Hrvati, ne žurite u eurozonu!

U sadašnjoj globalnoj financijskoj krizi koja utječe na Europsku uniju, Europsku monetarnu uniju (EMU) i euro, bolje je ne biti član eurozone. Nakon ulaska u EU i početka članstva u monetarnoj uniji, Slovenija je bila uspješna u smanjivanju jaza prema razvijenoj Europi, ali nakon 2009. godine taj se jaz ponovno produbljuje, ocijenio je Štiblar
Hrvatska bi trebala nastaviti put u EU, ali ne bi  trebala žuriti s prihvaćanjem eura, smatra  ugledni slovenski ekonomist Franjo  Štiblar. U opsežnoj analizi “Iskustvo  Slovenije s eurom” – koju je pripremio za prošlotjedni Zagrebački  ekonomski forum u organizaciji njemačke socijaldemokratske zaklade  Friedrich Ebert – Franjo Štiblar je  dao do znanja kako iskustva njegove  države s eurom nisu najbolja. Osim  toga, ne zna se kakva će biti sudbina  eurozone, koja ovisi o političkim  odlukama najmoćnijih.
– U sadašnjoj globalnoj financijskoj krizi koja utječe na Europsku  uniju, Europsku monetarnu uniju  (EMU) i euro, bolje je ne biti član  eurozone. Nakon ulaska u EU i  početka članstva u monetarnoj uniji, Slovenija je bila uspješna u smanjivanju jaza prema razvijenoj Europi, ali nakon 2009. godine taj se  jaz ponovno produbljuje, ocijenio je  Štiblar. Susjedna je zemlja ušla u  EU 2004., dok je punopravnom članicom eurozone postala 2007., nakon tri godine pripreme.
Napuhivanje  financijskog balona
Slovenski ekonomist je u detaljnoj analizi razvoja Slovenije od  1994. do 2001. pokazao da je  država imala bolje gospodarske i  financijske pokazatelje do 2006.  godine, prije ulaska u eruozonu,  nego u posljednjih pet godina.  Primjerice, u prvom razdoblju Slovenija je bilježila rast BDP-a po  prosječnoj godišnjoj stopi od 4,2  posto, dok se nakon 2007. taj rast  smanjio na samo 0,66 posto.
Drugim riječima, Slovenija je prije ulaska u eurozonu imala uravnotežene ekonomske i financijske  odnose sa svijetom. Njezin razmjerno mali dug proteklih se nekoliko godina znatno povećao, zajedno s ekonomskim neravnotežama. Štiblar ne misli da se to  dogodilo zbog uvođenja eura, nego  ponajprije zbog svjetske ekonomske krize. Ta je kriza Sloveniju pogodila malo teže nego Hrvatsku, jer  ju je euro učinio osjetljivijom na  zbivanja u svijetu.
Najveći skok BDP-a i životnog  standarda Slovenija je doživjela nakon ulaska u EU, ali je 2009. godine  doživjela i nezapamćeni pad BDP-a  od 8 posto. Ulazak u eurozonu  potaknuo je toj zemlji napuhivanje  financijskog balona koji je tijekom  krize puknuo, a banke sada bilježe  sve velike gubitke. 
– Nema sumnje da je ulazak Slovenije u EU i monetarnu uniju povećao sigurnost, imidž i status  građana te učinio njihov život   lakšim. Ali, negativni negativni utjecaj svjetske financijske krize,  čemu treba dodati domaće političke  svađe, zatrovali su društvenu klimu. Uspjeh je zaboravljen, velike  neispunjene aspiracije prouzročile  su pesimizam stanovništva, a to je  rezultiralo, prvi put tijekom 21 godine državne nezavisnosti, neto  iseljavanjem iz zemlje, osobito mladih i obrazovanih, kaže Štiblar.
Najzanimljivija je Štiblarova  analiza razloga zbog kojih je Slovenija poslije 1991. godine postala  jedna od najuspješnijih tranzicijskih država. Za razliku od većine  ostalih tranzicijskih država, Slovenija se nije opredijelila za to da  tečaj njezine nacionalne valute (tolar) bude manje-više čvrsto vezan  uz njemačku marku ili uz dolar –  kako su tu preporučivali MMF i  Sachs grupa.
Ta je mjera dovela te države u  goleme vanjske neravnoteže koje  su se mogle pokriti jedino prodajom domaćih poduzeća strancima,  smatra Štiblar. Tako su te države  mogle doći do gotovine, nakon što  su domaće devizne rezerve brzo  potrošile. Tijekom financijske krize  u svijetu 1998. godine, fiksni tečajni režimi pokazali su se pogrešnima  – što je priznao i MMF koji je  Sloveniju odjednom počeo isticati  kao uzor ostalima. Većina tranzicijskih zemalja nakon toga je prešla  na plivajuće tečajne režime –  osim  Hrvatske koja je cijelo vrijeme zadržala uglavnom fiksni režim i nastavila aprecijaciju kune prema njemačkoj marki i euru.
VIŠE U TISKANOM IZDANJU