Sjedalica pod suncobranom ili klupa pod stablom

Istovremeno, dok se Zadrani bune i “plaču” zbog dvadesetak palmi, krasni zadarski parkovi s bezbroj stabala – zjape prazni. S druge strane, “betonirana” Poljana Ivana Pavla II. puna je ljudi. Isto kao što se stalno bune protiv “štekata”, stolica i suncobrana, na primjer, na Narodnom trgu, a na tim istim stolicama uporno sjede

Zadar je pun parkova i perivoja koji, osim što  su zeleni i lijepi, imaju veliku  povijesnu vrijednost. Podizanje vrtova i perivoja u Zadru  počinje gotovo u isto vrijeme  kad i njegova urbanizacija, u  doba Rimskog Carstva. Specifično je sljubljivanje zelenih  područja s prastarim kamenim gradom i morem. Parkovi  na bedemima oduševljavaju  turiste. Ali koliko to cijenimo  sami?
Zanimljivo je da se Zadrani  stalno bune protiv “betoniranja Poluotoka”. Tako je bilo s  uređenjem Poljane Ivana Pavla II., kao i s aktualnim  uređenjem Poljane Šime Budinića i Trga Petra Zoranića,  kada se velika pompa stvorila  oko uklanjanja palmi. Istovremeno, dok se Zadrani bune i “plaču” zbog dvadesetak  palmi, krasni zadarski parkovi  s bezbroj stabala – zjape prazni. S druge strane, “betonirana” Poljana Ivana Pavla II.  je puna ljudi. Isto kao što se  stalno bune protiv “štekata”,  stolica i suncobrana, na primjer na Narodnom trgu, a na  tim istim stolicama uporno  sjede.
Amerikanci leže na  livadi usred grada
Tvrtka Nasadi d.o.o. nedavno je izdala fotomonografiju  “Zadarski vrtovi i perivoji” za  koju je tekst napisala mr.sci.  Mirna Petricioli, diplomirana  inženjerka agronomije.
– Koliko god klupa ima na  zadarskoj rivi, uvijek su pune  jer se nalaze u dubokom hladu  crnike. Bar turisti cijene hlad  ispod stabla, za razliku od  onog ispod suncobrana. Interesantno je da kad idemo u  druge gradove, obilazimo  njihove parkove, a u naše nismo ni ušli, niti ih znamo cijeniti. Bojim se da bismo ih  cijenili tek kad bismo ih izgubili, zato bi trebalo reagirati  prije nego što se to dogodi,  govori Petricioli, dodajući da  bi se ljudi mogli privući u  parkove s raznim sadržajima,  koji su postojali i u povijesti.
– Na primjer, u Perivoju  kraljice Jelene Madijevke nekad su se održavali koncerti,  predstave, bio je tamo muzej  na otvorenom, glazbeni paviljon… Sve se odvijalo vani.  Danas smo se možda zbog  računala i televizije povukli  unutra, udaljili smo se od prirode. Danas ljudi po parku  šetaju sa slušalicama u ušima,  umjesto da slušaju ptičice kako pjevaju, kaže Petricioli.
Parkovi po Americi, na  primjer, puni su ljudi. Tamo je  normalno leći na livadu u parku usred grada i čitati knjigu.  Djeca s roditeljima igraju frizbi, a poslovni čovjek u odjelu i  s aktovkom izuje se bos i sjedi  na travi za vrijeme stanke za  ručak. Da to napravi neki od  zadarskih poslovnjaka, naši bi  rekli da je taj za Ugljan.
Zadrani nemaju kulturu boravljenja u parkovima, ali i to  se može promijeniti. Recimo,  najstariji zadarski park Perivoj kraljice Jelene Madijevke,  kako kaže Petricioli, treba  zaštititi i to ne samo na papiru.
– S malo ulaganja i uz dobru  volju mogla bi se popraviti  fontana, urediti okoliš, popuniti biljni fundus, oživjeti park  sa sadržajima. Mogli bi se organizirati koncerti, lutkarske i  glumačke predstave, modne  revije… Da se ljudi privuku u  parkove, a ne samo u kafiće i  restorane, kaže Petricioli.
Škola u prirodi
Perivoj kraljice Jelene Madijevke, nekadašnji Gradski  perivoj, otvoren je 1829. godine za vrijeme baruna Franza  Ludwiga von Weldena, kao  prvi zadarski javni perivoj.  Imao je botaničku vrijednost,  od objekata je bila tamo kineska pagoda i maurska kavana, a po zatvaranju gradskih  vrata, bilo je to glavno okupljalište tadašnjih Zadrana.  Iako je dosta toga uništeno u  Drugom svjetskom ratu, ovaj  perivoj i danas oduševljava  bogatstvom stare arhitekture.
Perivoj Vladimira Nazora je  zaštićen kao spomenik parkovne arhitekture. Ovaj veliki  perivoj omiljen je učenicima  koji ondje idu u školu, rekreativcima i eventualno pokojem roditelju s djecom koja  se igraju oko ribnjaka. Radi se  na vraćanju života u Perivoj  Vladimira Nazora i to s projektom “Zeleni otok”, kako su  nekad Zadrani nazivali ovaj  park. Projekt je osmislila tvrtka Nasadi d.o.o., a podrazumijeva između ostalog sanaciju, uređenje, osvjetljivanje perivoja, ali i vraćanje  života u njega preko projekta  sa zadarskim osnovnim školama “Škola u prirodi”.
Na oko 12.000 metara četvornih staze i puta poneki  rekreativac uvijek “luta”. Dragana sa svojim suprugom u  Perivoju Vladimira Nazora  trči zadnjih 5-6 godina.
– Volim trčati u parku jer je  dinamična staza, ima puno  hlada, uvijek bar malo vjetrovito, jako je ugodno. Osim  toga, tamo se osjećam sigurno, nema puno ljudi, a uživam  u zelenilu i prirodi. Kako sam  tu gotovo svaki dan, primjećujem da park od 4. do 10.  mjeseca posjećuju stranci, a  inače je prilično prazan, kaže  Dragana.
Spoj stabala, cvijeća, mediteranskog bilja, mora i najljepšeg zalaska sunca nudi zadarska riva, to jest Obala  kralja Petra Krešimira IV. Riva nije nakićena suncobranima i stolicama, a opet se ima  gdje popiti kava. Tu je i parkić  sa zabavnicama za djecu. To je  jedan od perivoja za koji se  može reći da jednako cijene i  Zadrani i turisti.
Vrulja i egzotična  stabla
Kad su 1868. godine carskim dekretom “pale” gradske  zidine, grad se otvorio moru,  na rivi su se sagradile zgrade,  otvorile kavane, hotel i pošta,  a riva je polako postajala omiljeno šetalište građana. Mnogima je to ostala do danas, a s  novim instalacijama Morske  orgulje i Pozdrav Suncu, mnogima je to tek postala.
Izvan Poluotoka jedan od  najposjećenijih parkova je  Vruljica. Nekad izletište na  rubu grada, a danas gotovo u  centru grada, Vruljica je omiljena roditeljima s malom djecom. Zapravo, kako kaže  Alenka koja sa svoje dvoje  djece često boravi u Vruljici,  omiljena je djeci.
– Iako nikad nije dovoljno  sadržaja, za djecu ih u Vruljici  ima. Jedino zna biti gužva na  toboganima. Dosta je čisto,  zabranjeno je psima, ali isto ih  nekad bude. Ali djeca uživaju,  ima pijeska, evo, neki dan smo  lovili ciple u vrulji. Naravno,  ovakvih parkova bi u gradu  trebalo biti puno više, kaže  Alenka.
Vruljica je interesantna  zbog izvora vode, vrulja s kamenim mostovima, ali i brojnim egzotičnim stablima koja,  uz borove, krase ovaj park.
Iako možda tako ne djeluje,  pogledom samo na sadržaj fotomonografije “Zadarski vrtovi i perivoji”, vidimo da je  Zadar pun “zelenih otoka” na  kojima se može boraviti u  ugodnom ambijentu i na zdravom zraku. Spomenimo još i  Muraj, to jest Bedeme zadarskih pobuna s pogledom  na zadarsku luku, zatim Perivoj Gospe od Zdravlja s kipovima zadarskih uglednika  pa pomalo skriven od pogleda  vrt samostana sv. Marije… Uz  prometnu cestu na Relji poput oaze mira nalazi se perivoj  na Trgu kneza Višeslava. Nemojmo zaboraviti ni Branimirovu obalu s palmama, cvijećem i parkom kod TIZ-a. U  zelena šetališta možemo  ubrojiti i Kolovare, Puntamiku i Karmu, a perivoji uz povijesne vile na Brodarici oduzimaju dah.
A Zadrani ipak najradije  sjede na kavici na štekatima  na betoniranim i popločanim  trgovima, koje na toj istoj kavici uporno kritiziraju i bune  se što Zadru fali – zelenila.