Najljepša sakralna djela u Sv. Donatu

Na programu je bilo jedno od najljepših i najstrastvenijih sakralnih djela u povijesti glazbe “Stabat mater” Giovannija Battiste Pergolesija, te osmi gudački kvartet Dmitrija Šostakoviča posvećen žrtvama holokausta
Ako postoji savršena namjena za prostor poput crkve Sv. Donata onda su to zasigurno Glazbene večeri u Svetom Donatu koje se već 51. godinu za redom tamo održavaju. U nastavku bogatog programa Glazbene večeri ugostile su u ponedjeljak navečer u Sv. Donatu Zagrebački kvartet uz sopranisticu Adelu Golac i mezzosopranisticu Neru Gojanović.
Zagrebački kvartet najstariji je hrvatski komorni ansambl, utemeljen 1919. godine. Kroz njega su prošli mnogi istaknuti glazbenici te su nastupali u znamenitim konertnim dvoranama oput Sydney Opera House, New York UN Concert Hall, Berlin Schauspielhaus, London St. John Smith Sq. i mnogim drugima. Danas ga čine Goran Končar i Davor Philips na violini, Hrvoje Philips na violi te Martin Jordan na violončelu. Sopranistica Adela Golac prvakinja je opere te članica opere u HNK Zagreb, a Nera Gojanović mezzasopranistica i producentica u HNK-u Šibenik.
Nakon solo nastupa zagrebačkog kvarteta koji nas je podsjetio na vremena kad je glazba bila važna, kvartetu su se pridružile dvije operne pjevačice koje su pokazale zašto je operno pjevanje preživjelo svijet svih medija. Naime ništa tako dobro kao operno pjevanje, osobito u kombinaciji s plačem violina, viole i violončela, ne može dodirnuti sva naša emotivna osjetila. Na programu je bilo jedno od najljepših i najstrastvenijih sakralnih djela u povijesti glazbe “Stabat mater” Giovannija Battiste Pergolesija, te osmi gudački kvartet Dmitrija Šostakoviča posvećen žrtvama holokausta. Potvrdilo se još jednom – za glazbu ne postoje jezične barijere.
Opravdao se i Sv. Donat koji, zahvaljujući savršenoj akustici kamenog prostora, nije dopustio da se trud i talent umjetnika rasprši po zraku nego je zvukove njihovih instrumenata i glasova u savršenom oliku dovodio do uha slušatelja. Šteta je jedino da grad koji se toliko trudi prikazati kao sveučilišni, grad umjetnosti i intelektualaca nije mogao popuniti sva mjesta na jednom takvom koncertu kakav je u ponedjeljak održan.
Osim povremenih bljeskova bliceva fotoaparata koji su sijevali kroz prozore bilo je teško povjerovati da se vani krije jedan sasvim drugi svijet koji s glazbom unutar zidova Donata nema nikave veze.