom u 17.30 sati, dalmatinski okršaj u finalu Kupa Krešimira Ćosića. Nova gradska dvorana Ribnjak u Omišu postat će tako na jedan dan centar hrvatske i dalmatinske košarke i mjestom gdje će se dijeliti prvi košarkaški trofej sezone. I Zadrani i Splićani naravno, gaje nade da će se osladiti na kraju s tim trofejom, a tradicija je zasad u međusobnim finalima Kupa na strani momčadi s Gripa koja je oba puta nadvisila Zadrane, 1993. u Puli i 2004. u Jazinama. Stoga se na Višnjiku pred današnji sraz vjerojatno vode i s onom poznatom »treća sreća« iako u ovaj dvoboj ulaze kao branitelji naslova dok su »žuti« u statusu izazivača s čak dva ovosezonska skalpa nad momčadi Veljka Mršića, na čemu uostalom ponajviše temelje svoja očekivanja da će im to poći za rukom i po treći put.


Nakon 17 godina
Naravno, sva četiri dosad odigrana dvoboja koja su bratski podijelili (svakom pobjeda u ABA i HT ligi), u oba tabora bi sigurno mijenjali za privilegiju podizanja pehara pobjednika Krešinog kupa u zrak, a tih najmanje 40 minuta na parketu, nadamo se uzbudljivih i kvalitetnih, dat će konačan odgovor hoće li ta čast na kraju pripasti Dominiku Mavri ili Mateu Kedži. Oba su dosad iskusila, doduše ne u kapetanskoj ulozi, kako je to postati Kup pobjednikom (Mavra lani, Kedžo 2004.), a kapetan Zadra će zasigurno biti veliki adut Veljka Mršića u današnjem finalu, nadamo se na tragu lanjskog učinka koji ga je okrunio titulom MVP-a finala.
– Mislim da će biti dobra utakmica. Naš cilj je pokušati ponoviti onu drugu utakmicu na Gripama kada smo i demonstrirali kako moramo igrati protiv njih – kratak i jasan je bio kapetan Zadra na temu kako se suprotstaviti Splitu u finalnom srazu, a ono što ga više muči od pustih taktičkih postavki jest nedostatak publike koja je uvijek bila taj šesti igrač, gdjegod Zadar igrao.
– Ove godine će to biti jako čudno jer nema publike, a primjer može biti utakmica protiv Cibone gdje smo više puta bili na desetak razlike i da je bilo naših navijača u dvorani siguran sam da bi nam oni onda pomogli prelomiti utakmicu. Jer u okolnostima kad se čuje škripa tenisica i kad se baš osjetio umor od proteklog vikenda, mislim da bi nam publika puno pomogla sa svojom euforijom, da nas još digne i da damo zadnji atom snage koji imamo u sebi. No, već smo navikli igrati pod ovim uvjetima cijelu godinu, ne treba ni govoriti u slučaju podizanja trofeja koliko će nam naši navijači nedostajati. A gdjegod da se ovo finale igra bilo bi naših navijača, i to more njih.


Nema favorita
U svlačionici Splita je pak plasman u finale sa Zadrom odmah oživio 2004. godinu kad je Roko Leni Ukić kao golobradi 19-godišnjak preko Emilija Kovačića zabio pobjedonosni koš i odnio Zadru titulu ispred nosa u njegovim Jazinama. Danas, 17 godina poslije, Ukić je ponovno član »žutih« i u ovim poznim košarkaškim godinama predstavlja kamen temeljac visokih aspiracija Splićana u večerašnjem omiškom finalu.
– Uspomene se vraćaju, ali iskustvo mi kazuje da to treba staviti u duboku povijest i da se ekipa i ja okrenemo ovoj utakmici. Sve je drugačije, jedino što je ostalo iz te utakmice su imena klubova te Kedžo i ja. Pustite to ‘od Roka do Roka’, momci su napravili veliki korak još tamo pobjedom nad Goricom, naš klub je u finalu, u prilici osvojiti trofej – kazao je 36-godišnji Ukić razigravač »žutih« kojima sigurno u prilog ide i činjenica da su imali lakši put od svojih protivnika do finala jer su nakon zahtjevnije Gorice u osmini finala, u četvrtfinalu i polufinalu za protivnike dobili manje kvalitetne momčadi poput Hermesa i Furnira dok su Zadrani nakon preskakanja Cedevite Junior i Škrljeva, prije tri dana odigrali izuzetno tešku i stresnu polufinalnu utakmicu s Cibonom. Stoga je i faktor svježine pred ovaj završni dvoboj na strani Splita, a Mršić se uz kvalitetu stranaca Onuakua, Cartera i Justicea može uzdati i u iskustvo petorice svojih igrača koji su lani bili dionici uspješne misije vraćanja Kreše kući nakon 13 godina. Uz Mavru taj fenomenalan osjećaj osvajanja Kupa imaju još Junaković, J. Planinić, Palokaj i Vuković, pa se može u solomunskom stilu zaključiti da su šanse i jednih i drugih pola-pola i da će sitne nijanse odlučivati o pobjedniku.
– Finale Kupa je jedna utakmica i puno puta sastavi koji nisu favoriti na papiru znaju iznenaditi. Ovdje nema izrazitog favorita, važno je da budemo stabilni i koncentrirani, a najviše trebamo raditi na toj psihološkoj pripremi kako bi izašli na parket gladni pobjede i trofeja. Moramo biti smireni, trebamo znati da se utakmica neće odlučiti u prvoj, desetoj ni u 35. minuti nego je kraj kad prođe zadnja sekunda. To smo imali prilike vidjeti protiv Cibone i ta utakmica nam je dobra škola pred ovo finale – najavio je finalni dvoboj Veljko Mršić koji bi u slučaju večerašnje pobjede postao ukupno sedmim trenerom u povijesti KK Zadar s osvojenom Kup titulom, a šestim u Kupu Krešimira Ćosića (Jusup, Burić, Jugo, Vanjak, Popović, Lokin – Kup Jugoslavije). Također, omiško finale je prilika Zadru da se prometne u najuspješniji klub u ovom natjecanju jer bi s pobjedom nad Splitom stigli do osme titule, i tako iza sebe ostavili Cibonu i Cedevitu na sedam naslova.




»Ove godine će to biti jako čudno jer nema publike, a primjer može biti utakmica protiv Cibone gdje smo više puta bili na desetak razlike i da je bilo naših navijača u dvorani siguran sam da bi nam oni onda pomogli prelomiti utakmicu
Dominik Mavra


Splitu pripala oba dosadašnja finalna dvoboja
Večeras u Omišu dijelit će se po 30. put u nizu pehar pobjednika hrvatskog Kupa koji se od 1998. zove po legendi zadarske i hrvatske košarke, Krešimiru Ćosiću. Zanimljivo da su se u tih 29 odigranih finala tek dvaput našli Zadar i Split koji u današnje omiško finale ulaze s omjerom 2-0 na strani »žutih«. Oba dalmatinska finala datiraju u sad već daleku prošlost, a sigurno se upečatljivijim i pamtljivijim nameće zadnje odigrano 26. veljače 2004. godine, u dvorani Jazine, kada su Splićani »tuširali« dupkom puni hram zadarske košarke, i to košem Roka Lenija Ukića u zadnjoj sekundi. Uz Ukića je u toj utakmici vrlo aktivno sudjelovao i Mateo Kedžo te će obojica i večeras, nakon 17 godina, imati ponovno priliku zaigrati protiv Zadra u finalu Kupa. Prvo dalmatinsko finale Kupa odvilo se u njegovom drugom izdanju 1993. godine u Puli, a tadašnju Slobodnu Dalmaciju je do naslova s klupe prevodio zadarski trener Vlado Vanjak, a najboljim igračem i strijelcem tog finala je proglašen Aramis Naglić koji je zabio 19 poena, koliko su ubacili Emilio Kovačić i Siniša Kelečević u dresu poraženog Zadra.


7. ožujka 1993.
S. DALMACIJA 75 (40)
ZADAR 64 (33)
PULA – Dvorana Doma mladosti. Gledatelja: 2000. Suci: Danko Radić i Zoran Grbac (oba Šibenik).
SLOBODNA DALMACIJA: Vranković 11, Jaman, Čutura 9, Videka, Lovrić, Čizmić 6, Vulić 1, Bukva 4, Mršić 13, Popović 12, Kapov, Naglić 19. Trener: Vlado Vanjak.
ZADAR: Gregov 4, Popović 6, Kelečević 19, Bulić, Šarlija 7, Blažević, Dundov, Mujagić, Kovačić 19, Ridl, Šarić 9. Trener: Ivo Učo Pulanić.


26. veljače 2004.
ZADAR 72
SPLIT CO 74
(20:16, 15:23, 23:13, 14:22)
ZADAR – Dvorana Jazine. Gledatelja: 4000. Suci: Goran Urukalo (Šibenik), Dubravko Muhvić (Karlovac), Srđan Dožai (Zagreb).
ZADAR: Stipčević, Vladović 7, Ivanov, Longin 15, Pestić 3, Kovačić 14, Špralja, Marcelić 16, Dijan, Banić 2, Lalić, Meeks 15. Trener: Danijel Jusup.
SPLIT: Oršulić 12, Kedžo 8, Smith 6, Rančić 17, Ukić 14, Pašalić 8, Vučica, Delić, Kaštropil, Šporar 9, Morić. Trener: Jure Zdovc.


Pobjednici Kupa
1992. SD Split
1993. SD Split
1994. CO Split
1995. Cibona
1996. Cibona
1997. CO Split
1998. Zadar
1999. Cibona
2000. Zadar
2001. Cibona VIP
2002. Cibona VIP
2003. Zadar
2004. Split CO
2005. Zadar
2006. Zadar
2007. Zadar
2008. Zagreb CO
2009. Cibona
2010. Zagreb CO
2011. Zagreb CO
2012. Cedevita
2013. Cibona
2014. Cedevita
2015. Cedevita
2016. Cedevita
2017. Cedevita
2018. Cedevita
2019. Cedevita
2020. Zadar


Skelin: Za mene je moja momčad najbolja
Koliko su finalne utakmice osjetljive za svaku momčad potvrdit će i vojnička metoda »podizanja borbenog morala« koju je provukao trener Splita kroz svoju najavu finala. Ivica Skelin kao i kolega mu Mršić na protivničkoj klupi vrlo dobro zna da psihološka priprema donosi taj jezičac na vagi u ovakvim tipovima utakmica.
– Za mene je moja momčad najbolja. Ma, kad igramo protiv bilo koga moji igrači za mene su najbolji. Puno bi značio trofej, mi koji smo djeca Gripa, sanjali smo i sanjamo ovakve trenutke. Idemo zaustaviti Zadrovu tranziciju, zaustaviti Onuakua i kontrolirati skok, a uz sve to trebat će nam dobra obrana picka u obrani. Imamo igrače koji znaju osvajati trofeje jer i Ukić i Kedžo su bili u momčadi kada smo uzeli Kup prije 17 godina – kazao je Skelin.