Ne može biti loša osoba koja voli životinje

BOLESNO I PERVERZNO
Taman kada pomisliš da si vidio sve najgluplje što televizija može ponuditi, RTL te u svojim »fancy« emisijama obraduje s nečim novim. Evo, o čemu se radi. U Americi, obećanoj zemlji, svi bi htjeli biti lijepi i mršavi, a ne mogu. Što se tiče ljepote, na to se ne može bitno utjecati, ali na debljinu može. Pa zašto onda nisu mršavi? Zato što su debela prasad koja jede smeće, a ne žele se kretati i vježbati. Pa kako onda biti elegantan? Jako jednostavno. Jedna tuka jede papirnate maramice umjesto hrane, a druga, nećete vjerovati, na jezik zašije neku pločicu koja izaziva bol pri žvakanju pa možeš jesti samo tekuću hranu. Zamislite koja perverzija. Perverzija? Pročitajte još ovo, pa ćete vidjeti što je to prava perverzija. Da bi bili elegantniji, da im se hrana ne bi primala, oni sami sebe zaraze trakavicom, crijevnim nametnikom. Sada će netko opet reći da sam isključiv i da ne kažem kakav, ali ja bih njih lijepo u ludnicu, gdje im je tako bolesnima i mjesto. Najbolja je ipak scena u kojoj te spodobe uzimaju s dva prsta tog simpatičnog nametnika (koji je nota bene ispao iz nečijih crijeva) i trpaju sebi u usta. Pitam se samo – kako je trakavica preživjela čari želučane kiseline, ali što je tu, na kraju krajeva, uopće više i normalno. Najgore je to, što takve osobe imaju pravo glasa i slobodno izlaze na izbore kao da nisu ludi.
ČUDNA ŽENA… NEPOROČNA
Hrvatska je televizija na svom najboljem, trećem programu, prikazala cijeli dokumentarac o legendarnoj rock grupi Ekaterina Velika. Nećemo sada o njihovom značaju i činjenici da su bili popularniji u Hrvatskoj, nego u ostalim dijelovima bivše federacije, već o jednom trenutku, vrlo zanimljivom. Znamo da su skoro svi pomrli od posljedica drogiranja, ali izjava pokojne Sonje Savić je uistinu indikativna. Govorila je o tome kako se basist u jednom trenutku svoga života »potpuno očistio jer je živio s jednom čudnom ženom, potpuno neporočnom«. Ispada dakle da se ovisnik može izvući ako mu je partner »čist« (što je i istina), ali i to da su neporočne osobe čudne. U tom svijetu, svakako jesu.
MIMA I KUTURA JAVNOG NASTUPA
 Prošlog sam tjedna dobio nekoliko kritika od ljudi koji su mi zamjerili što nisam ništa napisao o posljednjoj emisiji »Nedjeljom u 2« s našom Zadrankom Mimom Simić kao gošćom. Nisam napisao, jer sam je snimio, a zbog obilnog posla nisam stigao pogledati na vrijeme, a ne zbog toga što izbjegavam osjetljive teme kojima je ova emisija obilovala. Mimu sam osobno upoznao prije par mjeseci. Susret nam je bio vrlo kratak, ali dovoljan da mi sve bude jasno, a dojam je potvrdila i ova emisija. Ne može biti loša osoba koja voli životinje i koja nastupa ovako otvoreno i iskreno, bez trunke mržnje prema neistomišljenicima, a što bi trebalo biti pravilo pri iznošenju vlastitih osobnih ili političkih stavova u javnosti. A to je, jako, jako rijetko. Mimu pozdravljam uz pjesmu Tom Robinson Banda koja tako neobično podsjeća na onu njenu koju je otpjevala u emisiji (kako je samo uspjela u refrenu otpjevati šesterosložnu riječ), a u kojoj Tom kroz stisnute zube pjeva »Sing if you’re happy that way«.
SPAŠAVANJE NEDUŽNIH ŽIVOTINJA
 U dijelu Europe zavladale su velike poplave, tolike da su ljudi u ozbiljnoj opasnosti. O tome se izvještava po svim medijima, a jučer smo u HRT-ovom Trećem dnevniku vidjeli i to kako dobri ljudi spašavaju ugrožene životinje. Radilo se konkretno o srnama, jelenima i ostalim božjim bićima koje su dobri ljudi spašavali da se ne podave. To je bilo negdje između Njemačke, Češke i Austrije. A kako bi bilo to kod nas? Zamislite kako bi to bilo da se to negdje kod nas dogodilo? Da je stado divljih šumskih životinja ostalo na nekom komadiću zemlje okruženo nabujalom vodom, a na puškometu gospode lovaca i ostalih, njima sličnih. Prošli bi kao oni nesretni labudovi koji su sletjeli, tu negdje u zadarskom zaleđu, da se odmore od leta. Ne moram vam dalje objašnjavati.