Vježbanje života

Slika korisnika admin
marin cilic
OVO JE BIO SPEKTAKL

Kada je lani u New Havenu zabio posljednju loptu za prvi ATP naslov u karijeri, Marin Čilić je na trenutak zastao. Nije znao kako reagirati u tom trenutku ushićenja. U međuvremenu je naučio. Imao je gdje, osvojio je još dva turnira, Chennai i Zagreb ove godine, igrao na velikim pozornicama (centralni teren Wimbledona), te stigao nadomak kruga deset najboljih na svijetu. Pao je na koljena nakon pobjede nad Jamesom Blakeom. U Davis Cupu Čilić je konačno u plusu (ukupno 7:6, singl 5:4) nakon dviju velikih pobjeda u Poreču, nad Mardyjem Fishom u pet setova, te Jamesom Blakeom, koja je sastavu Gorana Prpića donijela treći bod vrijedan polufinala.

- Bila je to moja najveća utakmica u karijeri. Igrao sam već u četvrtfinalu protiv Argentine, ali ovo je bio spektakl - kaže Marin Čilić. - Amerikanci su igrali bez Roddicka, ali nije bilo jednostavno. Ivo Karlović je prvi put okrenuo 0:2 u setovima, dobivši premijerni meč u karijeri u pet setova. Nije mi bilo lako izaći na teren u petak, ali veliko mi je olakšanje značila Karlovićeva pobjeda. Bio sam nervozan, ali uspio sam dobiti. U nedjelju je bilo puno lakše. Odigrao sam vrhunski. Iako je Blake odigrao jako kvalitetno, imao sam više oružja kojim sam ga mogao ugroziti.

Ivan Ljubičić je bio uz reprezentaciju. Došao bi i Mario Ančić, ali iz privatnih razloga nije im se mogao priključiti. Javio se i Goran Ivanišević. Nakon žučnih prepucavanja poslije trijumfa 2005. godine, Karlovićevih otkazivanja, Ančićeve mononukleoze, Ivaniševićevog odustajanja od izborničke funkcije, Pilićeve ostavke, te Ljubičićeva odlaska iz reprezentacije, opet su posložene kockice prave atmosfere, na čemu je Prpić inzistirao.

Zasluženi odmor

- Ivan nam je bio velika podrška. Puno nam je pomogao svojim savjetima budući da dobro poznaje Blakeovu igru. Žao nam je što nije u sastavu, ali poštujemo njegovu odluku. Dao je jako puno. U njegovim godinama nije ednostavno posvetiti se reprezentaciji. Davis Cup oduzima jako puno energije, poslije ovakvog vikenda potrebno je deset dana odmora.

Zato je Marin krenuo za Međugorje na zasluženi oporavak prije polaska na američko-kanadsku turneju. U Međugorju, gdje su rasli Ivan Dodig i Marin, nema teniskih terena.

- Valjda će se uskoro napraviti barem jedan teren. Ni u Širokom nema teniskog terena iako postoji klub.

Bez obzira na to Marin je nadomak kruga deset najboljih tenisača svijeta. Pitanje je vremena kada će tamo stići. Kako je krenulo na početku sezone, počelo se čak razmišljati o Mastersu u Londonu.

- Poslije Davis Cup susreta sa Čileom počeo sam razmišljati o rankingu i to me bacilo natrag. Očekivanja su postala prevelika i psihički sam pao. Promijenio sam stav, pokušavam se koncentrirati na igru, a s pobjedama dolazi i bolji plasman. Mlad sam, još trebam učiti.

Naučio je i nešto u porazu od Tommyja Haasa u Wimbledonu, kada je servirao za meč i izgubio sa 10:8 dan kasnije. I sada je u Poreču dvaput zakomplicirao situaciju, ali ostao je pribran.

Nervoza i mučnina

- Dobro mi je došlo dva tjedna stanke poslije tog poraza. Razgovarao sam s mojim trenerom Bobom Brettom, koji mi je savjetovao da takve poraze gledam pozitivno. To mi je pomoglo i u Poreču. Brzo sam naučio nešto o pritisku, dobio sam triler protiv Mardyja Fisha. Nije se lako nositi s tim, još u petak sam osjećao veliku nervozu, mučninu, jer u Davis Cupu uvijek moraš dati malo više. No, prilagodio sam se na teške situacije.

Koliko će ih još biti... Osam dana poslije susreta sa Češkom Marin Čilić proslavit će 21. rođendan, a već je lider reprezentacije koju čeka odluka što postaviti za podlogu. Zemlja protiv Amerikanaca pokazala se kao pun pogodak, iako je poslije dva dana moglo biti 3:0 za Amerikance da su se dva maratona drugačije rasplela.

- Imamo veliku prigodu za finale. Nadam se da će tada Mario Ančić biti s nama u sastavu. Mislim da moramo postaviti nešto što nama odgovara, nešto malo brže.

Prevelika očekivanja

Jedan prijatelj poslao je poruku: "Sada možemo osvojiti". Goran Prpić boji se upravo prevelikih očekivanja i iako je šansa na dlanu. Hrvatska može do kraja igrati doma ako u finalu suparnik bude Španjolska.

- Želimo napraviti što više. No, kada jednom osvojiš, sve drugo je malo. Dovoljno se sjetiti Janice, sve što nije zlato kao da ne vrijedi - kaže Prpić.

Češka u rujnu, u dvorani, na podlozi o kojoj će se još raspravljati, kao i o gradu domaćinu. Poreč još jednom? Nije nemoguće, gradonačelnik Edi Štifanić potvrdio je kandidaturu. Osim toga, o organizaciji i gostoprimstvu Prpić je govorio u superlativima. Vjerojatno će se u utrku uključiti Zagreb i Split. Pobjeda nad SAD-om ima i financijsku vrijednost za HTS-a, bez obzira na to što je nagrada ITF-a - 60 tisuća dolara.

Kad srce kaže tenis, kaže Hrvatska!

Davis Cup je poseban ispit mudrosti, jer u izrazito individualnom sportu kao što je tenis u natjecanju je presudna snaga kolektiva. Ono što je učinila naša reprezentacija u Poreču izborivši polufinale pobjedom nad Sjedinjenim Državama, koje imaju više tenisača nego Hrvatska stanovnika, reprezentativan je uspjeh. Amerikanci su najviše u povijesti, čak 32 puta, podigli legendarnu "salataru", osvajajući je u prosjeku svake tri godine, a ovo je već treći put u posljednjem desetljeću da ih Hrvati (2003. i 2005.) zaustavljaju! Senzacionalan je to uspjeh i vijest koju su kao sportski događaj vikenda objavili svi prestižni svjetski i pogotovo američki mediji, od CNN-a, preko Fox Sportsa do AP-a, ističući da je Hrvatska zasluženo pobijedila. Marin Čilić, Ivo Karlović, Roko Karanušić, Lovro Zovko i ostali reprezetativci na čelu s Goranom Prpićem napravili su tako više za promociju Hrvatske u svijetu od svih debelo plaćenih reklama i oglasa kojima vabimo turiste da nas posjete u ovoj kriznoj godini.

Kad srce kaže tenis, kaže Hrvatska!

Kategorija: 
Ocjena: 
Nije još ocijenjeno