Od crkvenog liturgijskog ruha do svjetske kulturne baštine

Poruka greške

Deprecated function: The each() function is deprecated. This message will be suppressed on further calls u _taxonomy_menu_trails_menu_breadcrumb_alter() (linija 436 od /opt/nginx-1.17.9/htdocs/zadarskilist.hr/sites/all/modules/taxonomy_menu_trails/taxonomy_menu_trails.inc).
Slika korisnika admin
Alenka FESTINI
Vrijedne ruke Pažanki dovele su pašku čipku na listu UNESCO-a pretvorivši je u svjetsku kulturnu baštinu

U Pagu će se od 19. do 22. lipnja 2010. godine održati 1. međunarodni festival čipke koji organiziraju Grad Pag, Turistička zajednica Grada Paga i Udruga čipkarica "Frane Budak". Pokrovitelji festivala su Veleposlanstvo Republike Austrije u RH i Ministarstvo kulture RH, a supokrovitelji Ministarstvo turizma RH, Hrvatska turistička zajednica i Zadarska županija.

Veliki poticaj Gradu Pagu za organizaciju ove manifestacije, upravo u Godini paške čipke, dalo je uvrštenje paške čipke na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine. Ova manifestacija, osim što će okupiti čipke iz Hrvatske, Austrije, Francuske, Češke, Slovačke i Poljske, bit će prilika za dodatnu promociju paške čipke kao kulturnog dobra i kulturne baštine Hrvatske te izrazitog i jedinstvenog suvenira, kako Paga, tako i Hrvatske.

U Registru zaštićenih kulturnih dobara, koji pašku čipku naziva remek djelom kreativnog ljudskog genija piše: "Paška čipka, nematerijalno kulturno dobro, svojom pojavom i ishodištem vezana je za ženski benediktinski samostan Sv. Margarite u Pagu". Poznato je, a to potvrđuju i pismeni zapisi benediktinskog samostana i Zadarskog državnog arhiva, da se u gradu Pagu paška čipka počela raditi još potkraj 15. stoljeća, prije svega, za potrebe crkvenog liturgijskog ruha. U 16. stoljeću benediktinke su krenule organizirano podučavati žene i djevojke šivanju čipke, a nešto kasnije, 1896. godine, škola prerasta u državnu školu. U novijoj povijesti 1906. godine Frane Budak, tadašnji gradonačelnik Paga, utemeljio je Čipkarsku školu, izradu paške čipke koja se kontinuirano radila do 1945. godine, a nakon toga je radila s većim i manjim prekidima. Veliki uspjeh Budaka je što je brinuo o čipkarstvu i učinio puno toga kako bi se ovo remek djelo Paškinja predstavilo u svijetu. Tako je Budak sudjelovao u organizaciji prezentacije paške čipke diljem svijeta, od Budimpešte, Münchena i Pariza do Londona i New Yorka. Spomenimo i povijesni podatak da je Marija Terezija na bečkom dvoru držala pašku čipkaricu koja je šivala čipku za potrebe dvora. Inače, škola paške čipke ponovno je počela kontinuirano djelovati 1994. godine u sklopu Srednje škole Bartula Kašića u Pagu. Uz Čipkarsku školu u očuvanju tradicije paške čipke izuzetnu ulogu ima i Udruga paških čipkarica "Frane Budak" koja je i jedan od organizatora Međunarodnog festivala čipke.

Ne treba zapostaviti činjenicu da se paška čipka održala zahvaljujući generacijama Paškinja, koje su strpljivo učile i šivale ovu rukotvorinu te ju gotovo u izvornom obliku sačuvale.

 NAJSTARIJA ČIPKARICA TONICA DONADIĆ

Danas je u Pagu najstarija čipkarica Tonica Donadić, koja je navršila 91 godinu života i još uvijek spretno šiva čipku.

- Kao i mnoge Paškinje šivanje čipke naučila sam od mame i nane. Bila sam djevojčica kada sam dobila svoj kušin, konac, iglu, napršnjak i škarice. Svoju prvu čipku prodala sam u jedanaestoj godini i to turistima u Pagu. Bila sam presretna, sjećam se da sam od radosti trčala kod oca, koji je radio u vinogradu kako bih mu se pohvalila. Sa šivanjem sam se s godinama usavršavala, jer na koncu pašku čipku nije baš tako jednostavno sašiti, treba puno godina rada kako bi se stekla vještina baratanja iglom i koncem kako bi čipka izgledala lijepo. Naime, čipkarstvo je zapravo moj posao koji radim 80 godina i moj kušin još nije otišao u mirovinu, ističe čipkarica Donadić dodajući da je u životu sašila možda tisuću čipki raznih veličina.

- Prodavala sam je mnogim domaćim ljudima, turistima, strancima. Odgojila sam sa suprugom djecu i novac od prodaje čipki je dobrodošao u kući. Čipku i dalje šijem, Bogu hvala oči me još služe, kaže teta Tonica.

 MAJKE PRENOSILE UMIJEĆE KĆERIMA

S dugim čipkarskim stažom može se pohvaliti i Fani Sabalić, 83-godišnja Paškinja.

- Čipku sam naučila šivati kao djevojčica. Znate, to je kod nas tradicija koja se uči od malih nogu. Od davnina su majke svoje kćeri učile čipkarstvu, a zarada od prodaje čipki bila je prihod u kući. Ne sjećam se koliko sam sašila čipki, možda tisuću? Sigurna sam da sam ih sašila puno kako bi moja obitelj imala za život. Naime, suprug mi je umro davno i ostala sam mlada udovica s djecom. Radila sam jako puno kako bismo imali siguran dom. Ponosna sam što me mama naučila šivati čipku, jer se radi o jedinstvenom djelu koje nastaje vrijednim rukama nas Paškinja, kaže teta Fani.

Kako priča, danas u Pagu ima nekoliko stotina žena koje šivaju čipku. Mnoge su već starije, ali još uvijek vjerne svom umjetničkom pozivu, čipkarstvu. Od mlađih generacija, a kroz školu paške čipke, koja se održava u sklopu srednje škole, zvanje čipkarice dobilo je 100-tinjak žena. Ne treba zapostaviti i aktivnosti osnovne škole u Pagu koja je prije skoro 40 godina u školu uvela učenje čipkarstva u sklopu izvannastavnih aktivnosti gdje se učenicama viših razreda ove škole pokazuje vještina šivanja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno