Više rade, a od ribe sve manje zarade

Kao i uvijek glavninu ulova naših ribara čini plava riba – 46.711 tona, odnosno skoro 90 posto. I taj je ulov manji nego rekordne 2009. godine kada je ulovljeno 49.269 tona

Ukupan prošlogodišnji  ulov hrvatskih ribara – na  moru – iznosio je 52.397 tona.  Brojka u svakom slučaju djeluje respektabilno, a sama po  sebi odmah se nameću pitanja: da li je to dobar ulov,  možda veliki, koliko bolji ili  slabiji od prošlogodišnjeg, i  nekih prethodnih godina?  Pitanja se roje, odgovor će  lako ponuditi svaki ribar i  ribarstveni stručnjak. Ribari  prvenstveno svaki iz svog iskustva, odnosno očevidnika.  Ljudi od struke dobro pamte  sve iz svog poslovanja, mi  ostali ne moramo, čujemo i  brzo zaboravimo. Kao i ostale informacije kojima nas  mediji svakodnevno zasipaju.
Ulovljeno je lani 52.397  tona ribe i ostalih morskih  organizama. Otprilike 3.000  tona manje nego u prethodnoj, 2009. godini. Statistički, ulov je manji 5,4 posto.  Ali, dobro je znano kako statistika zna biti varljiva. U  razgovoru s ribarima o toj  temi uvijek sam dobivao odgovor da su im prošlogodišnji  ulovi bili dvadesetak posto  manji u odnosu na godinu  ranije, a zarada ček tridesetak. Statističke brojke to  ne potvrđuju, što ne znači da  ribari pretjeruju. Ukupan  ulov nije drastično smanjen  iz razloga što je flota povećana, prošle godine radilo  je više brodova nego u 2009.  godini.
Sljedeće pitanje bilo bi: da  li je to pokazatelj daljnjeg  osiromašenja morskih bogatstva, ili se naprosto radi o  godini u kojoj se slabo lovilo.  Pritom, ribari su, kako sami  ističu, radili više nego prijašnjih godina, imali veće  troškove, a manju zaradu.  Preozbiljno pitanje za brzopleti odgovor. Laički bismo  mogli konstatirati da ima jednog i drugog. Mjerodavni  odgovor može dati jedino ribarstvena znanost.
Kao i uvijek glavninu ulova  hrvatskih ribara čini plava  riba – 46.711 tona, odnosno  skoro 90 posto. I taj je ulov  manji nego rekordne 2009.  godine kada je plave ribe  ulovljeno 49.269 tona.  Većina prošlogodišnjih brojki manja je nego 2009. godine. Povećan je jedino ulov  školjkaša, sa 91 na 108 tona.  Ta je ulov, međutim, u cjelini  skroman da bi se moglo govoriti o većem komercijalnom značenju ulova školjki.  Glavnina školjki na tržište  dolazi iz uzgoja, i to isključivo dagnji i kamenica.  Dagnje imaju prvo mjesto i u  ulovu – 27 tona, što je premalo u odnosu na mogućnosti koje nudi ta brzorastuća  školjka.
Škamp i jastog
Prema statističkim podacima što smo ih dobili iz  Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i  ruralnog razvoja, bijele ribe  lani je je ulovljeno 4.098 tona, dok je godinu ranije ta  stavka iznosila 4.306 tona.  Ulov rakova iznosio je 543, a  2009. – 548 tona. Razlika je  praktički zanemariva, s time  što nije vidljivo kretanje ulova škampa, za kojeg ribari  tvrde da je u konstantnom  padu. Prošle godine škampa  je ulovljeno 328 tona, dok je  prijašnjih godina škamp  zbrajan s ostalim rakovima,  osim jastoga. A, taj najveći i  najcjenjeniji jadranski rak  koji se lovi nepuna četiri mjeseca u godini, pokazuje rast  ulova – sa 15 tona u 2009. na  17 u 2010. godini.
Ulov mekušaca iznosio je  lani 900 tona, što je značajno  smanjenje u odnosu na 2009.  – 1.104 tone. Iako je specifikacija različito vođena,  lako se može zaključiti da je  najveći pad zabilježen u ulovu muzgavaca, koji ribarima  – koćarima sa zapadne obale  Istre predstavljaju glavnu lovinu. Lani su ulovljene 464  tone muzgavaca, te 141 tona  hobotnice, dok su u 2009.  godine te dvije vrste zajednički bile blizu ovogodišnjem ukupnom ulovu mekušaca – 853 tone. Smanjenje  ulova muzgavaca potvrđuje i  podatak da je u porastu ulov  sipa – sa 71 na 82 tone, te  lignje i lignjuna (totana).  Tih  dviju vrsta zajedno 2009. ulovljeno je 180 tona, a lani 120  tona totana i 93 tone lignji.
Detaljniju raščlambu zaslužuju ulovi bijele ribe među  kojom je, usprkos nepotpunim podacima, najviše  koćarske. Na rang listi ulova  prva je trlja – 791 tona, a  godinu ranije 875. Oslić je na  drugom mjestu sa 690 tona i  padom od 175 tona. Značajnu stavku u koćarskim lovinama čini i pišmolj, koji  nije posebno evidentiran, već  je svrstan među ostalu ribu  koje je ulovljeno 1.502 tone,  točno za 200 tona manje nego godinu ranije. U porastu  je zato ulov raža – 39 tona (36  – 2009.), te pasa i mačaka – 85  (58). Sve skupa, međutim,  više nego skromno. Solidan  je ulov grdobine – 99 tona,  dok u prethodnoj godini ona  nije posebno izdvojena. U  porastu je i ugor – sa 34 na 45  tona. Opet malo!
Pad lista
Ni jedna od vrsta bijele  ribe nije se približila godišnjem ulovu od tisuću tona.  Rijetke su i one vrste čiji se  godišnji ulov iskazuje troznamenkastom brojkom. U  značajnom je padu ulov lista,  također dominantne lovine  sa zapadne obale Istre. Njegov je lanjski ulov 238 tona, a  u 2009. iznosio je 301 tonu. U  blagom su porastu gospodarski manje vrijedne vrste gira i  bugva (boba). Bugve je ulovljeno 149 tona, a u 2009.  četiri tone manje. Lanjski  ulov gire bio je 180 tona, a  godinu ranije 149. Ulaskom  Hrvatske u Europsku uniju  ova će stavka praktički nestati, budući da se glavnina  gire lovi alatom kojeg se u  EU naši ribari moraju odreći  – koćica.
Od ribe što je nazivamo  plemenitom izdvojeni su luben i podlanica (lovrata),  šteta što nije i zubatac. Ti  ulovi nisu veliki, ali te ribe  imaju visoku tržišnu cijenu  koju ne umanjuju ni značajne količine lubena i podlanica što dolaze s ribljih farmi.  Lanjski ulov divljeg lubena  iznosio je 12 tona, a podlanice 59. Godinu ranije luben  je bio otprilike na istoj razini,  dok je ulov podlanice u 2010.  skoro udvostručen. Ne znam  da li su kroz očevidnike dostavljene ministarstvu evidentirane one male podlanice koje su lanjske jeseni na  našim ribarnicama prodavane po 30 kuna. Kao srdele i  inćuni u nekim ribarnicama  u okolici Rijeke. Troznamenkastu brojku prošlogodišnjeg  ulova ima i cipal – 143 tone,  nasuprot 59 tona u 2009.

Srdela i dalje dominira

Pojedinačno po vrstama prošle godine najviše je ulovljeno srdele –  26.794 tone, više od polovice ukupnog hrvatskog ulova. Na drugom je  mjestu inćun, na tržištu traženiji i cjenjeniji, sa 13.758 tona. Obje vrste su u  padu, srdela većem – više od 2.000 tona, a inćun zanemarivom – oko 80  tona. Ulovljeno je lani i 100 tona papalina, 20 više nego godinu ranije.  Značajna je stavka miješana sitna riba – 4.451 tona. Ona se ranije svrstavala  pod “ostalu plavu ribu” koje je u 2009. bilo više od 5,5 tisuća tona, a lanjska  je brojka zanemariva.
Tuna, najcjenjenija od svih riba u svim svjetskim morima i oceanima,  nema značajnu ulogu u ulovu hrvatskih ribara, lani 388 tona, a 2009.  618,63. To nije pravi pokazatelj bogatstva ili siromaštva te vrste u  Jadranskom moru. Naprotiv, ribari tvrde da se unatrag dvije godine tuna  namnožila u našem moru, da im otežava ulov male plave ribe i pričinjava  značajne štete. Kvote za ulov tune propisuje međunarodna organizacija, one  se stalno smanjuju, pa odatle skromne brojke.
Kod plave ribe zabrinjavajuća je jedna druga vrsta – skuša. Njen ulov  iznosio je 13 tona, otprilike kao i godinu ranije, i najskromnije je zastupljena  među plavom ribom. Iz te grupacije treba izdvojiti ulove plavice – 731 tona  i šaruna – 399. Ovaj potonji u značajnom je porastu, što se za plavicu ne  može reći, budući da je ranije svrstavana u “ostalu plavu ribu”. Spomenimo  još ulove palamide – 59 tona i gofa – 24. Nisu to velike količine, ali je  palamida u porastu od skoro 20 tona, te više od dvostruko u odnosu na  2008. godinu, dok je gof prvi put samostalno evidentiran.