Sveta krava

Ne teče med, ali poteklo je mlijeko  zagrebačkim ulicama blokiranim traktorskom revolucijom nezadovoljnih  seljaka. Ta je “rijeka” mlijeka prisilila  Vladu da popusti i dijelom udovolji  zahtjevima seljaka koji su se zainatili i  odlučili u slučaju ignoriranja “kampirati” u metropoli.
Koliko je obezvrijeđena cijena mlijeka pokazali su ogorčeni proizvođači  prolijevajući ga i ne priznajući kako su  sve njihove nevolje proizišle iz prelijevanja globalne mliječne i druge krize u Hrvatsku.
Na žulj im je posebno stao resorni  ministar Božidar Pankretić koji je u  medijima velikodušno nudio svoju ostavku ako bi ona riješila nepregledno  polje seljačkih, odnosno stočarskih i  ratarskih problema. Uzdizanje hrvatskog sela očito je krenulo nizvodno kao  i brojne druge predrecesijske zamisli  vizionarske vlasti.
Iz spomenutog trakrorskog pohoda  na glavni grad nije važno zamijetiti  samo to da su se traktoristi nakon  pregovora prometnuli u pobjednike  ove mehanizirane seljačke bune, nego i  to da su vladajući do zadnjeg trenutka  trenirali živce seljaka. Postavlja se pitanje ako je sada mogla biti postignuta  seljacima zadovoljavajuća otkupna cijena mljijeka od 2,20 kuna po litri,  zašto se to nije dogodilo i prije seljačke  kolone na gradskim ulicama. Izgleda  da je Vlada bolje od upozorenja seljaka čula zaglušujuću buku njihovih traktora.
Osim “umjetnih”,  papirnatih  krava  koje su se vozile u prikolicama poljoprivrednih strojeva sugerirajući nadolazeću propast proizvođača mljijeka, buntovnici su razvili i druge transparentie na kojima su pisali kako su  nakon radnika i studenata na red za  “odstrjel” došli oni. Komunikacija između građana i Vlade postala je štrajkaška, prosvjedna, buntovnička i sudeći po gospodarskoj slici takav način  razgovora mogao bi se nastaviti.
Možda su se Vladini pregovarači  nadali profitirati od razjedinjenosti  seljaka jer je Željko Mavrović s čela  Hrvatskog seljačkog saveza gotovo rekao kako je podignuta samo buna iz  račuuna jer su traktoristi iste osobe  koje su potpisale sada im neizdržive  uvjete poljoprivredne proizvodnje. S  druge, pak, strane Mavrovića su prozvala djeca sela za kvaziekološku proizvodnju. Predsjednik Udruge mljekara  Osječko-baranjske županije Ivica Miketek poručio je mirnom Mavroviću  da se ostavi seljačkih problema. Upornost pobunjenih mljekara na koncu se  ispaltila, a ratari su ostali kratkih rukava.
Uglađeni potpredsjednik Vlade Damir Polančec kazao je prosvjednicima  da je dogovorena zaštitna cijena mlijeka 2,20 kuna po litri, da će se reprogramirati poljoprivredni krediti i  zabraniti uvoz mliječnih prerađevina,  posebno sira. Za cijelo to vrijeme prozvani se Pankretić s navučenom maskom nedužnosti sakrio u mišiju rupu.
Treba bez sumnje pozdraviti dogovor, no Vlada kao da nije svjesna da  je uzmicanjem pred zahtjevima otvorila Pandorinu kutiju jer se nezadovoljstvo ne gomila samo kod seljaka,  a proračunske i kreditne sposobnosti  sve su tanje i manje, izlaz iz krize sve  dalji.
Tek što su lokalni izbori prošli, vlasti  se razbilo o glavu odgađanje problema  i nemoć u primjeni anrtirecesijskih  mjera pa umjesto da su se osjetili  pozitivni pomaci, prema Vladi kreću i  teški ratarski koraci zbog niske otkupne cijene pšenice.
Iako globalna kriza čini svoje, Vlada  što prije mora shvatiti da se recesija  neće moći uvijek izgoniti kao  sveta  krava odgovorna za sve njezine grijehe.