Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

DOKUMENTARAC O LEGENDAMA U GLUPO VRIJEME

13.06.2020. 11:53


Hrvatska televizija ipak tu i tamo pusti neki dokumentarac o Rock muzici i time obraduje mene i još onih nekoliko stotina ljudi u cijeloj Hrvatskoj koji imaju nešto sluha, ukusa i pameti. Prošli tjedan mi je draga prija Jasminka (koju ovim putem pozdravljam sve s njenim vjernim Džimijem) javila da je na programu dokumentarac o grupi »Kinks«. Kada nekome kažem kako volim Kinkse, onda većina misli kako mislim na grupu »Kiss«, ali to je velika razlika jer su Kisovci manje više cirkusanti, a Kinksi su glazbene legende. Nakon Beatlesa, vjerojatno najautentičnija britanska grupa i jedna od najboljih u cjelokupnoj povijesti umjetnosti. To Hrvati malo znaju, ali su ovom prilikom imali mogućnost malo popraviti to svoje znanje.
Bilo je sve super i odlično, ali ima tu jedan i problem. HTV ne bi bio HTV da nešto ne zezne, a nisu propustili ni ovu priliku. Radi se naravno o terminu. Misleći kako rock muzika zanima samo neke zatucenjake, frikove i neradnike, oni su ovu emisiju stavili u zgodan termin negdje između 1 i 2 poslije ponoći. Kako radim ujutro, tako moj organizam ipak ponekad zahtjeva i malo sna što se i ovom prilikom pokazalo, s obzirom da sam zaspao u pola emisije i poslije gledao kod gorespomenute prije Jasminke koja je kao stara rockerica to ipak snimila. Ali, kako ne bi baš negativno govorili o Hrvatskoj televiziji koja nam je ipak pustila ovaj dokumentarac, moram napomenuti kako su oni vrlo pametno stavili i reprizu za one koji nisu mogli to gledati u taj glupi sat. Repriza je bila dosta zgodno emitirana istu noć u 3.30. Dakle… Nakon svega mogu samo reći sljedeće. Dragi moji idio.. Pardon! Dragi moji urednici ili slagači programa, kako li se to već zove. Nije sramota potražiti stručnu pomoć i pitati pametnijeg, jer ovoliki nedostatak zdravog razuma ipak vapi za nekim promjenama. Ili možda bolje ne. Jer, mogli bi doći neki koji nam bi nam puštali neko balkansko smeće, ali to je već druga priča.


PUCAČINA U TOPLINI VLASTITOGA DOMA


Evo smo saznali kako je poznati kulinar-književnik Veljko Barbijeri malo kratio vrijeme pucajući po vlastitom vrtu. Pa su ga priveli, pa su našli arsenal oružja raznog (spominje se i Kalašnjikov što je dosta zgodno kao priručno sredstvo u svakom domaćinstvu), pa je njegova gospoja dala izjavu, pa kažu da je bio pijan i tako to sve. Ja mu ne zamjeram taj čin, jer ja jako volim dobru pucačinu, metke koji lete oko glava prolaznika nedužnih, petarde koje djeci otkidaju prste i da ne nabrajam sada što sve ne volim u čemu sve ne uživam. Ja Veljkiću oštro zamjeram samo jednu stvar. Kog je vraga pucao u stablo? Što mu je stablo skrivilo? Iskreno, volio sam gledati njegove emisije jer su dobro napravljene i čovjek može dosta toga pametnog naučiti, ali ovo pucanje u stablo me malo podsjeća na moju tužnu zadarsku svakodnevnicu u kojoj jedna skupina ljudi sve čini samo da u Zadru bude što manje zelenila. Grade stambene blokove bez jednog stabla, ulijevaju otrov u korijenje stoljetnih stabala radi svojih sitnih materijalnih interesa, sjeku stabla pod izgovorom da su stara, ali obavezno zaborave zasaditi nova, a ako ih i zasade onda to naprave tako da ta ista nesretna biljka u 20 godina naraste dva centimetara… I da sada ne nabrajam dalje. Dakle, dragi Veljko, daj si oduška i samo pucaj, ali te molim nemoj u stabla, vjeverice, mačke, pse nego nađi neku bolju metu. Ima dosta toga što ne bi bilo šteta propucati, a ljudi bi ti još zahvalili.
Napomena: kraj ovoga članka je čista zafrkancija namijenjena jeftinoj zabavi čitatelja i ne odražava stav nikoga normalnog te ga ne treba ozbiljno shvaćati.




U SKLOPU POPUŠTANJA MJERA JA SAM SVOJE OBAVIO


Čim sam na televiziji vidio da popuštaju mjere protiv bolesti odmah sam nazvao dva broja. Prvo svoga dragoga stomatologa koji me primio i stavio mi plombu koja je ispala, pogađate, prvi dan mjera, a onda i svoju frizerku koja me danas primila i zbog koje opet, nakon godinu dana kosmatosti izgledam kao ljudsko biće. Kod nje sam morao napisati izjavu da sam zdrav i to, i osjetio sam se nekako važno. Bilo kako bilo, sada sam još ljepši nego prije, ako je to uopće i moguće. Imam biseran osmjeh i prekrasnu frizuru, jedino mi je pamet ostala ista, ali to se ne da tek tako popraviti. Šteta…