Kazalište slijepih i slabovidnih izvodi "Jučer sam se sjetio plave"

Slika korisnika valentinam
Humanitarna predstava u Kazališta lutaka Zadar
Navedenom predstavom Liga protiv raka Zadar će prikupljati donacije za potrebe slijepih i slabovidnih Zadarske županije, ali i ukazati na to da bolest ne bira organ kojeg napada pa tako ni oči nisu od nje pošteđene
JAS/RAS
Predstavu izvodi Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život

Ove godine obilježava se po 10. put Svjetski tjedan glaukoma u Republici Hrvatskoj. U cijelom nizu događanja Liga protiv raka Zadar uključila se i pozvala u goste Kazalište slijepih i slabovidnih Novi život, koje će večeras u 19.00 sati u maloj dvorani Kazališta lutaka Zadar izvesti predstavu "Jučer sam se sjetio plave".

Navedenom predstavom Liga protiv raka Zadar će prikupljati donacije za potrebe slijepih i slabovidnih Zadarske županije, ali i ukazati na to da bolest ne bira organ kojeg napada pa tako ni oči nisu od nje pošteđene.

Ova predstava realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu ,a njeni izvođači su:

Preporučena donacija od 30 kn.

Udruga za glaukom će navedena sredstva utrošiti u svrhu edukacije pacijenta o primjeni terapije.

Autorica teksta i redateljica je Petra Radin; pokret i koreografiju potpisuje Staša Zurovac; kostimograf je Katarina Radošević Galić, scenograf Mario Mišković. Oblikovanje svjetla radi Nenad Lalović, a glazbu potpisuje Saša Miočić. Tekst koji govori Vojin Perić uz Pink Floyd - napisao je sam Vojin Perić. Dječji glas: Rita Miočić. Vizualni identitet predstave: KUNA ZLATICA

Izvode: Dajana Biondić, Suzana Bliznac, Milenko Zeko, Vojin Perić i Lovro Mašković.

Inspicijent je David Čavara, a za tehničku podršku zaduženi Tea Bešić, Nenad Lalović i Branko Ostojić.

Premijera je bila održana 27.02.2015.

Predstava Jučer sam se sjetio plave realizirana je tijekom 2014. i 2015. godine u Zagrebu, a financirana je sredstvima Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Slijep kao plavo

Što je sljepoća? Fizičko obesvjetljenje i svijet u kojem boje poprimaju sinestezijske oblike stvarajući poseban „kolorit“, ili buljenje zdravih očiju i ne-prepoznavanje drugih i drugačijih. Ona fizička i najčešće „gledana“, najgora je onima kojima se dogodila, no ona druga, ona koja se ne vidi, a zasljepljuje svojim „gledištima“, razboljeva sve oko sebe i uvodi nas u mrak kroz koji ni sunce nema nikakvih šansi.

Ova predstava je mala, ljupka prolaznica kroz vaše živote, izazovno odjevena da se okrenete za njom, ljubopitljiva i šarena pogleda, kako bi ste sat i nešto očijukali sa općom dušom. Ona nema potrebe za ljubakanjem, s jeftinim i jednotrenutnim ispreplitanjem prstiju, nema poriva da vas „uštine za obraščić“ i probudi vam lažnu nadu u ljubav na prvi dodir, ona je kompozicija svih nas skupa, zagrljenih u Kazalište slijepih i slabovidnih „Novi život“, nas kojima je žao svih koji nas sažaljevaju, nas koji dobro vidimo kako nas ne-gledaju i prave od nas kasicu za milodare, a mjesta u dvorani ostavljaju praznima, jer nismo dostojni biti kazalištem.

Razbijanje predrasuda

- Bezobrazna je ta mala prolaznica, - mislite vi, - kako se usuđuje tako besramno razbijati predrasude i istiniti nam se u lice??? Ali vjerujte nam, nije, ona je iskreni mi, koji vas sve volimo i trebamo, koji vas sve pozivamo u uzajamnost, u igru i da smo jednaki!

Jedan po jedan, kupujete kartu i dolazite k nama sa različitim očekivanjima, grupica po grupica zalijeva nas smijehom, zviždukom i pljeskom, a mi! Čekamo vodopad, priželjkujemo spontani razgovor, negdje u tramvaju ili u čekaonici… „Jučer sam gledala kazalište“… „Glumci su bili doista uigrani“!!! „Ljubavi, idemo proslaviti Valentinovo, Kazalište slijepih daje nešto ljubavno!“

Eto, to bi mi… da smo vi! Da smo svi! Da nam zvuci i boje, da nam dodiri i mirisi zapletu slučajnosti u život i da smo zajedno kao plavo u nebu i moru, kao ružičasto u djetinjstvu i proljeću, kao romantični jastuk za svesan u d-molu, napisao je o ovoj predstavi Vojin Perić. (zl)

 

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno