Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Ide čovjek tamo gdje će mu biti bolje

13.05.2021. 12:30


POKOLJ U ŠKOLI. DIVAN PRILOG ZA SADISTE
Evo opet neke ružne vijesti vezane uz terorizam. A kakve uopće mogu biti takve vijesti nego ružne, osim ako se ne radi o vijestima u kojima saznajemo da su na vrijeme otkrili nekoga prije nego je napravio neki pokolj nevinih ljudi. Čujemo na TV-u da je neki bolesnik u Rusiji ubio neku djecu, ali je zaboravio ono najvažnije, da ubije sebe i to prije nego što je uopće izašao iz kuće i tako spasi svijet od svoje nazočnosti na njemu. Dvije su stvari zanimljive. Prva je spoznaja kako postoje ljudi koji jednostavno uživaju u lošim i krvavim vijestima. Oni to nikada neće priznati, ali činjenica je da oni postoje i da jako vole tuđu nesreću. To su oni koji s užitkom čitaju i slušaju o ubojstvima, mučenjima nasilju, bolestima i da sada ne nabrajam više. Oni koji su čitali knjigu »Obojena ptica« (ili gledali istoimeni film) znaju o čemu govorim. U ovakvim slučajevima, takvima je velika sreća kada se objave i snimci, a pogotovo snimak koji ide uz ovaj događaj. Radi se naime o snimci u kojoj nesretna djeca skaču kroz prozor na trećem katu, nebili se spasili od metaka ove budale. I uzalud je onaj natpis –«Pažnja! Uznemirujući sadržaj«, jer potpuno je jasno kakvom je bolesniku to namijenjeno i tko to može uopće i gledati. Radio sam jedno vrijeme s jednom takvom koja je uživala slušati detalje o tuđoj bolesti, a pogotovo je voljela čitati tuđe nalaze pri čemu je vjerojatno doživljavala višestruke orgazme. Odvratno.
Druga stvar koja je meni upravo nevjerojatna, činjenica je koliko ovakvi likovi vole ubijati djecu. Zašto toliko vole ići u škole, a ne na neka druga mjesta, meni stvarno nije jasno? Ne kažem naravno da postoje mjesta na kojima je zgodno napraviti pokolj, naravno da ne pobogu, ali zašto oni odlaze u škole, a ne na neka puno logičnija mjesta, da ne govorim sada koja jer će me opet optužiti da…? Ustvari znam. Idu tamo gdje se žrtve ne mogu braniti pa i na taj način pokazuju kolike su kukavice.


STRAŠAN PROBLEM, POGUBAN ZA STANJE NACIJE
Već godinama ne pratim nogomet (osim reprezentacije, naravno), a pogotovo ne ove domaće, nazovi klubove. Ipak, ponekad pogledam te sportske stranice na kojima se uvijek jedno te isto piše, a najčešće tko se za koliko para prodao i sl. Ovoga smo tjedna imali veliki skandal jer se neki mladi nogometaš odlučio igrati za njemačku reprezentaciju, a ne za našu, pa se onda zakompliciralo jer se ispostavilo da tu nije sve po pravilniku, pa ovo, pa ono… Uopće ne pratim klupski nogomet jer je poznato da se sve najkvalitetnije skupilo u par najbogatijih klubova, a za reprezentaciju mogu igrati samo oni koji su iz te zemlje. Jest, malo sutra. Po ovome ispada da svatko čija je mama turistički posjetila neku zemlju može dobiti njihovo državljanstvo i igrati za njihovu reprezentaciju. Evo, ovaj konkretan slučaj. Tip se zove Borna Sosa. Kada čujem to ime, prvi se iznerviram zbog imena Borna. Ne znam zašto, ali to ime mi je nekako čudno. Ni muško, ni žensko, pa kao nekako povijesno… A prezime Sosa mi prvo baca na naše Šoše iz Preka, a onda na one prastare viceve o Sosi i Lali (stariji čitatelji znaju na što mislim). Ali, dobro. Pustimo mi moje perverzne misli po pitanju imena i prezimena. Momak je vjerojatno sasvim pristojan i nema veze kako se zove. Dakle, razumio bih da se zove npr. Detlef Schrempf, Claus Kellerman ili tako nekako pa bi rekao da je Nijemac, ali ovaj bi trebao igrati za Njemačku jer je njegova majka, inače Hrvatica, rođena u Njemačkoj.
I što sada? Sada je sve to propalo i izgleda da će on ipak igrati za naše, a naši su na njega kivni jer je htio igrati za njihove i tako to. A što je on uopće kriv? Ide čovjek tamo gdje će mu biti bolje. Razumio bih da je do sada glumio nekog velikog Hrvata, busao se u prsa i sl., kao neki kojima su puna usta hrvatske domovine, pare drže u Švicarskoj, a porez plaćaju u Mauritaniji, ali nije. Pa koliko se mladih ljudi iseljava jer ne vide neku budućnost »na ovim prostorima«, kako se voli nazivati bivša umjetno stvorena državna tvorevina da joj ne spominjem ime sada, a bolje da je i ne spominjem jer me podsjeća na Balkan, a Balkan me, ne znam zašto, podsjeća na cajke, a cajke me, znam zašto, opet podsjećaju na smrad, primitivizam, divljaluk, mržnju, grijeh i propast, a da ne bih još spomenuo i hipokriziju i blasfemiju, nekako je bolje da ovaj tekst privedemo svome logičnom kraju.