Goleš: Titulu branim u Zadru

Donatov grad u liku Marina Goleša dobio je dvostruki svjetski naslov u teškoj kategoriji. U švicarskom Cuhru zadarski teškaš je nokautom u drugoj rundi svladao Crnogorca Ratka Draškovića i tako došao do dva zlatna pojasa kao interkontinentalni WPBO i internacionalni WBF prvak. Ovo je sedmi profesionalni uspjeh u nizu Goleša, od čega čak šest nokautom, a sigurno će mu ovaj s Crnogorcem ostati i u najljepšem sjećanju, jer je došao do cilja zacrtanog još početkom prošle godine. Sam meč je po Golešovim riječima bio vrlo neizvjestan do te druge runde koja je bila više nego kobna za Draškovića.
– Opušteno sam ušao u meč iako je bio veliki ulog, nisam osjećao nikakav pritisak. Znao sam da neće biti puno prilike pa sam se odlučio na čekanje protivnikove pogreške i, srećom, uspio sam tu njegovu pogrešku isprovocirati koja se na kraju pokazala dovoljnom da nokautom završim borbu. Kako je Drašković teži i stariji od mene, pokušavao sam cijelo vrijeme direktima u glavu kako bi uspio otvoriti njegov trbušni dio i u jednom trenutku u drugoj rundi uspio sam ga iznenaditi desnim krošeom u jetru što je dovelo do toga da se ubrzo našao na podu – kazat će Goleš nakon meča u kojem je došao do dva svjetska naslova, a kako sam kaže, cilj mu je u roku od šest mjeseci obraniti netom osvojenu titulu. Kao prvak ima pravo birati mjesto održavanje borbe, a za to kod njega nema nikakve dvojbe, u igri je samo Zadar.
– Završio je taj ciklus od sedam borbi preko kojih sam stigao do toliko željenog cilja. Bilo je teško u posljednjih godinu i pol dana, ali uspio sam sve borbe proći bez nekih velikih problema te je došao i taj pojas koji sam toliko sanjao. Sada mi ostaje čekati izazivača s kojim se, naravno, trebam boriti u Zadru. Želja mi je dovesti u Zadar pravi boksački meč i bilo bi najljepše za mene da uspijem obraniti naslov u svojem gradu.
Na Golešovim borbama uvijek se pojavljuje njegova vjerna skupinica navijača, a nakon osvajanja pojasa u Švicarskoj planiran je bio doček na Narodnom trgu. Ipak na kraju sav ceremonijal dočeka prebačen je u cafe bar Mango u Diklu gdje se slavilo dugo u nedjeljnu noć.
– Bila je odlična atmosfera još u Švicarskoj gdje se natiskalo 600 ljudi u lijepoj baroknoj dvoranici u kojoj je bilo dosta mojih navijača. Doček je bio nešto posebno, iako nije bio na trgu, skupili su se svi moji najbliži i priredili mi veliku feštu. Ne postaje se svjetskim prvakom svaki dan – s oduševljenem će Goleš koji nije propustio zahvaliti svom stručnom timu za ovaj povijesni uspjeh hrvatskog boksa.
– Mukotrpan rad se na kraju isplatio. Za to su, naravno, vrlo zaslužni moji treneri Dragan Vidaić, Robi Modrić, Davor Dujić i posebno Šimi Tomaševiću koji me odlično fizički pripremio – za kraj je kazao Goleš.

 PETI HRVAT SA SVJETSKIM NASLOVOM

Uspjeh Marina Goleša dobiva još veću težinu kad se malo pročešlja po povijesti i uoči da se svjetskom titulom može pohvaliti još tek četvero Hrvata, a osmorica uz Goleša su uopće dobili priliku za tako nešto. Prvo je to pošlo za rukom Hrvatu iz Pittsburgha, Ferdinandu Živiću, u velter kategoriji daleke 1948. godine. Za 30 godina točnije 1978. Mate Parlov je u teškoj kategoriji došao do svjetskog naslova, a u novijoj povijesti svjetskim pojasom su se ogrnuli Stjepan Božić u supersrednjoj 2005. i u poluteškoj kategoriji Stipe Drviš 2007. godine. Golešov je ujedno peti hrvatski svjetski boksački prvak iako je danas u boksu teško uspoređivati naslove u moru postojećih federacija, njegov uspjeh je prava rijetkost i zaslužuje svaku pohvalu.