Dixon potpisao, čeka se Gečevski!

Desetorica su tu, čeka se odgovor Todora Gečevskog, a radi se na dolasku još dvojice
Rok Stipčević, Malik Dixon, Toni Prostran, Damir Rančić, Julius Johnson, Marino Šarlija, Dean Ivanov, Tomislav Ružić, Jere Macura i Pavle Marčinković. Ovoga trenutka to su igrači kojima raspolaže Aco Petrović s tim da se traže još dvojica, te da još traje blago iščekivanje kakva će biti odluka Todora Gečevskoga. I kao napomena, nije dovoljno jasan status Pavla Marčinkovića s kojim klub ima ugovor, ali iz nekih Petrovićevih naznaka moglo bi se naslutiti da na Pavla trener za novu sezonu ne računa.
Dixonov potpis u Jazine je došao u subotnje poslijepodne, nakon čega je riješeno još jedno otvoreno mjesto. Taj je igrač iza sebe ostavio duboke tragove gdjegod je igrao. U francuskoj B ligi bio je na razini od 25 poena po utakmici, u Izraelu u prvom navratu na 25 poena po utakmici, U Turskoj na 22 poena, u Španjolskoj na 21 poen po utakmici. Napokon, u Izraelu, u drugom mandatu bio je na 17, 3 poena po utakmici s tim da je lopte trošio racionalno. Slobodna bacanja 86 posto, za dva poena 63 posto i za tricu 42 posto ubačaja. Hapoel Holon dobro je njime profitirao jer je Dixon bio taj koji nadzire i loptu i igru, a već je puno puta spomenuto da je baš on, Malik, ubacio zadnji poen za svoju momačd koja je nakon 14 godina prekinula Maccabijevu dominaciju u izraelskom prvenstvu. Nije zgorega ponoviti…
(Ne)razvrstavanje po pozicijama
S Dixonom je, naizgled, bilo povuci – potegni, ali čim je uspostavljen prvi kontakt i čim je on, preko agenta, poručio da mu se pošalje prijedlog ugovora, naziralo se da će doći. Čovjek je samo malo bio oprezan što je za njegove godine (33) posve shvatljivo. Prije nego je potpisao ugovor raspitao se malo o Zadru, o Hrvatskoj i tako dalje. Razgovarao je s Giuseppeom Giergijom, pa s Acom Petrovićem i na koncu s Juliusom Johnsonom.
– Da, nazvao me i pitao kako je u Zadru i slično. A što sam mu drugo mogao reći nego da je sjajno! – kazao je Julius, odnosno poslao poruku iz SAD pri čemu je prisnažio informaciju da će se 23. kolovoza oženiti.
– Došlo i to!
Ako se, pak, vratimo na Petrovićeve riječi o tomu da dolaske novih igrača nije dobro promatrati sa stajališta ovaj umjesto onoga, zapitat ćemo se što će u novoj sezoni u dobrim dijelom promijenjenoj momčadi biti Dixon. Giergia je iz svoga bogatoga iskustva znao uvijek izvlačiti tvrdnju da igrače nije dobro a priori razvrstavati po pozicijama.
– Što to znači da je netko jedinica, dvica ili ne znam koji broj!? Mene ponajprije zanima što sve taj igrač može. U postupku stvaranja igrača nužno je od nekoga učiniti polivalentnim. Dakle, da visoki barata jednako dobro loptom kao i niži, te da i niži igrač može kadkad uspješno sudjelovati u skoku, itd.
Vidjet ćemo, što na treninzima što na oglednim utakmicama, kakav je zapravo Dixon. Podaci o prosjeku njegova realizatorskoga učinka u Europi, a igrao je u jakim ligama, ohrabrujući su. Kao iskusan sigurno će u momčad unositi dovoljno mirnoće, a Petrović će možda i nakon svega nekoliko treninga uočiti kako bi moglo izgledati kad Dixon bude u paru sa Stipčevićem, s Prostranom, s Rančićem… Ako Dixon i kao razigravač (što više asistencija, molim!) bude jednako dobar kao i realizator, profit je tu.
Izmijenjena centarska linija
O dolasku Tomislava Ružića već je ponešto rečeno i napisano. On će pokrivati mjesta pod obručima i to prema potrebi. Odnosno, onako kako u datom trenu Petrović procijeni da treba. Od odlaska iz Zadra do povratka, Tomislav je imao šest sezona, jednu u Cibonu, pet vani. Francuska i Turska nisu veoma jake lige, ali nisu ni slabašne. Tomislav je mogao u objema dobrano očvrsnuti, skupiti iskustva i u Hrvatsku se vratiti s određenom dozom autoriteta. Ne bi trebalo proći puno vremena za njegovo uklapanje u Petrovićevu koncepciju. Činjenica da je Petrović objema rukama bio za njegov povratak govori i o tomu da je trener već imao u glavi što i kako s mlađim bratom Ružićem.
Pod koševima, zapravo, Zadar će se dobrano promijeniti. Novi ljudi Ivanov i T. Ružić, a govoto sigurno je da će doći još jedan novi centar. Otišli Lalić i Štimac, a Gečevski (još) nije ništa odgovorio. Bude li kako se predmnijeva, kakav će biti taj još jedan centar? Petrovićeva razmišljanja idu prema takvom igraču za kojega se može reći da će u reketima biti i dovoljno čvrst, stabilan, pouzdan, dovoljno snažan da ga ne bude lako izgurati, ali i dovoljno pokretljiv da stigne ili otrčati u kontru ili se brzo vratiti na opasnost od suparničke kontre. Takvog baš i nije jednostavno naći. Zapravo, nije problem ako novca ima u izobilju. A Zadar nema i zato treba biti strpljiv. Giergijin potez sa Smiljanom Pavičem (dvije godine) bio je potez u kontekstu direktorova srednjoročnoga promišljanja i još nekih pojedinosti, ali Petrović kao trener ama baš sve mora podrediti kratkoročnom razdoblju jer je Zadru sljedeća sezona (Euroliga!!!) najvažnija. Poslije će već nekako biti, kažu mnogi. I još, među centrima je i Marino Šarlija za kojega je logično očekivati da dobije više minuta nego u prošloj sezoni, a ostao je Jere Macura koji se pokazao dobrim igračem.
Klub na razmeđi
Od novih ljudi do sad nije puno spominjan Damir Rančić. A on je došao kao što su svojedobno dolazili Gečevski, Štimac ili Macura. Prije Zadra iza sebe su imali neko nedefinirano razdoblje s malo nastupa i mršavim učincima, ali nikad ih nitko nije želio svrstati među bivše jer se zna da u sebi nešto nose. I Rančiću će Zadar poslužiti za povratak u život a riječ je o zanimljivu igraču koji je igrom nekih okolnosti u Splitu imao stanovite konflikte s upravom. Rančić je meka ruka ali to mu neće biti dovoljno da unaprijed osigura dobru minutažu. Trebat će zapeti i u obrani u kojoj, usput rečeno, ključni čovjek jest Julius Johnson.
Kad se već nekako sve pretreslo, red je spomenuti i Roka Stipčevića kojemu će nova sezona donijeti novi izazov. U prošloj, sam kaže, podosta je naučio od Coreyja Brewera i sad će mu to dobro doći. Rok je dospio na granicu s čije je jedne strane uloga nezaobilaznog igrača, a s druge uvijek pomalo bremenita uloga čovjeka s klupe. Što hrabrije Rok zakorači prema prvoj ulozi, tim će prije tamo i doći. Tako i Toni Prostran, još junior, ali i igrač za kojega se u klubu nadaju da će doseći visoku razinu i jednog dana u klupsku blagajnu poveću svoticu. Sve ima svoje, sve pomalo djeluje izmiješano. Klupski ciljevi, klupske potrebe, navijačke želje, igračke ambicije…
Nova sezona mogla bi biti jedna od važnijih u klupskoj povijesti. Klub je isto na razmeđi. Ili će tamo ili ovamo, odnosno ili će ući u svijet najjačih ili će zadugo ostati u drugom razredu europske klupske košarke.
Nije to mala stvar i zato je svima potrebno dovoljno soli u glavi.