Jedan od najsvečanijih komada glazbe u povijesti

Ove godine u Zadru ovo velebno djelo slušat ćemo u izvedbi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić i Hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Saše Britvića. Solisti su Marija Kuhar Šoša, sopran, Helena Lucić, mezzosopran, Dejan Vrbančić, tenor, Goran Jurić, bas, a zbor je uvježbao Luka Vukšić
Nakon svečanog otvorenja na Forumu Glazbene večeri nastavljaju s drugim od ukupno 12 koncerata.
Zadarska katedrala Sv. Stošije večeras će ugostiti veliku produkciju najpoznatijeg oratorija Georga Friedricha Händela. Jedan je to od najsvečanijih komada glazbe u povijesti uopće, te ujedno djelo koje je oduvijek predstavljalo interpretativni izazov. U suvremeno doba ono je bogata riznica za istraživače glazbe, a za slušatelje je oduvijek vrhunski glazbeni doživljaj. Upravo tako ga je doživio prije više od 250 godina sam kralj George II. koji je prisustvovao prvoj londonskoj izvedbi. Na početne taktove slavne Aleluje kralj se ustao i ostao stajati do kraja. Prema kraljevskom protokolu, ustala se i sva ostala publika i na taj je način nastala ova specifična tradicija koja je trajala više od dva stoljeća.
Ove godine u Zadru ovo velebno djelo slušat ćemo u izvedbi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić i Hrvatskog baroknog ansambla pod ravnanjem maestra Saše Britvića.
Solisti su Marija Kuhar Šoša, sopran, Helena Lucić, mezzosopran, Dejan Vrbančić, tenor, Goran Jurić, bas, a zbor je uvježbao Luka Vukšić.
“Mislim da sam vidio sva nebesa pred sobom, i samog velikog Boga na Prijestolju, u društvu svojih anđela” – tako je Händel, obrativši se svojim slugama, u suzama opisao netom dovršeno stvaranje Alleluje iz ovog oratorija.
Saša Britvić (Zagreb, Hrvatska, 1965.) po završenom studiju dirigiranja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi Igora Gjadrova 1987. godine. Školovanje nastavlja kod maestra Pierre Dervauxa u Francuskoj, a u sezoni 1989./1990. radi s orkestrom Moskovske državne filharmonije. Po povratku u Hrvatsku preuzima umjetničko vodstvo Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, osniva Hrvatski barokni ansambl, bio je ravnatelj Međunarodnog kulturnog centra glazbene mladeži Grožnjan te ravnatelj Koncertne direkcije Zagreb. Radi kao docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu.
Hrvatski barokni ansambl najznačajniji je hrvatski ansambl specijaliziran za povijesno vjernu interpretaciju glazbe baroknog razdoblja i bliskih epoha. Utemeljen je 1999. godine te uz stalne koncertne cikluse od po sedam koncerata u Hrvatskom glazbenom zavodu redoviti su gosti brojnih domaćih i inozemnih festivala. U svojim programima, ansambl često ugošćuje vrhunske strane i domaće soliste i dirigente, eksperte u autentičnom pristupu izvođenju barokne glazbe. Ansambl je, osim u Hrvatskoj, nastupao i u Austriji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Švedskoj, Finskoj, Estoniji, Argentini, Boliviji, Kubi, BiH i Sloveniji.
Akademski zbor Ivan Goran Kovačić utemeljen je 1948. godine. Zbor je ostvario je mnogobrojna gostovanja u inozemstvu, a kontinuirano surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom i Zborom Hrvatske radiotelevizije te Simfonijskim puhačkim orkestrom Hrvatske vojske. Visoki interpretativni dosezi Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić potvrđeni su brojnim nagradama i priznanjima među kojima se izdvajaju Rektorova nagrada Sveučilišta u Zagrebu, Nagrada grada Zagreba i Nagrada Vladimir Nazor.
Isječci Mesije Georga Friedricha Händela ili „Svetog oratorija” kako ga je sam skladatelj nazvao da bi otklonio ikakvu sumnju na njegov svjetovni „duh”, poznati su i onima koji repertoarna djela klasične glazbe osluškuju samo usput. No, ono što usputni slušatelji možda ne znaju, jest činjenicu da se sve do polovine 20. stoljeća i pojave fenomena povijesno obaviještenih izvedbi možda češće čula Mozartova verzija Mesije, u kojoj je bečki genij orkestrirao Händelov oratorij dodajući mu dionice drvenih puhača. U svakom slučaju, jedno od najpopularnijih djela klasične glazbe uopće bilježi vrlo zanimljivu recepcijsku povijest, a ona je počela puno prije skladateljeve smrti, netom nakon završetka partiture. Čini se da je ovo djelo vodilo svoj život i izabiralo neočekivane putove.
Händel je Mesiju napisao u samo 24 dana, što je bilo tipično za njegov nevjerojatan brzi tempo skladanja. Autor libreta, Charles Jennens, temeljio je tekst na biblijskim tekstovima većinom iz Starog zavjeta, a prati život Isusa Krista do uskrsnuća i pobjede života nad smrću. Ali, kroz vrijeme, Mesija se počeo tradicionalno izvoditi za Božić, iako je njegova namjena bila za Korizmeno doba i Uskrs. Jennens je kao veliki obožavatelj i poznavatelj Händelove umjetnosti uobličio tekst na operni način, podijelivši djelo u tri stavka i niz scena. No, Jennensov tekst kao i Händelova glazba dijele istu sudbinu čestih kasnijih izmjena: ne postoji jedna jedina verzija Mesije – od njegova skladanja 1742. godine, te premijere u Dublinu godinu dana kasnije ovaj je oratorij postalo pravo „djelo u nastajanju”. Händel i Jennens prilagođavali su djelo ukusima publike, izvođačkim prilikama na koje su nailazili ili kritičkom promišljanju vlastitog rada. Povijest piše kontradiktornu činjenicu kako je vjerojatno najrjeđa verzija koja se može čuti upravo ona sa dublinske premijere. Posebni su odmaci učinjeni u doba romantike kada se Händelova orkestracija činila potpuno nedostatnom. No, sve to nije umanjilo popularnost Mesije. Naprotiv, djelo je oduvijek predstavljalo interpretativni izazov, u suvremeno doba bogatu riznicu za istraživače glazbe, a bez obzira kojom nas verzijom izvođači iznenadi, ono je slušatelju u svakom smislu vrhunski glazbeni doživljaj. Baš kao što je prije više od 250 godina bio kralju George II. koji je prisustvovao prvoj londonskoj izvedbi. Na početne taktove slavne Aleluje kralj se ustao i ostao stajati do kraja. Prema kraljevskom protokolu, ustala se i sva ostala publika i na taj je način nastala ova specifična tradicija koja je trajala više od dva stoljeća.