Tanka je granica između gušenja i pomoći

Slika korisnika isikiric
Sinergija 1+1=3

Ima cijela jedna porodica biljaka, svima nam dobro poznatih. Grahorice-leguminoze, mahunarke fabaceae… »Ova grupa je široko rasprostranjena, treća po veličini porodica kopnenih biljaka po broju vrsta, samo iza orhideja (Orchidaceae) i zvjezdarki (Asteraceae), sa 630 rodova i preko 18.860 vrsta.« Cit. Wikipedia
Naravno, kao i svi pripadnici iste porodice, imaju neke zajedničke karakteristike. Grašak, bob, soja, leće, grah, djeteline, brnistra, bagrem i današnja zelena prijateljica-ptičja grahorica.
I sve navedene su izvor ljudske prehrane od zore čovječanstva. Naime, sadrže jako puno proteina, osim naravno i vitamina te minerala.
Vezuju dušik iz zraka koji je u takvom obliku inertan i ne može ući i obogatiti tlo. A dušik je jako važan element za biljke. Njihova papica, moglo bi se reći. Ulazi u niz spojeva u samom metabolizmu biljke, ali su i dio famoznog DNA. Da bi one vezale taj dušik, koriste simbiozu. Na korijenju mahunarki se nalaze male kvržice, a u njima žive bakterije, koje da bi i same preživjele, imaju super mehanizam. Koriste dušik, spoje ga u spojeve koji tada više nisu inertni - i eto dušika u iskoristivom stanju, u zemlji, baš tamo gdje ga i druge biljke trebaju, a ne samo one koje ih simbiozom proizvode.
Ima nevjerojatno puno sinergije i simbioze u cijeloj ovoj porodici, a često je to, ustvari, potpuno isti učinak, iako službeno te dvije riječi nemaju strogo isto značenje.
Korijenje, osim što obogaćuje zemlju dušikom, ujedno sprječava i eroziju zemlje. Smatramo ih zelenim gnojivom pa se često sade kao prihrana terena, zaoru zajedno sa biljkama i nastaje bogata zemlja za sadnju druge biljke. Sadi se i kao stočna hrana, ali i kao ljudska hrana i kao hrana za insekte. Cvjetovi se oprašuju uz pomoć leptira, pčela, bumbara. Privlače ih nektarom pa su zato u kategoriji medonosnih biljaka…
Pa mi sada tu imamo toliko toga već naslaganoga kao dobrobit da bi se doslovno cijeli svijet trebao ponizno pokloniti pred ovim divnim biljkama. Med je ljekovit, one same su ljekovite za ljude, stoku, zemlju, druge biljke, bakterije koje udomljavaju, nisu škrte jer rastu posvuda, kao grmovi, stabla, zeljasto bilje…
I svaka od njih je ponešto drugačija od svoje sestre, a kao simbol ima svoju poruku… Gotovo kao u bajkama o moćnom kralju, koji je imao svu silu kćeri i svaka od njih je bila posebna..
Pa tako, jednom davno, živjele sestre: brnistra - ona skromna zbog svojih ograničenih potreba za vrijeme rasta i prilagodbe sušnim tlima, postala je simbol snage, skromnosti i poniznosti.
Sestra bagrem je simbol tajne ljubavi, one koju srce čuva, treperi i ne priznaje nikome, ono maštanje u mraku i samoći noći, kada srce komandira, a misli baš kao i pčelice idu na slatki nektar ljubavi.
Dvije blizanke, djeteline - crvena je aktivnost, a ujedno i lijek za žene u svim našim trenucima PMS ludovanja i menopauza krizama, a bijela je obećanje. Obje su obećanje pčelicama da će kod njih naći nektar. Na što mi ljubitelji meda, ambrozije bogova, trljamo zadovoljno ruke, jer dok pčelice pohode djeteline, nama već pod nosom miriše divni, slatki, ljekoviti, prirodni antibiotik jantarne boje - med.
Ima tu i jedan brat. Zove se bob. Hranjiv i pun minerala, vitamina, vlakna, svakakvih talenata. Do te mjere da čak pretjeruje. Pitagora je toliko zazirao od boba, da nije ni dodirivao biljku. Zašto? Jer eto toliko je jak afrodizijak, navodno, da digne libido nebu pod oblake, do te mjere da jadni muškići, a bome i žene, više ni ne misle na ništa osim jedni na druge. A Pitagora je htio više se baviti sa znanošću nego ljubovanjem. Ali su zato u Starom Rimu to uredno servirali na vjenčanjima... Ne treba puno mašte da bi se shvatilo što je to trebalo značiti kao čestitka za mladence.
Vicia cracca, ptičja grahorica, je simbol »stišćem se uz tebe, grlim te«… E tu nastaje problem. Iz one izreke da je potpuno različito držati nekoga za ruku ili ga vezati lancima, je ne baš delikatna razlika između ljubavi koja guši ili one koja poštuje. Latinsko ime potječe od latinskog vincire što doslovno znači vezanje u odnosu na njegovu sposobnost da se prilijepi za oblake ili sluznicu bilo koje vrste oslonca.
Grahorice, a time i ptičja grahorica, se vole penjati. Rade to uz pomoć vitica, koje su ustvari dijelovi listića, koje biljka promjeni i s njima se uvija, hvata i grli sve do čega dođe. Do te mjere da uguši domaćina. Pa se ta biljka smatra korovom ilitiga štetočinom. A ustvari je hrana, već iz imena vidljivo pticama, pčelama, ali i ljudima. Vole ju srne, ptice, kravice, koze, ovce. A nekoć i ljudi. Jer jestiva je. U kuhinji, kuhani listovi i sjemenke koriste se kao povrće za pripremu minestronea i kao nadjev za slane torte. Čak su i cvjetovi jestivi i uglavnom se koriste kao ukras ili u omletima. Mlade mahunice imaju u sebi mini grašak, koji je ukusan i zdrav. Eto… Ova grahorica, stišćem se uz tebe značenja, grlim te, možda to i radi prejako. No eto, jedna od najljepših stvari koje možemo reći voljenima - ti si moj. Samo treba naći pravu mjeru, sinergiju, simbiozu. U ovom slučaju sve te tri riječi imaju isto značenje. Grli i podržavaj, ne guši. Bez obzira koliko bogatstvo nudio, ljubljene nikada nemoj gušiti. I tada će te oni sami presretni držati za ruku.

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno