Hrvatska ne zna pošto Ina kupuje naftu

Nitko iz Hrvatske nema uvida po kojoj cijeni Ina kupuje naftu, jer članovi uprave, više ne mogu dobiti pismene detalje toga posla, kazao je Davor Majer

Članovi uprave Ine ne znaju pošto tvrtka kupuje naftu i derivate. To je detalj kojim je član uprave Ine Davor Majer, svjedok optužbe na suđenju Ivi Sanaderu, jučer ilustrirao koliko su izmjene dioničkog ugovora o Ini iz 2009. štetne za Hrvatsku, na što je obrana uzvratila ocjenom da je njegovo svjedočenje “tendenciozno i kontradiktorno”.
Majer, vladin član uprave Ine od veljače prošle godine, svjedočio je oko četiri sata. Iscrpno je objasnio postojeći model upravljanja tvrtkom, ustvrdivši kako “ne zna da takav model postoji u ijednoj drugoj tvrtki u Hrvatskoj”. “Upravljanje Inom neuobičajeno je za sustav korporativnoga upravljanja u Hrvatskoj”, ustvrdio je bivši menadžer Exon Mobilea za jugoistočnu Europu te bivši direktor u OMV-u i Tifonu. Majer je ustvrdio da članovi šesteročlane uprave Ine “i vlastitom imovinom odgovaraju za poslovanje poduzeća, ali njime operativno ne upravljaju”. To čine izvršni direktori, koji bi, po hijerarhijskoj vertikali, trebali biti podređeni članovima uprave. Uprava, štoviše, često nema uvid u odluke izvršnih direktora. Članovi koje u upravu imenuje hrvatska vlada dodatno su uskraćeni za mogućnosti odlučivanja, tvrdi Majer. Tri člana uprave imenuje MOL, tri hrvatska vlada. Odlučuje se običnom većinom, ali kada su glasovi podjednako podijeljeni, odlučuje glas predsjednika uprave, kojega imenuje MOL.
Ponižavanje Hrvata
Majer je objasnio da je takav sustav posljedica dokumenta zvanog LODO, Lista za donošenje odluka, koji je usvojila prethodna uprava Ine. Prema Majeru, LODO je posljedica ugovora o izmjenama i dopunama dioničkoga ugovora s MOL-om iz 2009, koji je predmet optužnice protiv Ive Sanadera. “LODO je uzrokovao da Inom ne upravlja uprava, nego predsjednik uprave uz pomoć izvršnih direktora, pod operativnom kontrolom MOL-a”. Izvršne direktore postavlja uprava Ine. Posljedica takvoga sustava, tvrdi Majer, jest da Hrvatska nema izravnih ovlasti u tvrtki, nego može samo “predlagati primjedbe”, a da je “razvoj kompanije pod kontrolom MOL-a”. “Nemamo veto niti možemo zaustaviti odluke protivne hrvatskim interesima”, tvrdi Majer.
Odgovarajući na kratka i jasna pitanja tužiteljice Vanje Marušić, iznio je primjer obespravljenosti hrvatskih članova uprave Ine. Oni, naime, ne znaju po kojoj cijeni Ina kupuje naftu i derivate. A od 2010. kupuje je od samo jednog dobavljača – Molove tvrtke Mol trade. Nitko iz Hrvatske nema uvida u to kako i po kojoj cijeni Ina kupuje naftu, jer su izvršni direktori odlučili da njihovi nadređeni, članovi uprave, više ne mogu dobiti pismene detalje toga posla, kazao je Majer. Hrvatski članovi uprave tražili su podatke, ali im je ponuđeno da ih samo pregledaju u jednoj sobi, što su odbili, jer to nisu dovoljni uvjeti za opsežnu analizu, ali su i ponižavajući za članove uprave Ine. Vrijednost kupnje nafte i derivata Majer je opisao tvrdnjom da “nijedna druga aktivnost Ine nije toliko velika”. Prošle godine taj je posao iznosio “40 – 45 posto ukupnog poslovanja kompanije”, odnosno oko 2,5 milijarde od 5,5 milijardi dolara ukupnoga prihoda Ine.
Zaostajanje kompanije
Majer je ustvrdio da postojeći način upravljanja Inu pretvara u “tvrtku kćer MOL-a”, “a sada je već dio MOL grupe”. Odjel za strategiju, primjerice, ukinut je nakon što je 2009. izmijenjen dionički ugovor, a “neoubičajeno da je tvrtka poput Ine nema odjel za strategiju”. Po njegovim riječima, MOL nije ispunio odredbe dvaju dioničkih ugovora, iz 2003. i iz 2009, da će modernizirati rafinerije i benzinske crpke. Završena je samo prva od dvije faze modernizacije rafinerije u Rijeci, modernizacija u Sisku nije ni počela, dok je obnovljeno samo oko 40 posto crpki. “Posljedica je da Ina ne drži korak s konkurencijom i nije na vrijeme mogla uvesti gorivo prema EU standardima, zbog čega je zaostajala u regiji, naročito u Sloveniji”, ustvrdio je Majer.
Sanaderov branitelj Čedo Prodanović Majerov je iskaz nazvao “tendencioznim i kontradiktornim”. “Iskaz zaobilazi notornu činjenicu da je ovaj način upravljanja Inom posljedica činjenice da MOL ima više dionica od Hrvatske”, kazao je. Iskaz je kontradiktoran zato što Sanaderu predbacuje i odgovornost za kršenje ugovora koji je Sanaderova vlada, navodno, sklopila kao štetan. “Paradoksalno je da smo od inkriminacije za veleizdajnički ugovor sada došli do optužbi za nepoštovanje istog tog ugovora”, kazao je Prodanović. Suđenje se nastavlja danas iskazom još jednoga člana uprave Ine, Ivana Krešića.

 SANADEROV SMIJEH

Optuženik se povremeno smijao tijekom Majerova svjedočenja. Predsjednik sudskoga vijeća Ivan Turudić jednom ga je opomenuo, nakon što mu je Sanader upao u riječ rekavši da jedna primjedba svjedoka nije uvrštena u zapisnik. “Dajte primjedbu na zapisnik, ali nemojte ovako upadati, naročito ne optuženik”, kazao je Turudić Sanaderovim odvjetnicima Jadranki Sloković i Čedi Prodanoviću, koji su potvrdili Sanaderovu tvrdnju a da im Turudić nije dao riječ.

 UDVOSTRUČENA PLAĆA

U lipnju prošle godine tri su hrvatska člana uprave Ine – Niko Dalić, suprug bivše ministrice financija Martine Dalić, nekadašnji direktor rafinerije Rijeka Ivan Krešić i Davor Mayer, nekadašnji član uprave Tifona, uz blagoslov nadzornog odbora Ine, na čelu koje se nalazi predstavnik Vlade, Davor Štern – isposlovala sebi dvostruko veću mjesečnu plaću, od 130 tisuća kuna bruto! Prvotnim ugovorima, iz veljače prošle godine, bruto plaća im je iznosila 62 tisuće kuna, no već u lipnju, aneksom ugovora, iznos je povećan na 130 tisuća. Kako stoji u aneksu ugovora između uprave, koju bira Vlada, i nadzornog odbora, trojac ima pravo i na bonus od 372.000 kuna te još sedam tisuća kuna za parking, kao i pravo na korištenje luksuznih automobila, karticu za reprezentativne troškove cateringa i ostalo, sve s rokom trajanja do 2015. godine, dokad im u Ini traje i mandat.