U DOBRU I ZLU Bračne drugove uvijek se potiče na oprost i ponovno uspostavljanje zajedničkog života

Slika korisnika mkvanja
Kada ne mogu zajedno vjernici se obraćaju crkvenom sudu
U slučaju da zajednički život potraje tek jednu ili dvije godine dana i da već tada zbog teških svađa, prijevara, droge i slično dolazi do civilne rastave, razumno je pitati se jesu li te osobe uopće valjano sklopile ženidbu, obzirom da se radi o jednoj od temeljnih opcija u životu gdje se podrazumijeva vjernost sve do smrti, don Marin Batur
U Zadru na dva i pol sklopljena braka dolazi jedan razvod, od kojih se samo zanemariv broj provede i crkveni razvod

Na crkveni sud u Zadarskoj nadbiskupiji godišnje stigne oko  dvadesetak tužbi radi proglašenja ništavnosti ženidbe. Podižu ih vjernici  nakon propalog braka kako bi regulirali svoj status u Katoličkoj crkvi, a  najčešće kada se žele vjenčati s drugom osobom s kojom skladno žive,  no s drugom osobom pritom žive u teškom grijehu, zbog čega ne mogu  primati sakramente niti kumovati. Sam postupak razilaženja vjernika  pred Crkvenim sudom, nakon što njihov zajednički život nije više moguć, odnosno proglašenje ništavnosti ženidbe, nalik je rastavi braka na  svjetovnom sudu, no postoje i brojne različitosti. Upravo o tome razgovarali smo s don Marinom Baturom, jednim od crkvenih sudaca Nadbiskupijskog suda u Zadru, koji nam je kazao kako se u pravilu većina podnesenih tužbi rješava u korist ništavosti ženidbe, odnosno da osobe nisu  valjano sklopile ženidbu.

Stanje teškoga grijeha

- Vjernici se javljaju nakon određenog perioda u svom životu kada  steknu mir nakon propalog braka ili se žele vjenčati s osobom s kojom  sada skladno žive. Budući da način života kao muž i žena s osobom koja  nije zakoniti suprug predstavlja stanje teškoga grijeha, osobe koje žele  primati sakramente - Ispovijed i Pričest te kumovati na krštenju i krizmi,  trebaju regulirati svoj status u Katoličkoj Crkvi. Eventualnim proglašenjem ništavosti njihove propale ženidbe stekli bi mogućnost  vjenčanja s osobom s kojom redovito u civilnom braku žive i tako  pred  Bogom postali muž i žena, pa njihov način života više ne bi bio neregularan.

Možete li nam pojasniti samu proceduru, odnosno tko i gdje može  predati tužbu te tko čini Crkveni sud, sudjeluje u odlučivanju i  slično?

- Postoje okolnosti kada se muž i žena suočavaju s nepopravljivim raspadom bračnog zajedništva. U takvim situacijama vjernici mogu biti  pred dvojbom ili čak uvjereni u ništavost svoje ženidbe. Tada je moguće  pred nadležnim crkvenim sudom pokrenuti parnicu za proglašenje  ništavnosti ženidbe. Ovaj sudski proces želi utvrditi je li  ženidba između  određenih osoba bila valjano sklopljena ili nije. U svakodnevnom govoru  koristi se izraz „poništenje ženidbe“, koji je pogrešan. Sud ne poništava  ženidbu, već presudom proglašava postoji  li ona  ili ne postoji, jesu li  određene osobe pred Bogom muž i žena ili nisu. U konkretnoj situaciji  vjernici se najprije trebaju obratiti svojem župniku ili kojem drugom prikladnom svećeniku za potrebne savjete glede pokretanja ovog postupka.  Pri Nadbiskupijskom sudu u Zadru vjernici imaju mogućnost susreta sa  službenim odvjetnikom koji pomaže razjašnjavanju situacije, utvrđivanju razloga ništavnosti ženidbe, sastavljanju tužbe i drugim potrebnim  savjetima.  Sam postupak formalno započinje slanjem tužbe u kojoj vjernici izlažu problematiku svoje bračne situacije te razloge zbog kojih  smatraju da njihova ženidba nije valjano sklopljena. Sudski vikar nakon  što primi tužbu odlukom uspostavlja sudsko vijeće te stranke i njihove  svjedoke poziva na potrebna saslušanja. Kada istražni postupak završi  svatko od troje sudaca donosi mišljenje u odnosu na tužbu i tako se  većinom glasova, 2:1 ili jednoglasno, donosi presuda u korist valjanosti  ili ništavosti ženidbe.

Tko još sudjeluje ili može sudjelovati u postupku osim troje sudaca?

Odluka se donosi većinom glasova

- Osim troje sudaca, nužna je i funkcija branitelja ženidbene veze koji  je zadužen djelovati u korist valjanosti ženidbe. Budući da se radi o svetom vezu, Crkva određuje tu funkciju kako bi se argumenti za ništavost  ili valjanost ženidbe što bolje izoštrili i da bi sud mogao donijeti pravednu presudu. U parnicama gdje postoje psihičke poteškoće bračnih drugova sud se može obratiti psihijatru ili psihologu za njihovu stručnu pomoć. Tada sudski vještak iz pozicije svoje struke, na temelju dokaza prikupljenih u istražnom postupku, procjenjuje stanje osoba u vrijeme  sklapanja ženidbe, što crkvenim sucima olakšava shvaćanje njihove situacije i pomaže razbistriti problem.

Koje razloge ovaj sud smatra opravdanima za proglašenje ništavnosti ženidbe, a koji su neprihvatljivi?

- Tri su bitna elementa za valjanost ženidbe; pravna sposobnost osoba  koje sklapaju ženidbu, davanje valjane privole od strane oboje ženidbenih drugova i obdržavanje kanonskog oblika za sklapanje ženidbe, koji je  određen od strane Crkve. Sve elemente supstantivnog ženidbenog prava  Katoličke Crkve bilo bi preopširno iznositi u jednom članku. Ono što je  za vjernike bitno jest znati iskreno prikazati svoju tešku situaciju, a  stručne osobe će znati kako to postaviti u pravne okvire. Obzirom na slabo poznavanje stručne materije među vjernicima, bilo bi dobro kada bi  župnici po župama organizirali prigodna događanja i susrete u kojima bi  se vjernicima podrobnije iznijela ova problematika. Uputno je i da se  vjernici osobno jave svojem župniku kada se suoče s teškim ženidbenim  situacijama i kroz razgovor potraže potrebne savjete i upute glede ovog  postupka i materije.

Afektivna nezrelost

Jedan od klasičnih razloga ništavnosti ženidbe jest nesposobnost za  davanje privole zbog teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim  pravima i dužnostima, što ih treba uzajamno predavati i primati. Sposobnost prosuđivanja može ograničiti psihološka nezrelost, afektivna  nezrelost i manjak unutarnje slobode. Afektivna nezrelost, primjerice,  priječi uspostavu međupersonalnih odnosa. Tada osobe imaju pretjeranu potrebu zaštite, previše su ovisni o roditeljima, usmjereni su prema  vlastitoj osobi (egocentričnost, narcisoidnost...) i nisu dovoljno samostalni. Zbog takve situacije dolaze do stanja nesigurnosti, ravnodušnosti,  depresije, nemira, nestalni su u prosudbama i odlukama itd. U vremenu  prije sklapanja ženidbe osobe koje nisu bile sposobne za davanje privole  često prekidaju veze, nisu odgovorne u svojim građanskim dužnostima,  pokazuju nezrela ponašanja, upadaju u ovisnost o kocki, drogi, alkoholu,  itd.

U slučaju da zajednički život potraje tek jednu ili dvije godine dana i  da već tada zbog teških svađa, prijevara, droge i sličnog dolazi do civilne  rastave, razumno je pitati se jesu li  te osobe uopće valjano sklopile  ženidbu, obzirom da se radi o jednoj od temeljnih opcija u životu gdje se  podrazumijeva vjernost sve do smrti. Valja naglasiti da propala ženidba  nije isto što i ništavna ženidba. Netko može uništiti svoj brak nevjerom  ili alkoholom, ali to još ne znači da je valjanost ženidbe došla u pitanje.  Bračne drugove uvijek se potiče na oprost i ponovno uspostavljanje zajedničkog života, osobito ako su rođena djeca.

Zbog čega je oformljen Nadbiskupski sud u Zadru?

- Ideal je da svaka biskupija ima crkveni sud koji bi rješavao ženidbene  parnice. Dosta je samih predmeta i kada bi se postupci odvijali samo na  nekoliko mjesta u državi, vjernici bi predugo čekali na rješavanje svoje  situacije. Također, bitna je i sama blizina crkvenih službenika vjernicima  i njihovim svjedocima. Ne bi bilo praktično da zbog saslušanja na sudu  osobe moraju putovati cijeli dan.

Što bi vjernici prije ženidbe trebali znati kako bi njihov zajednički  život bio uspješan?

- Obzirom na teške situacije u kojima se ženidbeni drugovi nalaze i  zbog kojih traže asistenciju crkvenih sudova, očito je pitanje slabe priprave za ženidbu. Bilo bi dobro kada sama priprava ne bi bila svedena na  zaručnički tečaj i razgovor sa župnikom neposredno pred samo  vjenčanje. Vjernici u otajstvo ženidbe i osnove svoje vjere trebaju ući prije samog vjenčanja. Potrebni su dublji pastoralni pristupi i angažman od  strane župnika te kroz godinu prije samog vjenčanja osmisliti susrete sa  zaručnicima, gdje će im sve ovo biti pobliže objašnjeno. Tada će zaručnici u ženidbu ulaziti jasnije, čišćeg pogleda, bit će slobodniji od mogućnih pritisaka, kao što je primjerice neplanirana trudnoća. Crkveni sudovi će zbog dobra vjernika asistirati u njihovim teškim životnim situacijama te uz profesionalnost i brzinu odvijanja samih postupaka čuvati  božansku istinu o nerazrješivosti ženidbe.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno