PROZOR U PROŠLOST Čuva singericu koja je »skrojila« uspomenu na hrabru i poduzetnu baku

Neke su stvari možda samo stvari. A neke stvari nose takvu bezvremensku priču da postaju puno više od toga. Na katu jedne zadarske kuće stoji stara Singer šivaća mašina, koja je među prvim singericama kupljena na ovim prostorima. Prim.dr.sc. Željka Škunca čuva ovu singericu kao nijemog svjedoka davne priče o jednoj hrabroj i poduzetnoj ženi. S tom je singericom Željkina baka prehranila sebe i svog sina, Željkina oca.

Završila talijansku gimnaziju, upisala tečaj šivanja
Singerica čuva priču o ženi koja se prije svih zakona, udruga i inicijativa za pomoć ženi i u vrijeme kad je razvod bio potpuno nepojmljiva stvar, odlučila upravo na jedan takav korak.
– Moja baka, Krunoslava Nekić udala se za mog djeda u Korlat (Benkovac). I baka i djed su bili iz bogatih obitelji, a ona je, kao i sva njena braća, završila školu u Zadru. Braća su joj radila kao učitelji. S druge strane, moj pradjed djedov otac, je bio zemljoposjednik, te je djed mogao studirati u Beču, a nakon studija je podučavao francuski i talijanski jezik na Preparandiji u Zadru. Preparandija je bila smještena u zgradi u kojoj je kasnije bila Tvornica duhana, u Arbanasima. No, moj djed i baka se nisu slagali i to je dovelo do rastave. Baka se vratila nazad u rodnu kuću u Jasenice i nastavila živjeti kao i ranije sa svojima. A to je značilo – uvijek kuća puna gostiju, puno prijatelja, išlo se u lov. U kući je uvijek bila živost i veselje, provodio se lagodan i veseo život. Uvijek se nešto kuhalo i jelo, moja je baka pripremala raznovrsna jela, kolače, priča prim.dr.sc. Željka Škunca.
Baka je bila obrazovana i poduzetna. Završila je talijansku gimnaziju u Zadru, upisala tečaj šivanja u Novigradu i kupila šivaću mašinu. Tečaj se održao 1926. godine u organizaciji Društva za prodaju Singer šivaćih strojeva u Novigradu, rodnom mjestu bakine majke, Željkine prabake, Marije Radošević udane Nekić.

Blago obitelji koje ostaje potomcima
Mašina je radila punom parom, baka Kruna je sa šivanjem prehranjivala sebe i svog sina.
– Kad je otac trebao krenuti u školu, 1930. godine, baka se preselila s njime u Šibenik jer nije htjela da on ide u školu pod Italijom. Bila je spretna i poduzetna, i dosjetila se od čega će živjeti. Iznajmila je jedan veliki stan, uzela u podnajam podstanare, njima je kuhala obroke i šivala, te je od toga živjela. Baka je bila jako moderna i zanimljiva žena. Kao vrlo dragu uspomenu na nju, ali i nešto vrlo vrijedno i korisno, čuvam i njezino posuđe, te kuharicu, koju je rukom napisala. Tu su recepti za original Sacher tortu. Radila je pusele – puslice od bjelanjaka, sama je radila šampanjac, koji Talijani zovu Prosecco, tu je i recept za poznate londenere… Sve to, a posebno Singer mašina ostaje kao blago u mojoj obitelji, ostaje mojim potomcima i ne namjeravamo to prodati, govori prim.dr.sc. Škunca te nastavlja dalje priču o baki.
Baka Kruna je tako živjela sa svojim sinom u Šibeniku sve do početka rata 1939. godine. Tada se vraća nazad u Jasenice i Maslenicu, tamo su ona i njeni roditelji, 4 brata i još 2 sestre živjeli u dvije kuće. Bila je nestašica pa je baka skidala zavjese sa prozora i šivala za žene u selu suknje i haljine. Nažalost, baka se dosta mlada razbolila i umrla 1948. godine, a ubrzo nakon nje je umro i moj djed, oboje prije no što sam se ja rodila. No, ovako čuvam uspomene na njih, kaže prim.dr.sc. Škunca.
Iako nije osobno zainteresirana za šivanje, mašina i dalje radi, a prim.dr.sc.Škunca je ponosno čuva, kao i sve bakine stvari.
– Bakina životna priča i posebna osobnost svima nama u obitelji je i dan danas inspiracija, zaključuje prim.dr.sc. Škunca.
 

Krunin stric bio je Matt Nekić

Cijelu ovu priču čine zanimljivom i rodbinske veze oko prim.dr.sc. Željke Škunca, inače specijalistice interniste i hematologije u Psihijatrijskoj bolnici Ugljan. Naime, brat od njezina pradjeda je bio svećenik Matt Nekić, osnivač Preparandije u Zadru koju su, po uzoru na engleske škole, pohađali samo dječaci. Prije toga je vlč. Nekić bio svećenik u Novigradu od 1866. do 1869. godine.
– Znači, Matt Nekić je bio stric moje bake Krune Nekić, a predavao je hrvatski jezik u talijanskoj Gimnaziji i u Preparandiji na kojoj je kasnije predavao i moj djed. vlč. Matt Nekić koji je bio profesor emeritus i kao cijenjeni građanin pokopan je u arkadama Gradskog groblja u Zadru. Vlč. Matt Nekić je sudjelovao i bio aktivan u Ilirskom pokretu, a jedan od njegovih najpoznatijih prijatelja je Špiro Brusina, s kojim se dopisivao. Osim toga, sestra bake Krune, majka je Nade Livljanić, supruge Ive Livljanića, nekadašnjeg gradonačelnika grada Zadra te veleposlanika u Vatikanu, govori prim.dr.sc. Škunca koja kao dragu uspomenu čuva stare fotografije svoje bake Krune, svog oca, Nade, vlč. Matta Nekića i ostalih svojih predaka, zatim fotografiju tečaja šivanja u Novigradu, te računa od kupnje singerice. Nama ih je ustupila kao prozor u prošlost, da zavirimo u to kako je nekad na ovim prostorima život izgledao…