Čekati ili činiti

Na svijetu, Blondie, postoje dvije vrste ljudi; jedni koji imaju pištolj i jedni koji nemaju. Ja imam! Izvoli, imaš prednost.« – kaže Tuco kojeg uzorno glumi veliki Elli Wallach, u remek-djelu Sergia Leonea, Dobar, loš, zao. Divni Leone, godinama je bauljao po Croisetti u Cannesu na Filmskom frstivalu potežući filmske mogule za rukav, sa scenarijem u lijevoj ruci, ne bi li ih zainteresirao za svoj projekt. Ravnodušno su ga odbijali, s dosadom na licu probijajući se do filmske palače. Dragi, nepoznati Sergio, na izmaku snaga nije gubio vjeru u potencijal svoga rukopisa. Uporno, strpljivo je podnosio odbijanja. Leone je snimio ultimativno remek-djelo, a producenti su lupali glavom u zid. Oni su tražili predvidljivo i novčano, unosno, a Leone im je nudio novo i nesigurno. Uporno je vjerovao u svoj projekt.
Godinama se gospođa J.K. Rowling potucala po londonskim izdavačkim kućama s rukopisom o malom čarobnjaku Harryju Potteru, ali mnogi i mnogi su je odbili. Novo i nesigurno. Uporna gospođa Rowling vjerovala je u svoj izraubani rukopis kojega je nosila u svojoj torbi obješenoj na lijevom ramenu. Našao se mali izdavač, a veliki su lupali glavom o zid.
Na svijetu postoje dvije vrste ljudi, prijatelju: oni koji čekaju i oni koji čine.
Prvi su stalno u mirovanju čekanja. Čekajući im prolazi život u prilagođavanju, klimanju glavama, u strahu hoće li tko izustiti njihovo ime. Grade male kule sa zatvorenim vratima i prozorima svoga maloga komformizma i dosadnoga mirovanja. Sunce izlazi i zalazi, danima, mjesecima, godinama, a oni čekaju, čekaju, sahnu, umiru. Konzumiraju, a ne kreiraju. Njihove su zore nagovještaj nove dosade, a njihovi su sutoni potvrda kako je prošao još jedan dan u uzaludnom čekanju. Neće ti nitko dati prijatelju. Neće te zvati na pir života. Stolice su zauzete, a bačve vina su presušile. Obučen u haljinu straha, u hlače nezamjeranja, u rukavice srama zacementiran na mjestu gdje ni trava više ne raste.
Iskorači! Kreiraj sebe! Ne boj se sebe! Ti si divna novost ovoga svijeta. Svijet treba tvoju novost, originalnost, neponovljivost. Iskorači! Ne boj se! Bojiš li se živjeti svoju novost, suverenost i drugačijost, nestat će te. Postat ćeš tek broj u masi brojeva. Masa će ti biti snaga dok ne posiše i zadnju molekulu tebe. Osramoti se. Sramota će trajati kratko. Bit će opasna i burna, ali s vremenom će tvoja hrabost, jer si iskoračio, iskoračila, biti nagrađena neopisivom srećom i slobodom.
Na svijetu, postoje, prijateljice, prijatelju, dvije vrste ljudi: jedni koji čine i drugi koji čekaju.