Svećenik, a političar

Slika korisnika admin

DUBRAVKO MERLIĆ - TV IZJAVA TJEDNA

Moram priznati da mi Merlić nikada nije bio previše simpatičan. Još dok je vodio i uređivao Dnevnik i Slikom na sliku imao je neki gard koji mi se nije sviđao, što ipak ne znači da on nije dobar novinar. Jednostavno, bio sam takvog dojma i gotovo. U zadnje je vrijeme ponovno na ekranima i to kao član žirija u emisiji Supertalent gdje kao predstavlja strogost i neumoljivost i to dobro radi. Prošle je subote show bio i u Splitu pa se tako prijavila i jedna djeva iz Metkovića. Poznajem nekoliko Metkovčanaca glazbeno vrlo talentiranih, potpuno suprotnih od ove djevojke koja uistinu nema ni sluha ni ritma. Nastupila je s dvije jednako (ne)talentirane prijateljice, a pjesma koju su izvodile nije bila ništa drugo nego ordinarni turbo-folk, teško slušljiv i degutantan.

Svih troje članova žirija su vrlo brzo prekinuli tu tragikomediju koju je bilo mučno gledati i još mučnije slušati, a Merlić je kratko i jasno rekao sljedeće: "Cijeli je vaš nastup lascivan, a ne bih htio da se u Supertalentu ovakve stvari promiču kao neka vrijednost". Svaka čast Merliću na ovim velikim riječima, kao i na ispravnom načinu razmišljanja, s obzirom da se ovakav šund uistinu treba sasjeći u korijenu ako ne želimo da se poslije gledamo i čudimo što nas je to snašlo.

NEDJELJOM U DVA - MAČKE OKO VRUĆE KAŠE

Kod Stankovića je gostovao jedan svećenik, urednik "Glasa koncila", osoba koja se u stvari, kada se sve sabere i oduzme, bavi politikom, a ne vjerom. Iako i urednik i gost znaju biti relevantno eksplicitni i direktni, oni ovaj put to nisu bili, a osobito gost koji je govorio i govorio vješto izbjegavajući područja gdje je led vrlo tanak, gotovo napukao. Cijela je emisija ovaj put izgledala kao da se dvije mačke vrte oko zdjele s vrućom kašom, gledaju koja bi prije uzela, a da se pri tome međusobno ne potuku. Ustvari, ispričavam se mačkama što ih uopće dovodim u ovaj kontekst, a također moram napomenuti da mačke ustvari kašu i ne jedu, kao ni ovaj gost. Stvari su, naime, materijalno puno konkretnije.

REKONSTRUKCIJA - DOBRA, ALI KAKO KOJA

Robert Knjaz je odlučio malo se odmoriti od vođenja svojih emisija pa je seriju "Rekonstrukcija" prepustio drugom voditelju, a on se lukavo smjestio s druge strane kamere. Knjaz je izuzetno duhovit i simpatičan čovjek koji svoje stvari radi sa stilom, tako da ni ovo novo ostvarenje nije loše. On ima samo jednu grešku koja mu se često događa. Kada bira goste, ili dovede zanimljive i duhovite, od kojih se može dosta doznati i naučiti, ili su to političko-estradni ridikuli kojima nije mjesto na televiziji nego negdje drugdje.

Posljednje su dvije emisije bile odlične. Prvo rock-legenda Jurica Pađen i njegov sastav Aerodrom, a onda i veliki autor i veliki čovjek Sejo Sexon iz Zabranjenog pušenja. Koncepcija je dakle, dovesti autora i onda on priča kako su njegove pjesme nastale. Lijepo je kada se radi o maštovitim i veselim pjesmama poput ovih koje su napisali Pađen i Sexon (ali i Elvis J. Kurtović), a problem je kada u goste dođe netko tko je autorski malo slabiji pa može jedino pričati od koga je i kako kopirao koju pjesmu. Važno je i koliko tko ima smisla za realnost, a tu je Sejo neprikosnoven. "Je li i dalje sve za raju kao u  pjesmi Yugo 45?", pita novinar. "Ne. Danas je glavno oteti od raje" - odgovara Sejo. Veliki Sejo.

"WE'RE ONLY IN IT FOR THE MONEY"

U emisiji "Studio 45" RTL-a 2 gostovali su članovi povampirene grupe "Srebrna krila". Oni se, naime, ponovo okupljaju želeći se bar malo ogrebati o svoju nekadašnju slavu. Pritom očigledno zaboravljaju da su bili popularni prvenstveno zbog svojih lijepih lišca, a pjesme su im bile u drugom planu. Sada kada su stariji tridesetak godina, kada je ljepota davna prošlost, ostaju im samo pjesme, a s obzirom kakve su one bile - i nije im baš nešto ostalo. Ipak, mora se priznati da nisu bili nešto pretjerano iritantni, da su prilično pošteno (doduše vrlo diskretno) dali do znanja da je novac glavni razlog njihova okupljanja. Voditeljica se, pak, ne da i pita ih hoće li snimati nove pjesme, pri čemu zaboravlja da je skoro sve njihove pjesme napisao Đorđe Novković koji je preminuo i da nove stvari nema tko pisati. A to nije ni važno. Ostalo je dovoljno materijala koji neobično pristaje ljudima koji se približavaju šezdesetom rođendanu. "Sjećaš li se Lili igara u travi / nosila si bijeli šeširić na glavi." Zgodno.

zadarskimario@gmail.com

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno