Nije rudnik operacijska sala

TEŠKA DRAMA MLADE MAJKE SPLIĆANKE
Prilog je na Novoj tv, a radi se o ugostiteljskim objektima na splitskom Žnjanu. Iskreno, baš me briga što će s njima biti, nikada tamo nisam bio, a nekako je nelogično da, ako dođem u jedan tako povijesno važan grad kao što je Split, umjesto na Peristil, Rivu ili u Podrume idem u neke kafiće izvan grada. To je kao da dođe netko u posjet Zadru, a vi ga odvedete na Kolovare u montažni kafić. Ali dobro. Recimo da je Splićanima to važno jer oni trebaju negdje izaći, okupati se i sl. Kafića tamo trenutno nema jer su ih srušili, a sada namjeravaju graditi nove i zato je anketa provedena među slučajnim prolaznicima. Jednima je super i ovako, drugi bi kafenisali, a mene je na ovo pisanje potaknula jedna gospođa koja je bila u društvu dvoje male djece, a koja je rekla da joj kafići jako nedostaju jer nema dječjih igraonica gdje bi se njena djeca igrala, a ovako je samo pusta plaža i more što očigledno ne zadovoljava njene kriterije kada su ovakve stvari u pitanju.
Da se odmah razumijemo. Zašto su ovakve destinacije popularne? Nije tu važno more, sunce svježi zrak ili neka slična trivijalnost. Ne! Najvažnije je da se do toga mjesta može doći automobilom, po mogućnosti tako da ga vidi što više ljudi, da vide kako ste važni i kako ste uspjeli u životu. Navedena gospođa je nezadovoljna jer sada nema sadržaja ni igraonica. Moram priznati da me neobično vesele mame i tate koji u nedjeljni izlazak idu da bi se djeca nadisala svježeg zraka i malo poigrala na suncu pa onda lijepo sjednu u birtiju, zapale cigaretu i vode pametne razgovore sa sebi sličnim ljudima. A, kada se djeca umore od igraonice, onda lijepo sjednu s roditeljima, piju sokove u kojima se nalazi pola kile šećera i raznih kemija i igraju se s mobitelima. To je vjerojatno ono što ovoj mami nedostaje. Kakve veze ima more, sunce, friški zrak i ostale gluposti. Dajte nam parkiralište, kavicu, cigaretu i društvo za razgovor i to je to. Sve treba betonirati, stabla (kao što se to sustavno, bez pameti radi u Zadru) posjeći, djeci u ruke mobitele i postigli smo savršenstvo kakvo su tražile generacije ljudi prije nas.

TEŠKA DRAMA TJERANJA U MIROVINU ONIH KOJI SU U NAJBOLJIM GODINAMA
Prije nekoliko tjedana u ovoj smo cijenjenoj kolumni spomenuli nelogičnost i nepravdu naneseno prof. Paladinu kojega su elegantno odstranili iz zdravstvenog sustava i potjerali u mirovinu, a Stanković je shvatio da je stvar alarmantna i pozvao čovjeka u svoju emisiju. Gledajući prof. Paladina, stječe se dojam da to nije čovjek od puno riječi, ne možete ga zamisliti kako se u sabornici svađa s političkim neistomišljenicima, ali ga zato vrlo lako možete zamisliti kako spašava ljudske živote i kako nakon uspješno obavljene operacije strpljivo pacijentu objašnjava što i kako. Neću se sada ponavljati, ali veliki sam pristalica toga da ljudi koji su sposobni i korektni, a osjećaju se još sposobnim za posao, nastave svoj radni vijek i tako pomognu ljudima. U stvari, upravo je nevjerojatno da se u isti koš stavlja netko tko se za svoj posao školovao par godina i cijeli radni vijek proveo na nekim manufakturnim strojevima, s nekim tko je spasitelj ljudskih života, tko se cijeli život stručno usavršavao i učio, i tko bi to mogao raditi još 5-6-10 godina.
Jedan komentar gledatelja na ovu emisiju sve govori: „kako to nije jasno da nije isto raditi u rudniku (što kaže i sam Paladino) i u operacionoj sali. Neki su ljudi u penziji od prvog dana
zaposlenja i stječu svoje penzije na parazitski način“ (kraj citata). Najbolje je od svega to što stalno naričemo kako nemamo liječnika, kako nam oni u najboljim godinama odlaze vani i kako uskoro neće imati tko baviti se s pacijentima. Sličan primjer imamo i u Zadru gdje je nam ovih dana u mirovinu odlaze liječnici koji su vrhunski stručnjaci i koji bi mogli još neko vrijeme pomoći svojim znanjem i iskustvom. Što se tiče samoga Paladina, nakon ove emisije jasno je o kakvoj se vrsti čovjeka radi pa ćemo ovo završiti citirajući njega samoga: „Ja sam to radio zbog onih koji bi mi doveli bolesno dijete, ženu ili majku. Ja sam to radio za dušu.“ Pametnom dosta, dodao bih ja.